Bjørn Engesland: Bosna nije zaboravljena

Povezani članci

• Beogradski međunarodni Festival Sola
• NA NEBESKOM STEPENIŠTU PREMA TAJNI
• DINO RADOJEVIĆ OD AMERIČKE DRAME DO KRALJEVA
• Visković pozvao Lovrenovića da se vrati u HDP
• Antonije Nino Žalica: „CRNE KUTIJE“ NAŠIH NAJDUBLJIH INTIMA
• Pjesma o skupu u Neumu

Portreti BH prijatelja u Norveškoj: Bjørn Engesland, generalni sekretar Norveškog Helsinškog komiteta za zaštitu ljudskih prava

U svojoj dvadesetpetogodišnjoj historiji, Bosna i Hercegovina, nastala na pepelu krvavog rata, prošla je mnoge procese za održavanje mira i stabiliteta. U tu svrhu su bile angažovane različite organizacije koje su, manje ili više uspješno, dale svoj doprinos da se uspostave standardi i vrijednosti koje garantuju mir i prosperitet. A među tim organizacijama, bez ikakve sumnje, veliku ulogu je odigrao Helsinški komitet za zaštitu ljudskih prava Norveške. Kada se posjeti ova organizacija, uvijek je prvi utisak da se došlo na neki način kod svojih prijatelja, spremnih za pomoć ili razgovor, relaksirajući i ugodni. Jedan od onih koji se brine za realizaciju projekata u domeni ove organizacije je njezin generalni sekretar Bjørn Engesland! Prisutan u BiH od samog uspostavljanja mira, naravno prema svojim mogućnsotima, on je, kako sam kaže, na određen način zavolio ovu zemlju, čak toliko da često vodi i članove svoje familije. On veoma često ide u BiH ne samo službeno, nego i privatno.

Razgovarao: Fahro KONJHODŽIĆ

Prošle godine sam vodio moga sina i on je bio oduševljen tom našom posjetom. Probao je bosansku kafu, bosanske ćevape i druge specijalitete i vidio je dosta toga interesantnog za jednog mladog čovjeka.

Tokom razgovora o njegovom ličnom angažmanu saznajemo da je sve počelo još početkom sedamdesetih, a to se poklapa sa ovogodišnjim zanimljivim jubilejom, četrdesetom godišnjicom usvajanja i ratifikacije Helsinškog dogovora, odnosno Helsinške deklaracije, potpisane 1975. Kao što je poznato, jedna od glavnih odrednica te deklaracije je i garantovanje i zaštita ljudskih prava!

Pratio sam sva ta zbivanja kao petnaestogodišnjak, bio sam zainteresovan za zbivanja u okruženju, a posebno za dešavanja u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Aktivno sam učestovao u demonstracijama za oslobođenje ruskih ili sovjetskih disidenata Jurija Orlova i više ostalih. To je odredilo njegov kasniji angažman! Jedan od razloga formiranja Norveškog Helslinškog komiteta je bio i da se pokuša nadzirati zaštita osnovnih ljudskih prava, posebno disidenata u tadašnjem Sovjetskom Savezu.

Iako je Helsinškom deklaracijom bila zagarantovana nepovredivost državnih granica, to se nije ostvarilo, zašto su najbolji dokaz krvava ratna zbivanja na području BiH!

To što se desilo tamo je strašno i neprihvatljivo. Međutim, važno je i to da je društvo prihvatilo te principe gdje su ljudska prava potpuno jasna. Isto tako je važno da su prihvaćeni i principi da interncionalno društvo može privesti pravdi i suditi svima onima koji su se ozbiljno ogriješili protiv svoga naroda ili naroda drugih zemalja! Ono što pokušavam reći je da je u čitavom ovom periodu, ne samo u vezi sa Helsinškom deklaracijom i dogovorom, već i inače, veoma važno da su ti principi akceptirani od svih država. Naravno dosta toga ovisi od politike pojedinih država, ali je vrlo važno da su ti principi prihvaćeni u internacionalnom društvu. To je osnov za rješavanje svih konflikata.

