LASTAVICE

Izdvajamo

• Moj ratom izvitoperen i opustošen um postavi mi pitanje - je li tkogod od tih radnika uputio istu takvu peticiju nadležnima da se nekako zaštite djeca onih dana kad su vojvođanski četnici dolazili da demontiraju Bosnu i Hercegovinu, a montiraju Veliku Srbiju?

Povezani članci

• Bronzano lice Alekse Šantića i komšije sa Carine
• Nismo još!
• Esad Bajtal: U povodu Dana vozača
• Fotoreportaža SE: Željezno Polje otišlo u zaborav
• U Željeznom Polju uništeno 70 kuća, 300 porodica bez doma
• Državne institucije i firme u BiH imaju 240.000 zaposlenih

Danas smo nas dvojica, dva stara čovjeka preostali jedan drugome, šetali obalom Miljacke od Skenderije onim lijepim šetalištem pored likovne  akademije. Dugo smo posmatrali divnu sliku hiljada lastavica iznad grada u lepršavom veselom letu. Ima već neko vrijeme što ih nije bilo, a vjerujem da ni ove nisu ovdašnje, nego da su, ko zna odakle, u preletu za jug. Ovdje malo ko ostaje. Gledajući u jato koje se polako dizalo ka nebu, ispriča mi drug jednu priču.

Bijaše to nekih godina u Opovu, malom mjestu u Vojvodini pokraj rijeke Tamiš. Trebalo je obnoviti stari most preko rijeke, a bio je napravljen od metalnih konstrukcija, zamijeniti dotrajale dijelove novima, ali kad su radnici trebali započeti posao, nađoše na traverzama mosta hiljade lastavičijih gnijezda iz kojih su virile glavice mladih ptica koje još nisu znale letjeti. Demontaža mosta za njih bi značila smrt. Radnici tada uputiše peticiju nadležnima da se posao odloži dok ptice ne odlete na jug, a oni obećaše da će raditi u tri smjene kako bi posao bio gotov na vrijeme. Prijedlog je prihvaćen, ptice spašene, a radnici održali obećanje. Noću su radili pod svjetlom reflektora da posao bude gotov na vrijeme.

Moj ratom izvitoperen i opustošen um postavi mi pitanje – je li tkogod od tih radnika uputio istu takvu peticiju nadležnima da se nekako zaštite djeca onih dana kad su vojvođanski četnici dolazili da demontiraju Bosnu i Hercegovinu, a montiraju Veliku Srbiju?