ENG
IZBJEGLIČKI BLUES, Halil Džananović
Autor/ica 👤Halil Džananović
Povezani članci
- Hasija Borić: Putujem jer je moja publika, kao i moj narod, raseljena…
- Stigao i glumac Tomislav Trifunović, nekadašnji član ansambla NPM-a: I Sergej i Branislav i ja smo glumci, supruga je jedina normalna u kući
- Mišel Fuko: Mišljenje spoljašnjosti
- Vrijeme je za Sarajevo Film Festival
- Susret sa autorom – četrdeset godina stvaralaštva Uzeira Bukvića
- Dubravka Ugrešić: Svima nama vladaju nepismeni
Foto: CNN
IZBJEGLIČKI BLUES
– Pasport molim.
– Nemam.
– A, Identifikation?
– Ni to nemam.
– Pa kako onda prelaziš preko granice?
– A kako Ti prelaziš preko ljubavi?
– Što ti je to ljubav?
– A što je tebi granica?
– Ja na granici zarađujem.
– A ja se u ljubavi trošim.
– Odakle si zapravo?
– Iz ljubavi.
– A dokle ćeš?
– Do ljubavi.
– Pa gdje ti živiš, čovječe?
– Ja ne živim
– Ja samo volim!
– A gdje si dosad volio?
– U pjesmi.
– Pa što ne ostade u njoj?
– Ostao bih da je ne prognaše!
– A gdje zapravo boraviš?
– Boravim gdje god ih ima?
– A koga to, dođavola?
– P J E S A M A!
– Što li će ostati iza tebe – Crnkoviću?
– A što iza tebe, carska – kiridžijo?
– Imanje i oporuka!
– Ahaaa…
– Iza tebe oporuka, a iza mene poruka!
DJEČAK
Ispružena ruka dječaka
na uglu ulice izumrlih
ulice patnje, bezumlja i mraka
k’o krilo ptici polomljeno
Oči su mu dva ponora
dva jezera beživotna
niz čije rubove klize
sve strahote ovog svijeta
Haljina nema
gola koža k’o njiva preorana
dok mu se rebra pred vjetrom povijaju
bezumnici ka njemu koračaju
Uzalud kleknuše nebesa
pucanj je zadnje što su i tad čula
još jedna zvijezda na tamnom nebu
zauvijek se u iskre prosula
A ruka ispružena osta
kao putokaz za posmrtne lađe
k’o stepenice
(k nebu)
za dušu prevarenu
što ovdje svoj dio sunca ne nađe
(1994. god., Sabirni Centar, Den Bosch. Holland)
Autor/ica 👤Halil Džananović
