Povezani članci
foto: viki.wilson
DOBA KADA SU GORJELE KNJIGE
Nekoliko godina poslije rata
u dokonoj priči
bez imalo stida
reče mi jedan od prijatelja,
dosta ravnodušno,
kako su u ratu dobro gorjele knjige
i da je on svoju biblioteku
propustio kroz dimnjak.
Znaš, moralo se,
nisam znao hoću li ostati živ,
a i od vas pjesnika
nikad niko, brate,
nije imao neke fajde!
Začudih se!
Šta hoćeš, kao utjehu, na kraju dodade!
Tebe sam zapalio posljednjeg,
a slabo si, vala, i gorio!
Na tvojim pjesmama
nismo se mogli ni ogrijati!
Nusret Omerika