HELEN KELLER – INSPIRACIJA ŽIVOTU BEZ OGRANIČENJA

Povezani članci

• Okus piva može potaknuti osjećaj zadovoljstva u mozgu
• Reci mi što slušaš i otkrit ću ti hoće li biti seksa na 1. spoju
• Izložba „Svijet svjetlosti i sjenki“ Esme Šabić
• Olga Lalić-Krowicka: Pjesme iz zbirke “Opet sam sanjala prag” („Kolejny raz śniłam dom“)
• Antonije Nino Žalica: „CRNE KUTIJE“ NAŠIH NAJDUBLJIH INTIMA
• Kanađani snimaju film o Rijeci

“Samoća  žaljenja je naš najgori neprijatelj i ako mu se predamo nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu.”

Riječi su Helen Adams Keller poznate američke književnice i aktivistice, rođene 27. lipnja 1880. godine u Tuscumbiji, Alabama.  Krajem 19. i početkom 20. stoljeća impresionirala je stručnu i širu javnost,  te je postala  uzorom i simbolom upornosti u svladavanju tjelesnih nedostataka,  pružajući potporu i ohrabrujući sve one koji su dijelili sličnu sudbinu.

Helen Keller (27.6 1880. – 1.6 1968.) bila je zdravo dijete, no u dobi od 19 mjeseci oboljela je od upale moždane ovojnice i jedva je preživjela. Posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida, sluha i govora. Put iz mraka počela je nalaziti 1887. u dobi od  sedam godina. Kao nadprosječno inteligentno dijete naučila je donekle brinuti se o sebi, postajala je i sve svjesnija da njenom životu nešto „nedostaje“.

Roditelji su ju poslali u slavnu bostonsku školu za slijepe, Perkins Institute, u nadi da ce se tamo naći netko tko ce joj moći pomoći  u obrazovanju. Taj „netko“ bila je Anne Mansfield Sullivan koja je u djetinjstvu jednako imala problema s vidom i pohađala Perkinsonovu školu za slijepe. Kad ju je Anne upoznala, bila je neobuzdano, razdražljivo dijete koje se i zbog najmanjeg povoda znalo žestoko razbjesniti.  Sve dok nije pronašla način kako doživjeti svijet oko sebe.  Odlučna Anne i neočekivano bistra Helen za samo nekoliko mjeseci komunicirale su jedna s drugom uz pomoć abecede na prste i rudimentarnog rječnika temeljenog na Brailleovom pismu.

Anna Sullivan je primjenjivala i metode podučavanja Laure Bridgman. Davala bi Helen predmete da ih opipava, a istodobno je u njezinu slobodnu ruku prstima otkucavala njihove nazive. Nesvakidašnja marljivost učenice i iznimno strpljenje učiteljice urodili su  iznimnim rezultatima.

S deset godina Helen je  potaknuta pričom o gluhonijemoj Norvežanki Ragnhild Kaata, pokušala proizvoditi oralni govor. Također je mogla razumjeti ljude koji nisu znali ni abecedu prstima niti Braillevo pismo i to samo  dodirom njihovih pokreta usana. U dobi od 14 godina, Helen Keller i Anne Sullivan preselile su se u New York  gdje je Helen krenula u Wright-Humason specijalnu školu za gluhu djecu u New Yorku kako bi se posvetila učenju  govora.

Nakon specijalizirane škole, Helen se vratila u Massachusetts i krenula u Cambridge školu za mlade dame, gdje je školovanje platio njezin obožavatelj Mark Twain koji je rekao da je  Helen najveći junak u ljudskoj povijesti  kao i najveća žena nakon francuske nacionalne heroine Ivane Orleanske.

“Posrćem, padam, ustajem… Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed… Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba – pobjeda.” Tim je riječima Helen Keller opisala svoj studij na koledžu Radcliff na kojem je 1900. do 1904. godine studirala  strane jezike i povijest, specijalizirajući se za englesku književnost. U vrijeme studija nastaju i prva njezina djela.

Samo 10 godina nakon što je, uz pomoć Anne Sullivan, naučila svoju prvu riječ, Helen Keller diplomirala je s najvišim ocjenama te tako postaje prva gluha osoba koja je uspjela dobiti diplomu.

Helen Keller i Anne Sullivan

No, tu nije stala. Na Radcliffe Colledgeu  obranila je i doktorat iz filozofije  postavši postala jednom od popularnijih ikona američke kulture kao invalid koji je uspio prebroditi svoju hendikepiranost, a to je dokazala još jednom kad se kasnije u životu odlučila angažirati kao socijalna radnica. 

Bila je neumorni aktivist za rasnu i spolnu jednakost, za građanska prava, za prava hendikepiranih, za pacifizam i militantni feminizam. Jednom je izjavila: “Mislim da je Bog ženu napravio glupom kako bi bila prikladno društvo muškarcu!” Zbog svojih ljevičarskih ideja i članstva u Socijalističkoj stranci, FBI i njegov tadašnji direktor J. Edgar Hoover, vodili su o njoj pomni dosje. Cijelog života Helen Keller je predano radila za američku organizaciju za slijepe – American Foundation for the Blind, putovala držeći predavanja u mnogim zemljama svijeta i bila vatreni zagovornik potreba i prava svih hendikepiranih. U toj je misiji obišla četrdesetak zemalja i za svoj je rad dobila brojna priznanja i počasne titule. Helen Keller je bila živi dokaz sposobnosti onih za koje se vjerovalo da „ne mogu“ i da su bespomoćni. Njena  glavna poruka bila je: “Mi smo kao i svi drugi. Tu smo da živimo život kao i svatko drugi. I u redu je da budemo to što jesmo.” Godine 1915. ona i George Kessler osnovali su Helen Keller međunarodnu organizaciju koja je prije svega bila posvećena istraživanju vida, zdravlja i prehrane.

Slijepa i gluhonijema, Helen Keller napisala je sedam knjiga i iako nikada nije čula nikakav zvuk, savladala je nemoć svojih glasnica i odlično progovorila engleski, francuski i njemački.

Autobiografska knjiga Povijest mog života (1902.) postala je pravi bestseler i prevođena je na mnoge jezike. Početkom 60-ih godina povlači se iz javnosti.

Umrla je 1. lipnja 1968. u 88. godini života. Potkraj svog neobičnog i uzbudljivog života izjavila je:

“Slijepa sam, ali vidim; gluha sam, ali čujem.”

Uistinu, njezin bjeg iz „zatvora“ kako je sama nazivala svoju hendikepiranost bio je velika životna pobjeda.

voxfeminae.net