Halil Džananović: GALAKTIČKO PLETIVO ILI RAĐANJE SEBE
Povezani članci
- Kako zvuči napuštena šećerana ili njujorška burza?
- LICEMJERNO JUTRO
- Četrnaest godina od smrti anđela: Margita Stefanović princeza naših srca
- Jovan Nikolaidis: NA PRUŽENOM DLANU NADA – RAZUM U OKOVIMA
- Odlazak velikana: Umro je Jevrem Brković
- Iz štampe izašla knjiga Salke Šarića “Baba Beširova mahala u Mostaru – Arhiviranje uspomena”
GALAKTIČKO PLETIVO ILI RAĐANJE SEBE
Za Almu Đozić i njenu knjigu: ”Bijeli Tunel”
Pletilja zlatnih ruku
iglom munjenog vrha
u obliku grobobrana
koncem plavog pletiva
oplela je po crnoj tišini
prorokovanih uzdignuća
i uronula u materiju
kao opomena o životu
kao najava svanuća
život, kao iskustvo
koje nam veli;
ne vrijedi pokušavati
jer sve je početak
(zauvijek i nikad)
apsolutnost prazne nule
ne uvire u drugu prazninu
već u samu sebe
izuzev onih koji ne zalutaju
u crnu kozmičku materiju
u sebe
u svoje
i tuđe zlo
izuzev onih koji se
suprostave životu, onih
koji, kako reče Erich Fromm,
sami sebe rode
ČITAJ, DŽENA
Još ne znaš što te čeka.
Sve uokolo, Ljubav je!
Majka, otac, brat, Nena
Škola, teta, barbika-brineta.
Za neku godinu reći ću ti više,
Što u tvojim slikovnicama,
Bajkama i drugim knjigama piše.
Ako budem otišao,
Pitaj oca zašto sam toliko šutio.
I ti me odšuti.
Tim ćeš amidžu produžiti, a sebe oplemeniti.
Čitaj, Džena, čitaj!
Manje ćeš se pitati, kud’ vodi ovaj put.
Sretno, Džena!
Čitaj, Džena…
Znaš, Džena, putovi biraju nas,
A mi pravac i smjer.
Ponuđena su samo dva:
Biraj, Džena.
Halil Džananović