Ili ti ga Parada pijanstva i puno političkog kiča, onako po mostarski
Povezani članci
Piše: Rešid Babović
Dragi moji i još draže moje,
kao što sam i očekivao prije postavljanja linka o jednom nedavnom hepeningu kojem je prisustvovala grupa mostarskih svirača, kažem svirača, jer to im je profesija, planuli ste, izvukli pandže, manje-više svi.
Niko nije pisao zašto je za gažu, niti zašto je protiv gaže, već ste se vrijeđali, prijetili neistomišljenicima, vrijeđali na osnovi nekog od nametnutih kolektiviteta…
A Mostar koji svi tako volite, mostarski način života u koji se svi kunete, Mostar kao navodno omiljeni kolektivitet zaboravište…
Zbog toga sam sakrio link sa svojeg timeline, nisam ga brisao, da se možete nastaviti svađati. Ali ne moraju baš svi uživati u vašim izljevima kolektivnosti.
Mogu razumjeti one koji brane prijatelja koji je uradio nešto ne razmislivši, ili privučen vjerovatno masnim honorarom i još masnijim „mogućnostima“ koje ta gaža otvara.
Razumijem i one koji napadaju na koncept Kustendorfa kao način da se obesmisliili preuzme nadnacionalna vizura Mostara i Mostaraca/ki.
Međutim, nikako, ne razumijem one koji bi cijepali Mostarce opet, na ove ili one šavove…
Čitava priča je postala degutantna u momentu kad ste zaboravili da je Emir/Nemanja ideološka nula, čovjek koji se vodi onom narodnom: Dok je ovca bit će i novca. I ne samo da je koristi nego ju je i unaprijedio u: Dok je novca bit će i ovca.
Kusturica je naime staromodni kapitalista, onaj koji svoj dar prodaje, masno naplaćuje. Kao ni jedan, bolje rečeno kao malo koji umjetnik na Balkanu. U njegovu klasu izrabljivača umjetnosti i ljudi ja mogu uvrstiti samo Emira Hadžihafizbegovića i Marka Tompsona.
U tom redu velična Mostar Sevdah Reunion (MSR) postaje ono što jeste-grupa mostarskih svirača koji gažama odrađuju i zarađuju.
Ja vjerujem da mogu objasniti kakve su ih razlike i pritisci natjerali na razlaz u vrijeme kada su trebali od svirača postati umjetnici, kao skup i kao pojedinci ali… to je druga i duga priča.
Jednostavno; Pred Kustom nije trebalo svirati; ali to ne opravdava ni u kom slučaju jednačenje MSR-ovaca sa Borom Čorbom… Mada je i bOra došao da omasti brke.
Jer Kusta je um(ij)etnik sa velikim Novčanikom, puno prima, a pomalo i daje, prodaje sebe, a pogotovo sve oko sebe.
Porediti MSR-ovce sa Kustom ne valja, oni su raja!
A Kusta?
Taj ne zanemaruje taktiku da ne bi završio u nižerazrednom Vratniku.
Napadati MSR-ovce, u ova kokuzna vremena, je kontraproduktivno. Jer, treba reći bobu da je sitna biljka kojom se klikera, a pop je baš kao i Kusta: produhovljena osoba koja živi od sposobnosti da od boba izvuče korist, na račun svoje nadarenosti…
Klikeranje bobom je nacionalni sport na Balkanu, svi se klikeraju sa nama, prostodušnim, dobrim ljudima spremnim zapiti se, zaigrati u kolu ili disku, razbiti ja čašu – ja glavu…
A kulturisanje, kusturisanje, to je dar, kojim jedan uzme od nas puno, uzme nam puno i mi smo opet spremni da mu damo još…
I baš tu jeste nesreća MSR-ovaca, sad vas većina im ne bi dala išta, a za Kustin novi film ćemo svi opet kupit kartu, da bi se opet razočarali.
Mišo, Sandi i Seno nas neće ni na jednoj fešti razočarat, pošteno će zaraditi svaki dinar, a Kusta nas je već nebrojeno puta sve digao i priprema se opet.
Ali kao što rekosmo bob je bob, a pop je kustendorf…
Jedno je sigurno, kao što reče moj prijatelj, nije niko od naših mostarskih svirača kriv za naš prazan novčanik, niti je iko od njih vlasnik šuma i gradova…
Oni što su krivi, jučer, danas i sutra uživat će u našoj svađi, koristit će svaki njen sekund da se ogrebu o državni budžet koji punimo mi, mali spremni popit, razbit, zaigrat … Opet svi uz MSR.
Do neke nove igranke, do i poslije neke nove svađe nadam se da ćemo svi biti živi… Laku noć pa uspješan radni dan vam želim.
Jer samo radom punimo taj i takav budžet, koji okradoše Emiri, Nemanje, Tompsoni.