ENG
Bilans Berlinala: Medvjedi za 17.000 Eura i nekoliko naturščika
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Rumunski obiteljski portret i bosanska socijalna drama sa glumcima naturščicima su najveći dobitnici 63. Berlinala. Uzbuđujuće kino iz istočne Evrope dominiralo je u takmičarskom dijelu festivala – i izbacilo iz igre razočaravajući njemački film.
By: Andreas Borcholte
Priredio i preveo: Ešref Zaimbegović
Za ogovaranje uvijek ima nešto: Film koji je otvorio festival, “The Grandmaster” predsjednika žirija Wong Kar-wai, prikazivao se već tri mjeseca u kinima u Kini, prije nego što je na Berlinale slavio „internacionalnu premijeru“ van konkurencije? Glupost. Film Matta Damona i Gus Van Sant „Promised Land“? Pfff, takođe nije svjetska premijera, već se prikazuje u USA. A možda poslednji film Stevena Soderbergha, pametan, ali prenatrpan triler o farmaciji, „ Side Effect“? Šok: i on nije imao praizvedbu u Berlinu.
Jasno je da je tako nešto nesreća za jedan filmski festival koji se već nekoliko godina mora boriti da potvrdi svoj rang kao A-festival, pored Kana, Venecije i Toronta. Na to se možemo stalno žaliti i galamiti, za to kritikovati šefa festivala Dietera Kosslicka ali to se ne da promijeniti, jer termini određuju da se sve manje svjetskih premijera američkih filmova događa u Berlinu.
17.000 Eura i jedan naturščik
Fokus ovoga Berlinala ležao je zato još više na angažiranim i uzbudljivim filmovima iz istočne Evrope koji su u subotu potpuno ispravno od žirija nagrađeni Srebrenim i Zlatnim medvjedima: film pobjednik “ Pozitia Copilulia” režisera Calin Peter Netzera priča impresivno o zastrašujućoj snazi jedne preambiciozne majke – i baca uz to svjetlost na socijalnu napetost između bogate i siromašne Rumunije. U nagrađenoj poljskoj drami “W imie…” (“ U ime…”), režiserka Malgoska Szumowska oslikava dirljivu sudbinu jednog honoseksualnog svećenika – i konfrontira istovremeno katoličku crkvu sa njenom vlastitom netolerantnošću. Ruski film “Dolgaja schastivaja zhizn”( “Jedan dugi i sretni život”) nam u 77 minuta priča daleko upečatljivije o oduzimanju zemlje i bijedi farmera nego “ Promised Land” za dva sata.
Iz ovog niza izvanrednih filmova posebno se ističe i zbog toga je sa pravom dobio Veliku nagradu žirija bosanski film “Epizoda u životu berača željeza” dobitnika Oskara Danisa Tanovića. Na osnovu jednog novinskog članka, koji ga je duboko ogorčio, otišao je režiser sa budžetom od samo 17.000 eura, malim timom i digitalnom ručnom kamerom u jedno bosansko romsko naselje da bi iz isječaka iz teškog života jedne obitelji napravio dirljivi igrani film: Nazif ishranjuje svoju suprugu Senadu i dvije male kćerke teškim radom sakupljajući na deponijama otpada željezo koje prodaje lokalnim trgovcima otpadom. Film počinje upečatljivom sekvencom u kojoj Nazif i njegov prijatelj rastavljaju jedan auto golim rukama, jednom sjekirom i jednim čekićem.
Kad je ponovo trudnoj Senadi plod u utrobi umro i prijetilo je da će ona iskrvaviti, poslije duge vožnje bila je u bolnici odbijena: nema zdravstvenog osiguranja, nema novca, nema liječenja. Očajan, Nazif mobilizira prijatelje, obitelj i, na kraju, i neke humanitarne organizacije, da bi mogao jednim malim, rutinskim ali ipak skupim medicinskim zahvatom spasiti svoju suprugu. Da bi ostvario najveću moguću autentičnost, Tanović je uzeo stvarne aktere da glume sami sebe. Nazifu Mujiću je to uspjelo tako dobro i dirljivo da je za to dobio Srebrenog medvjeda.
Ako je jedna potresna istorija ispriča formalno i estetski na visokim nivou, dovoljno je 17.000 Eura i jedan naturščik da se milione teški autorski projekti na jednom velikom filmskom festivalu gurnu u stranu. To je poruka žirija Berlinala na sve filmske stvaraoce sa područja istočne Evrope, koja je vrlo često zapostavljena na festivalima u Kanu i Veneciji, a čije stanovništvo se bori sa socijalnim previranjima postkumunizma. To je dobar i važan signal koji može podići i samopouzdanje festivala.
Autor/ica 👤tačno.net
