Briga o djeci unutar kompanija kao dio unapređenja demografske politike

Izdvajamo

• U vremenu sveopšte nesigurnosti, ona sigurnost koju djeca osjećaju uz roditelje, neprocjenjiva je. Zamislimo resterećenost tih malih života onda kada znaju da su mama ili tata na korak do njih. I pokušajmo zajednički napraviti korak prema tome. Ne samo zbog najmlađih, nego i naše budućnosti, koja o njihovoj sretnijoj budućnosti ovisi.

Povezani članci

• Umro velikan fotografije Robert Frank
• Božica Jelušić: KAMEN NA MEZARU
• 11. MOSTAR BLUES & ROCK FESTIVAL
• Internacionalni festival književnosti BOOKSTAN. NO EAST, NO WEST
• Muzej ratnog djetinjstva iz Sarajeva izlaže na najvećoj muzejskoj konferenciji na svijetu
• Indijska filozofija: Opšte karakteristike indijske misli;

Dnevni raspored jedne majke, koja je u konkretnom primjeru na koji se referiramo i samohrana, podrazumijeva buđenje u četiri ujutro jer specifičnost njenog zanimanja nalaže takvu dinamiku. Nerijetko se desi da dvogodišnji sin majke-radnice nije spavao cijelu noć. Ako je u pitanju virus, onda će morati naći način da organizuje brigu o njemu unutar porodičnog ili prijateljskog sistema podrške. Ako je samo prolazna nesanica, koja se itekako reflektovala na radni potencijal majke, odvešće ga u obdanište. Ne ona, naravno jer ona mora biti u pet na poslu, nego neko ko joj u toj aktivnosti može pomoći.

Sve bi bilo neusporedivo lakše kada bi u okviru kompanije u kojoj radi postojala organizovana briga o djeci. Kompanija u kojoj majka radi (pa zato nećemo majku ni imenovati) daleko je od brojnih progresivnih rješenja, često ni za one najelementarnije kao što je redovna isplata plaća, nema kapaciteta.

I kada nemamo ekstremne primjere prinudnog ranog ustajanja nakon neprospavane noći, brojnim roditeljima život bi bio neusporedivo lakše organizovati, kada bi unutar firmi u kojima rade, postojala organizovana briga o njihovoj djeci.
Manjak ovakvog pristupa nije nažalost samo bosanskohercegovačka specifičnost. I brojne razvijene zemlje nisu dosegle ovu razinu brige o djeci koja pruža trajne pretpostavke za što kvalitetniji razvoj ličnosti.

Projekat MarketMakers u želji da pošalje poruku o mogućnostima kvalitativnih iskoraka iz dominantnih pristupa brige o djeci, pokrenuo je pilot projekat koji je prerastao u uspješan oblik organizovanja dnevne brige o djeci unutar njihove partnerske kompanije.

Danas, nakon pilot pristupa i održive realizacije, sve analize ukazuju na zadovoljnu djecu i roditelje – njihove uposlenike i uposlenice.

„Istraživanja pokazuju da ovakav pristup daje djeci najbolji početak u životu i poboljšava njihove emocionalne, društvene i kognitivne sposobnosti te ima uticaj na njihova kasnija postignuća.

Istraživanja sa zapadnih tržišta koja samo analizirali i uzeli u obzir prije nego što smo krenuli sa pilot projektom ukazuju da se, dostignuća djece u govoru, čitanju i računanju povećavaju srazmjerno broju mjeseci koje su proveli u predškolskim ustanovama“, kaže Željko Karanović, projektni direktor MarketMakersa.

Prilagođavanje individualnim potrebama djeteta

U partnerskoj organizaciji CaDa koja je provela pilot projekat i koja danas uspješno realizuje aktivnosti dnevne brige o djeci, prezadovoljni su rezultatima, uz dodatne pogodnosti koje uključuju mogućnost da djeca budu kontinuirano zbrinuta, ali da dođu i na sat vremena, onda kada se to uklapa sa dinamikom obaveza njihovih roditelja.

„Ono što smo mi primijetili, nakon analiza i anketa koje su sprovedene je smanjen odlazak radne snage i izostajanje s posla, povećavala se produktivnost, dobrobit, zadovoljstvo i lojalnost zaposlenika. Naša kompanije je postala kompanija koja njeguje porodične vrijednosti te se vrlo brzo izdvojila kao poželjan poslodavac“, navodi Adela Hadžiomerović, projektna menadžerica CaDa-e.

Raduje da mimo projektnih inicijativa postoje kompanije u Bosni i Hercegovini koje su same prepoznale interes za boljim organizovanjem dnevne brige o djeci njihovih uposlenika i uposlenica.
Takva je Violeta koja u brojnim segmentima važi za društveno odgovornog poslodavca. Već 10 godina u sklopu kompanije postoji vrtić Pony koji radi po Montessori principima.

„Ulaganje u znanje je ulaganje u pravi kapital, a najviše bismo osvrnuli na naše zaposlenice, majke, koje grade uspješnu poslovnu karijeru uz djecu, tako da je ravnoteža između poslovnog i privatnog kad je odgoj i obrazovanje u pitanju na visokoj razini kako bi se svima olakšalo, ali i motiviralo“, kaže Ivana Sesar, angažovana u Odjelu ljudskih resursa Violete.

Osim dobre volje poslodavaca, ono što bi omogućilo češći pristup ovakvom odgojnom modelu djece, bilo bi efikasnije reagovanje države, odnosno porezne olakšice ili izostanak otežavajućih poreznih okolnosti.

