ENG
GABRIJEL – ČUVAR LIKOVNOSTI U RATU
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
Povezani članci
Kada sam odlukom tadašnjeg gradonačelnika Sarajeva, Muhameda Kreševljakovića, postao direktorom Kamernog teatra 55 tijekom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1993.) odlučio sam, između ostalih stvari, pokrenuti rad galerije Gabrijel, kao i pridružiti obitelji kazališta iz sarajevske ulice Maršala Tita, legendarni Gudački kvartet maestra Dževada Šabanagića.
Ove dvije odluke sa današnje povijesne distance smatram iznimno značajnim, jer ne samo što je proširena djelatnost Kamernog teatra 55 u pokretu duhovnog otpora agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, već je grad dobio novi galerijski prostor… Kumovao sam imenu galerije sa sjećanjem na blistavi slikarski opus Gabrijela Jurkića.
Prvi je u novostvorenoj galeriji izlagao akademik Mehmed Zaimović i praktično postavio iznimno visoke zahtjeve za sve one koji su pretendirali izlagati u tom galerijskom prostoru.
Slijedile su izložbe Ivana Kalcine i scenografa i arhitekte Kemala Hrustanovića, u to doba tehničkog direktora Kamernog teatra 55.
Zbog obimnosti poslova na mjestu direktora i umjetničkog rukovoditelja pozvao sam akademika Muhameda Karamehmedovića da preuzme umjetničko oblikovanje programskih sadržaja galerije Gabrijel. Suradnju sa akademikom Karamehmedovićem smatram jednom od najznačajnijih suradnji…
Karamehmedovićev ugled kritičara i povjesničara umjetnosti dodatno su privuklu likovne stvaraoce u Gabrijel. Tako su u toku 1993. izlagali i Perica Vidić, Amra Zulfikarpašić, Suzana Cerić…
Vrlo zapažena je bila i izložba trojice značajnih slikara i grafičara Petra Waldega, Salima Obralića i Edina Numankadića.
Izložba Kulturnog društva Bošnjaka Merhamet pokazala je visoke domete ne samo u profesionalnom likovnom stvaralaštvu, već i nesumnjiv talenat amatera vezanih uz djelatnost Merhameta u ratnim uvjetima. I dnevni list Oslobođenje opredjelio se za prostor galerije Gabrijel prigodom proslave značajnog datuma, pedesete obljetnice izlaženja lista.
Najkarakterističnijom sam u tome dobu kulturnoga otpora agresiji zabilježio izložbu Ratna ekspresija 92/93. Na ovoj izložbi imponirala su, za uvjete u kojima su stvarali, i ulja Ibrahima Ljubovića, Seida Hasanefendića, preko grafičkih listova Esada Muftića, Nusreta Pašića, Edina Numankadića, pa crteža Mehmeda Zaimovića, Alije Kučukalića do skulpuralnih kompoziocija Mustafe Skopljaka, Fikreta Libovca, Alme Suljević, Enesa Sivca…
I u 1994. godini Gabrijel je bio ništa manje aktivan. Tad bilježim samostalne izložbe Seida Hasanefendića, Ede Numankadića, Ibrahima Ljubovića, Esada Muftića, kao i čudesnu, po mnogo čemu, autorsku izložbu Tri nove slike Affana Ramića…
Bilježim i spomen retrospektivu Karla Mijića, izložbu scenografija omažnoga karaktera Veselina Badrova, pa izložbu izvanrednoga fotografa Rikarda Larme; vrlo uspješne izložbene istupe Planinke Mikulić i Mehmeda Zaimovića…
U ovoj galeriji izlaže izvanredan izbor crteža i kiparskih skica i Fuad Topčagić.
Intrigantan je bio i postav Iz umjetničkih zbirki Katoličke crkve u Sarajevu.
Galerija se tada opredjeljuje i za specifične izložbe kakve su, na primjer, bile Školstvo u ratnim uslovima i Karikature protiv genocida.
Tada je Gabrijel bio domaćin i Prvom likovnom analu HKD Napredak, manifestaciji koja će do današnjih dana opstati kao Napretkov doprinos razvoju likovne umjetnosti u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Posebnom izložbom predstavljeno je te godine i stvaralaštvo Likovnih umjetnika Bosanske posavine…
Godine 1995. galerija Gabrijel poprištem je još golemije likovne propulzivnosti. Tako će biti organiziran, za tadašnje prilike reprezentativan postav čeških grafičara, zatim izložba Kostimografija na sceni Kamernog teatra 55 od 1955. do 1995., kao i izbor iz djela klasika bh. likovne umjetnosti Đoke Mazalića.
Izlagali su i dugogodišnji scenograf Kamernog teatra 55 Miroslav Bilać, Amra Zulfikarpašić, Branko Popovac, Dimitrije Popović, Amila Arslanagić.
Iznimno uspjela je bila postavka dubrovačkoga stvaraoca Lukše Peke, zatim kolažna postavka Plakati i levhe.
Pijetetna izložba Srebrenički put pakla donijela je u Sarajevo stravične prizore srebreničkoga genocida.
Gostovala je u svakom pogledu intrigantna izložba Nikki Diana Marquardta iz Pariza Umjetnost, otpor i engleski vrt.
Te sezone Kamerni teatar obilježavao je četrdeset godina djelovanja, pa je i tom prigodom otvorena izložba plakata, fotografija i drugih dokumenata iz bogate povjesti ove kazališne kuće…
Treba naglasiti da je u galeriji Gabrijel svake subote organizirana Teatarska molitva za mir, originalan oblik performativnog scenskog akta kojim se iz opkoljenoga grada slala poruka svijetu, sva u tonovima mirotvorstva i čovjekoljublja, a veliki broj promocija knjiga i drugih publikacija od ovog mjesta u tim godinama je napravio najpropulzivniji punkt kulture u opsjednutom Sarajevu.
Djelatnost galerije Gabrijel svesrdno su tada podržavali novinari i pisci, prije svih Ibrahim Krzović, Vojislav Vujanović, Nada Salom…
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
