HVALA TI DINO

Gradimir Gojer
Autor/ica 3.12.2019. u 09:10

HVALA TI DINO

zapis nakon ponovnog gledanja filma „Neka bude svjetlosti“ Dine Mustafića

Potresne svjedočanstvene priče, posebice novinarke Zlate Behram teško je do kraja života izbrisati iz sjećanja, ali i onog čudesnog galeba što kruži nad Neretvom…

Fim Dine Mustafića, snimljen u infernalnoj atmosferi moga rodnog Mostara do te mjere me izmjestio iz svakodnevice da iznimno teško pronalazim jezičke sklopove kojima bih podijelio sa čitateljima emocije koje naviru, sad već satima, nakon ponovnog gledanja (od prvog je prošlo tačno četvrt stoljeća) ovog artistički vještog svjedočanstvenog niza moćnih filmskih prizora o stradanju Mostaraca i stravičnom urbicidu počinjenom nad ovim drevnim polisom.

Mustafićeva filmska dokumentarna priča pronosi prijesnu istinu o zločinu i zločinstvima uvjerljivije nego mnogi drugi filmovi slične tematike. Uostalom, kao i njegov izvrsni igrani film Remake

Pošto ne pišem kritiku, već samo i jedino bilježim na papir znake svoje zahvalnosti Mustafiću za njegov filmski angažiran, humanistički razbokoren, topao odnos prema Mostarcima i Mostaru, moram iznijeti stav o nisci svjedočenja…

Potresne svjedočanstvene priče, posebice novinarke Zlate Behram teško je do kraja života izbrisati iz sjećanja, ali i onog čudesnog galeba što kruži nad Neretvom…

Mustafću sam zahvalan što je pred projekciju u mostarskom hotelu Bristol ispričao kako smo u Kamernom teatru 55 imali drskosti da usprkos tadašnjoj vlasti, formiranoj nakon Vašingtonskog sporazuma, prikažemo ovaj dragocjeni film, jer Kamerni je tad bio oaza slobode kao što su to danas Mostarski Centar za kritičko mišljenje i portal tacno.net.

Hvala ti Dino!

Gradimir Gojer
Autor/ica 3.12.2019. u 09:10