GENERAL

Povezani članci

• IVAN GORAN KOVAČIĆ: Moj grob
• Nijazu Alispahiću uručen Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra Festival MESS
• Renata Avila: Facebook i Google predvode “kapitalizam nadzora”
• Hegelov govor na Univrzitetu u Hajdelbergu 1816god.
• Vjekoslav Perica: Jedna bolja prošlost u Kući košarkaške slave
• Plesna predstava Grand Hotel u Sarajevu

Stojim, u njegovoj domaji, zanijemio pred slikom skoro zaboravljenog crnogorskog slikara Đorđija Bate Pravilovića. U stanu njegovih bližnjih hranim vlastiti likovni hedonizam čudesnim prizorištem negdanjeg najboljeg učenika velike beogradske slikarke Ljubice Cuce Sokić.

Majstorstvo iskazano na ovoj bogatoj gozbi likovnoga izraza suvremeni je, likovno gotovo ovovremeni, kliktaj klasika crnogorske likovne umjetnosti. Slika General plijeni svojim izražajnim komponentama. Kompozicijski ovdje se radi o rijetkom skladu, od kuta iz kojeg su lik i njegova statura postavljeni, preko čudesnoga kolorita, unutarnje zrcaljene psihologije do uzbuđujućih detalja u dnu i pozadini slike.

Da je slikana danas, da smo joj suvremenicima, slika General imponirala bi jednom nadnaravnom nerealističnošću, kojom vas uvlači u vlastiti čarolijski sklop prije svega rijetko smirujućim plavim tonalitetima izražajnoga sloja boje.

Sklon staturi, manje portretiranju, Pravilović ipak dubinski začetu tamu iz uma i srca daje tako da se Generalovi unutarnji svjetovi osjećaju sa obje strane zrcaljenoga lika. Majmunoliki lik u zrcalu pokazuje da bi zapravo htio biti general, a ustvari cijeli prizor pripada logici one narodne car je go!

Pod nogama je prikazan karakterni široki obim duševnosti ozbiljnog, ali ne strogog Generala, sa prizorom vjernog psa pratitelja. U čudesnosti plavoga sfumata, u daljini se vidi fina odsjajnost otočja, a detalj pozicioniranja i držanja sablje govori zorno o snazi crtačkoga metjea, koja iskazuje nevjerojatnu snagu zaustavljenoga pokreta.

Jedan od začetnika nadrealizma u Crnoj Gori, na ovoj slici unikatno izvojštenih detalja, poput onoga u gornjoj završnici zrcala, koji asocira na ribu, daje i u ovom prizoru naslutiti kako je psihološka sadržajnost i neka doza karakterologije generalovoga lika data u filigranizmu slikanja detalja unutar  rama slike.

Varijacije plave boje pokazuju majstorstvo, tako rijetko u današnjem suvremenom slikarstvu.

Susret sa ovom slikom – čarobnicom upozorio me je da je zaborav u odnosu na najbolje što imamo jedna od najopasnijih komponenti demontiranja istine o duhovnosti na našim južnoslavenskim prostorima. Slika General Đorđija Bate Pravilovića raskošom svoje ukupne likovne energije govori o tom pogubnom zaboravu.

Sve dok budemo zaboravljali svoje antologijske slike teško ćemo ulaziti u relevantne tokove suvremene europske umjetnosti.