Kada govori o svom ličnom angažmanu, Bjørn Engesland će istaći da je od početka bio upoznat sa situacijom u BiH početkom devedestih. Bio je angažovan na intervjuisanju BH prognanika i onih koji su prošli logore Keraterm i Trnopolje, išao je zajedno sa predstavnicima Crvenog Krsta do Lustera, gdje je iz prve ruke saznao za svu golgotu koju su prošli logoraši. Time su doprinijeli stvaranju jasnije i istinitije slike o zbivanjima u tim logorima i u ratu, a i uspjeli da skrenu pažnju domaće i svjetske javnosti na ta okrutna zbivanja! Od tada datira i njegov osobni angažman.

Bjørn Engesland

Znam da se Helsinški komitet dosta angažovao na području BiH. Međutim, u posljednje vrijeme se ima osjećaj da je taj angažman umanjen. Možete li nam reći o tome kakvi su vaši angažmani trenutno!?

Tačno je, i ja također osjećam da su Bosna i Hercegovina i ostali izazovi na Balkanu u daleko manjem fokusu i puno manjem stepenu političkih prioriteta i interesa kod Norveških vlasti, slično kao i kod ostalih evropskih zemalja. Mnogo drugih izazova i kriza u svijetu, kao što je Ukrajina, trenutno Grčka, zbivanja na Bliskom istoku, su doprinijela da se taj fokus pomjeri na ta krizna žarišta! To znači da je za Norveške organizacije, a među njima i Helsinški komitet, daleko teže dobiti podršku za njhove projekte! To znači da smo prisiljeni da se daleko manje anagažujmo u BiH i na Balkanu, nego što to želimo!

Da li Norveški Helsinški komitet ima mogućnost i način da pokuša vratiti fokus norveških vlasti na ta područja, prvenstveno BiH?

Mi to stalno pokušavamo! Prije par godina smo imali neke diskusije uputili smo i jednu informaciju o norveškoj politici na Zapadnom Balkanu! Probali smo, kroz diskusiju i saslušanja u Norveškoj skupštini i kroz ministarstvo vanjskih poslova da pokažemo da je situacija tamo i dalje ozbiljna i da, još uvijek zahtijeva veći angažman! Nažalost u tome nismo uspjeli! Ali, uprkos svemu, mi još uvijek imamo angažmane! To je uglavnom angažman na radu u obrazovnom sistemu, zašto je zadužen naš Enver Đuliman! Pokušavamo da kroz obrazovni sistem u školama i fakultetima prenesemo saznanja o važnosti ljudskih prava i da ih angažujemo da shvate ozbiljnost tog segmenta, da preuzmu daleko veću odgovornost za unapređenje saznanja i učenja o ljudskim pravima i toleranciji! Važno je istaći da, iako sredstva za mnoge projekte nisu dobijena ili su znatno umanjena, Helsinški komitet još uvijek nastoji da bude angažovan prema mogućnostima i to će nastaviti i dalje.

Inače, slika o angažmanu Norveškog Helsinškog komiteta ne bi bila potpuna da se ne pomenu i brojne aktivnosti na lokalnom nivou, posebno da se kroz norveške medije pokuša predstaviti slika aktualnih zbivanja u BiH. Tu je također i angažman na raznim inicijativama, kao npr. kod prikazivanja filma o Srebrenici – ”Srebrenica – grad koji se mogao žrtvovati” i kod dodjele nagrade «Ibzen» Peteru Handkeu itd! I spremni smo da učestvujemo i dalje u sličnim manifestacijama pomoći koliko je moguće.

Važno je znati, kaže na kraju Bjørn Engesland, da mi iz Helsinškog komiteta nećemo odustati od naših angažmana u BiH. I dalje ćemo pokušavati sa odgovarajućim projektima. Nastojat ćemo maksimalno držati pažnju na zbivanjima u BiH. Ali ja mislim da bi i Bosanci i Hercegovci koji žive ovdje mogli puno doprinijeti da se Bosna i Hercegovina vrati u fokus norveških vlasti. Vidjeli smo nedavno, tokom obilježavanja dvadesetogodišnjice masakra i genocida u Srebrenici da je to moguće. Ta, moram reći, sjajno organizirana, manifestacija je pokazala da BH udruženja imaju i snage i resursa da nešto više urade na tom polju. Na ovu manifestaciju su uspjeli dovesti i norveškog premijera, tako da se taj potencijal može i dalje koristiti da BiH ponovno postane predmet interesovanja i javnosti i aktuelnih vlasti. Taj resurs i potencijal se mora iskoristiti! A mi iz Helsinškog komiteta ćemo pomoći, naravno koliko je to moguće.