CVETOVI SLAVE
Povezani članci
- Promocija knjige „Dragica iz Berka – Pučka mirotvorka” u Beogradu
- SJEĆANJE NA ŽRTVE RATNIH ZLOČINA U BIH: Aktivistkinje iz Hrvatske i Srbije bacile ruže sa Starog mosta
- Munib Delalić: Skupljanje rasutog glasa
- SUSRETI ZIJA DIZDAREVIĆ U FOJNICI
- IDENTITETI I ONO ŠTO JE (PRE)OSTALO
- Izložba o romanu „Travnička hronika“ – „Konsulska vremena Ive Andrića“
Oni spavaju svi do jednog, redom,
U plitkom grobu, neskrštenih ruku,
Bez svog pokrova i pod teškom bedom,
I trunu mirno kao u sanduku.
Oni spavaju, nesebični, blagi,
S ranama živim i mrtvim očima,
Velike duše kao kamen dragi,
Večita pesma koju im otima.
Oni spavaju, ti naši sinovi,
U svojoj krvi, bezbrižni k’o tići,
Zaboravljeni k’o mrtvi krinovi,
I ponositi k’o stari plemići.
Oni spavaju po Balkanu celom,
Za dobro tudje, za spas svog plemena:
Nikad ne behu sa zastavom belom,
Ti mladi momci velikog vremena!
Oni spavaju prosti, bez ukrasa,
I njine grudi gusti crvi plave;
I dok se gube iz svog lepog stasa,
Humke im rastu u cvetove slave.
Vladislav Petkovic-Dis