Manjak dnevne brige o djeci

Zanimalo nas je kako bi neki od onih koji se danas nalaze na pozicijama zagovaranja reagovali i reagovale kada bi postojala šira inicijativa za podršku efikasnijem načinu dnevne brige o djeci unutar kompanija.
Svijest o ulaganju u razvoj djece na svim nivoima koju imaju neki od upitanih političara i političarki, ohrabruje. Tako bi Lana Prlić, zastupnica u Parlamentu Federacije BiH itekako podržala ovu inicijativu kada bi na institucionalnom nivou do nje došlo.

„Većina bosanskohercegovačkih gradova nema dovoljnu ponudu usluga dnevne brige o djeci, što u znatnoj mjeri sprječava mnoge roditelje da aktivno učestvuju na tržištu rada. Osnivanje dnevne brige za djecu u okviru kompanije je upravo jedan od načina kako olakšati roditeljima“, navodi Lana Prlić. Iskustva uposlenika kompanija koje imaju ovakvu vrstu usluga za njih je pozitivno, jer roditeljima se olakšava odlazak i dolazak kako na posao, tako i u vrtić po svoje dijete, te imaju potpuni uvid u aktivnosti koje se provode u vrtiću dnevno. Ovo jedna od porodično orijentiranih mjera. Te ova mjera povećava efikasnost rada uposlenika, a istovremeno i rješava probleme prekapacitiranosti vrtića za koje postoje liste čekanja, te su roditelji najčešće u neizvjesnosti da li će uspjeti upisati djecu ili ne“.

Slično mišljenje ima i njen kolega zastupnik iz Parlamenta Federacije BiH, Dennis Gratz.

„Država bi svakako mogla dati veliki doprinos organizovanju ovakvih načina brige o djeci uvođenjem neoporezive brige o djeci. Konkretno u našem slučaju kada se radi o načinu brige o djeci unutar kompanije, bilo bi dobro da je trošak poslodavca za brigu o djeci radnika oslobođen poreza na dohodak.

Bilo bi jako dobro i kada bi država omogućila majkama sa troje i više djece skraćeno radno vrijeme, ali i kada bi se to pravilo uvelo odmah nakon rođenja prvog djeteta što je čest razlog majkama izostanka povratka na posao“, smatra Gratz.

Višeslojnost politike nataliteta

Koliko god genetika uticala na ličnost, socijalne okolnosti jednako imaju uticaj na oblikovanje budućeg čovjeka. Zato je neizmjerno važno u kakvim će se uslovima, po kakvom programu i s kakvim osjećajem sigurnosti razvijati prve socijalne situacije kod djece najmlađeg doba, ali je i važno iskoristiti sve resurse kako bi vaspitanje van porodičnog doma bilo najfunkcionalnije za djecu.

Ukoliko bi postojala inicijativa da se riješi institucionalna podrška olakšicama prilikom otvaranja vrtića unutar kompanija, i Vedrana Vujović, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, itekako bi bila spremna da je podrži. Posebno ima u vidu odgovornost prema demografskoj politici koja treba biti iznad svih partikularnih političkih interesa.

„Poboljšanje demografije i sveopšte natalitetne politike višeslojan je i kontinuiran proces, te osim stimulativnih porodiljnih naknada vlasti na svim nivoima trebaju razmišljati o predškolskom obrazovanju djece jednako kao i o ekonomskoj sigurnosti porodice.

To pitanje treba da je iznad svake politike i političke stranke, jer nam budućnost i razvoj porodica u našoj državi trebaju biti prioritet“, napominje Vujović.

„Ideja projekta, posebno pozitivni primjeri koji postoje u Bosni i Hercegovini, a koji podrazumijevaju da se u okviru kompanija organizuje briga o djeci, je nešto što zaista zvuči savremeno, korisno i praktično u mjeri u kojoj poslodavci i kompanije imaju kapacitet da učine jedan takav iskorak i olakšaju prije svega organizaciju života svojim radnicima, odnosno roditeljima, bi trebalo biti praćeno nekom vrstom poštovanja i od strane institucija unutar Bosne i Hercegovine“, objašnjava Saša Magazinović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. „Kao neko ko se politikom bavi na nivou koji ne uključuje socijalnu zaštitu, zaista mogu samo podržati ovakvu ideju. Teško da mogu nešto konkretno inicirati ali u svakom slučaju ovakve inicijative imaju moju punu podršku“.

Inicijativa organizovanja dnevne brige o djeci unutar kompanija u Bosni i Hercegovini, ali i van granica naše zemlje, ne mora nužno imati revolucionarnu dimenziju niti je realno očekivati radikalne iskorake. Bilo bi dobro, za početak, korak po korak, tamo gdje postoje uslovi, dok se ne stvore institucionalni okviri za ozbiljne pomake, stvarati male promjene. Olakšavati život i rad uposlenika i uposlenica i stvarati preduslove za sretnije djetinjstvo najmlađih.

U vremenu sveopšte nesigurnosti, ona sigurnost koju djeca osjećaju uz roditelje, neprocjenjiva je. Zamislimo resterećenost tih malih života onda kada znaju da su mama ili tata na korak do njih. I pokušajmo zajednički napraviti korak prema tome. Ne samo zbog najmlađih, nego i naše budućnosti, koja o njihovoj sretnijoj budućnosti ovisi.