Hasija Borić: S ponosom nosim epitet narodne glumice

Povezani članci

• Sarajevski Romeo i Julija
• Nacistička Hrvatska
• Seadu Đuliću nagrada “Marko Kovačević”
• ESAD BAJTAL: Palica kojom su kukavički okrvavili profesora Kukića, obiće se o glave onih koji su je uveli u javni i politički život ove zemlje
• Dezorijentirani mali smrtnici u gruboj realnosti
• Evropa gubi glavu

Ovogodišnja nagrada “Adem Ćejvan”, koja se dodjeljuje istaknutom bosanskohercegovačkom glumcu/glumici za životno djelo, dodijeljena je glumici i rediteljici Hasiji Borić – Stojić na XVIII festivalu bosanskohercegovačke drame i autorskog teatra Zenica 2019.

Na Festivalu je van konkurencije odigrane i njena predstava „Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi“ u produkciji Udruženja „Exillium“. Predstava je ispraćena višeminutnim ovacijama publike.

Primajući nagradu, Hasija Borić-Stojić se obratila prisutnima:

“U svom dugom glumačkom životu nosila sam desetine perika i stotine maski, ali je iza njih uvijek stajalo samo moje ljudsko lice. Nosila sam i stotine kostima – od kostima hipi djevojaka i razbarušenih renesansnih preljubnica, krinolina, kostima bečkih grofica, zamišljenih haljetaka kamenih spavača, a onaj Geteov Gospodin slučaj htio je da me dodjela večerašnje nagrade zatekne u ovom kostimu, koji je nošnja mojih nana i moje rodbine, koja je često bila ubijana, a najveći grijeh joj je bio to što je nosila ovu nošnju. Svi koji me dobro znaju, znaju da pri tom mislim i na sve nevino ubijene, bilo koje vjere i nacije. Jedan moj prijatelj, sjajan novinar, u šali me zove narodnom glumicom. Ja sam u životu igrala Stojića, Šopa, Dizdara, Šekspira, Goethea, Ionesca, Čehova, i Bachmannovu i Tomasa Bernharda, ali s ponosom nosim taj epitet narodne glumice, jer vi, dragi Bosanci i Hercegovci u zemlji i gdje god ste razasuti diljem kontinenata gdje „skupljate zrno po zrno za svoje siroto potomstvo“ redovno pozdravljate moje predstave, ustavši na kraju na noge, što shvaćam izrazom poštovanja i ljubavi koja je neophodna svakom umjetniku. To je vaš način, a publika u Beču mi je znala, po bečkom običaju, praviti špalir.

HASIJA BORIĆ STOJIĆ – FOTO BNP ZENICA

A lijepo je kad i kolege iz struke prepoznaju moj rad i dodijele mi nagradu, kao što je ova za životno djelo koja nosi ime velikog bh i jugoslavenskog glumca Adema Ćejvana. Zahvaljujem žiriju Festivala bh drame.

Prijatelji su mi rekli: reci u Zenici da ti je ova nagrada najdraža. Sve su mi podjednako drage, i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Nagrada austrijske kritike koja nosi ime velikog bečkog glumca Karla Skraupa, Nagrada za najbolju kreaciju u Hrvatskoj, Velika i Mala mostarska liska, Glumac godine, ništa manje mi nisu drage sve one plakete za humanitarni rad, titula počasne građanke grada Jajca, ali, kad je Zenica u pitanju, velika mi je čast da u prvom redu vidim gospodju Šefiku Korkut Šunje, prvu bošnjačku glumicu koja je dalekih pedesetih kad sam se rodila, odlučila da postane glumica. Ona dolazi iz tradicionalne islamske porodice Korkuta, i veliki broj njenih članova se zbog njene odluke odrekao umjetnice koja je ovim činom prokrčila put mnogima od nas.

Dozvolite mi, na kraju, kako je to red u ovim prilikama da se zahvalim onima koji su cijeli život bili uz mene – to su moja majka Dževahira i rahmetli otac Nurudin, koji su mi otvorili čudesni svijet pozorišta u KUD 29. novembar u Jajcu u kojem su glumili, a gdje sam praktično prohodala, hvala mojoj sestri Besimi. I, iznad svega, mom suprugu Mili Stojiću i kćerima Hani i Ivani koji imaju razumijevanja da moju ljubav cijeli život moraju dijeliti sa pozorištem.

Hvala i svim pozorišnim kolegama koji su činili moj pozorišni život.”