GLAZBENA IMPERIJA ŠARIĆA

Povezani članci

• “Lično” u Istočnom Novom Sarajevu: “Do istinskog pomirenja uz međusobno uvažavanje, poštovanje i istinu”
• ŽURNO ZAŠTITITI GRAĐANE SARAJEVA!
• Građanski aktivsta Mario Šimović novo je lice SDP-a
• Armin Huseinović: O zidovima parlamenta
• “Zašto je Bosna, a ne ništa”, Nerzuka Ćurka u užem izboru nagrade Predrag Matvejević
• 75 godina od masakra u Babinom klancu: Žrtve imaju imena

Od svojih početaka vokalnog glazbarenja u školskim, crkvenim i društvenim zborovima u pitoresknoj rodnoj Kraljevoj Sutjesci Ivica Šarić je zasnivao jedan san o glazbenoj arkadiji usred prirodne arkadije kakva je i tada i danas bila Kraljeva Sutjeska…

Njegovi glazbeni počeci bili su artistički raznovrsni: od školskog i crkvenog zbora, preko rok sastava, glasovirskih partija, do onoga što je postalo savršenstvo i tapija na njegov umjetnički vjeruju – opernog i koncertnog vokalnog ispoljavanja.

Rijetko se na našim prostorima rodi takav basso talenat, koji u jednom trenu ispolji takav čudesan zvuk na partituri Musorgskog, da iz pozicije skoro formalno pozvanog drugog protagonističkog basa, pored proslavljenog Rusa, postane apsolutnom zvijezdom…

Naravno, Šarić nije ispoljavao samo vrline opernog pjevača i uzornog rukovoditelja Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, već je paralelno svom opernom angažmanu rijetko ustrajno gajio i glazbeno osvješćivao svoju koncertnu karijeru! Treba pogledati složeni i rafinirano odabrani koncerni repertoar koji je Šarić izvodio u različitim prigodama, ne zanemarujući niti komorne koncerte, ali nastupajući pretežno sa iznimno ozbiljnim i velikim glazbenim sastavima poput sarajevske, zagrebačke, beogradske, skopske filharmonije.

Kada je došlo vrijeme stasala su dva Šarićeva sina, Leo i Ivan, koji su krenuli očevim stopama. I njih dvojica su kao i otac djelovali na različitim glazbenim planovima, u rok sastavima, Horu Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, ali sve češće pojavljuju se nasljednici velikog basa u protagonističkim rolama sarajevske Opere.

Širina zamaha kojom ambiciozni i talentirani Leo i Ivan ulaze u protagonističke partije repertoara sarajevske Opere odvija se pod budnim okom njihovog brižnog oca, koji, u nedostatku stvarnih velikih i autoritativnih opernih pedagoga, poput profesorice Brune Špiler, koja je formirala istinsku opernu okomicu Ivice Šarića, pomaže svojim sinovima u njihovim opernim usponima. Nedavni nastup na koncertu u Palači Lisinski u Zagrebu, kada je glazbena imperija Šarić, prema cjelokupnoj kritičkoj i kulturnoj javnosti Zagreba dominirala, pokazao je da niti rijetko seriozni kritičar Branimir Pofuk nema dostatnih i toliko blistavih kritičkih predikatizacija kojima bi podario istinski veličajan umjetnički događaj glazbeno-obiteljske vokalne manufakture imenom Šarić?!

Rijetke su sredine u Europi i svijetu, o regionu da i ne govorimo, koje se mogu pohvaliti da dvije generacije pjevača iz iste obitelji, a na tri autentične glazbene matrice, polučuju toliku količinu vokalnog artizma! Međutim, treba istaći i činjenicu koja se, kada god je scenski istup u pitanju, mora posebno potcrtati, a to je privlačnost i šarm ukupnog scenskog djelovanja ovog obiteljskog trojca. Posebno je intrigantan, a po mišljenju samog Ivice Šarića, i signifikantan istup najmlađeg Ivana, za kojeg mnogi glazbeni autoriteti tvrde da bi seriozan rad u budućnosti na njegovim vokalnim pretpostavkama, koje su bogate i iznimno obećavajuće, mogao dati takav sjaj, koji bi u jednom trenutku feniksovski mogao nadmašiti čak i samog velikog Ivicu Šarića!

Seriozan rad ove obiteljske glazbene manufakture nedovoljno je bilježen, da ne kažem valoriziran, u sarajevskoj i bh. glazbenoj sredini.

Da je Ivica Šarić, kao evidentna vrijednost i čudesan glazbeni monument, sa svojim sinovima nazočan u kulturama Italije, Španije, Francuske ili Njemačke, o Rusiji da i ne govorim, nacija bi insistirala na snažnijoj i propulzivnijoj zaokruženosti ovog neobičnog obiteljsko-glazbenog trojca!

Nažalost, živimo u dobu pomjerenih i sumnjivih vrijednosti, pa ovakva događanja, in continuo bivaju prešućena, a kazao bih u pojedinim trenucima i prezrena od neartikulirane, nedozrele, poluprimitivne bh. sredine.

Glazbena imperija Šarić ipak opstaje, unatoč sustavnom prešućivanju, neobično tihom mrmoru glazbenih krugova, isključivo na strasnom artističkom fanatizmu kojim je Ivica Šarić inficirao i do kraja života, siguran sam u to, ostrastio svoje nasljednike!