Povezani članci
Bezimenom gradu
Kad dođem u bilo koji grad
pa i kad taj grad nema imena
i zove se sasvim slučajno bezimeni grad
ne rastuži, ne boli oronulost kućnih pragova
nego osmijeh malog djeteta što rukicom
po prozoru hvata trun svjetlosti
i crta tugu roditelja urezanu u našim dušama
Šta sutra kad dođem u bilo koji grad
i taj grad se zove sasvim slučajno bezimeni grad
bez osmijeha malog djeteta
što po prozoru hvata trun svjetlosti … meni bar
slaba utjeha.