ENG
Forum za raspravu o izazovima i nasljeđu ljevice
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
20. rujna započinje drugi Forum za raspravu o izazovima i nasljeđu ljevice.
Detaljan program i teme možete pogledati OVDJE. Za sve detalje možete nas kontaktirati na mail: forum@kap-korcula.net, kap.
U slučaju potrebe oko organizacije smještaja, prijevoza i bilo kakve pomoći, budite slobodni obratiti nam se na navedene kontakte.
U #subotu, 21. rujna u 20.00 h se definitivno isplati biti s nama, tada ćemo prikazati dio dokumentarca #Borderland #Soundtrack za koji njegova autorica Brankica Drašković kaže da se „bavi ulogom i značajem muzike u kulturi otpora od osamdesetih godina do danas.“
#Brankica #Drašković je i gošća ovogodišnjeg KaP-a, a ono što smo je morali pitati je jedna njena nedavna izjava kako je nakon devedesetih došlo do „idiotizacije naroda koja traje još i danas“.
„U tom dijelu intervjua koji navodite citirala sam Dubravku Ugrešić. Ona je u knjizi „Kultura laži“ te strateške procesehisteričnog razgraničavanja na nas i njih -„teror sjećanja“ i „teror zaborava“koji su bili u funkciji nasilnog brisanja Jugoslavije i izgradnje novih nacionalnih država na Balkanu na svim nivoima,od medija pa nadalje,nazvala „idiotizacijom naroda“. U drugoj epizodi serijala upravo se govori o tome kako ni muzika nije bila izuzeta iz tog sveopćeg ludila. Zbog pjesme se mogla izgubiti glava. Poznat je slučaj muzičke urednice Radio Beograda, koja je 1992. godine dobila otkaz zbog toga što je u političkoj emisiji „Argumenti“ pustila pjesmu „E moj druže Beogradski“ i koja je zbog Šešeljevih prijetnji preko noći napustila zemlju.To je bio samo dio uvertire u dramatičan slijed događaja: paranoične konstrukcije o zapostavljenosti nacionalnih vrijednosti u eteru, podjele na patriote i izdajnike i sastavljanje lista nepoželjnih muzičara, novinara… Danas možda zvuči smiješno priča kako su se tada grebale ploče ekserima u radijskim fonotekama da se slučajno ne bi nekome omaklo da pusti pjesmu „neprijatelja“ ili kako su kreirane glasine u tabloidnim novinama poput one da je Gile iz „Električnog orgazma“ bio u četnicima, a Davorin Popović iz „Indexa“ bacao Srbe lavovima u Zoološkom vrtu u Sarajevu, ali u tom trenutku to nije bili nimalo naivno. Dakle, količina gluposti kojoj smo bili izloženi bila je nepregledna. Posljedice i dalje živimo, jer političari sve vreme manipuliraju većinom.“
[KaP] A što mi možemo napraviti po tom pitanju? Većina nas, sigurno, ne želi živjeti u društvu u kojem vlada takva atmosfera?
➡️ „Granice, naročito one u glavama ljudi, teško se prelaze.Mržnja se stalno podgrijava. Budući da smo već tri desetljeća u tunelu, i da se svijetlo ne nazire, teško je davati neke konkretne prijedloge. Mislim da ne smjemo odustajati od pokušaja da se nešto promijeni i da kontranarativi koji se direktno suprotstavljaju dominantnom nacionalističkom diskursu i modelu konfliktne kulture sjećanja moraju biti artikuliraniji u javnom prostoru kako bi nekako doprli do mlađih generacija i potakli ih da kritički promišljaju. U njima vidim potencijalni izlaz.
[KaP] Tijekom snimanja ovog dokumentarca razgovarali ste sa više od 70 sugovornika, novinara, pisaca, glazbenika s područja bivše Jugoslavije. Možete li možda istaknuti čija Vas se poruka najviše dojmila?
➡️ U serijalu sudjeluje više od 70 sugovornika. Ne bih nikoga posebno isticala. Mislim da je zajednička poruka svih njih, kao i cijelog serijala da se od osvajanja prostora slobode i borbe za pravedniji svijet ne smije odustajati. Dakle, uprkos tome što su vrijednosti koje sve vrijeme zagovaramo više-manje pregažene, što se osjećamo poraženo jer naš angažman ne pomjera stvari na širem planu,ipak, ima smisla to što kao pojedinci radimo. Imamo moć da uradimo nešto za sebe i to trebamo iskoristiti jer mikrokosmos jest naš stvarni svijet i naš prostor slobode.
Autor/ica 👤tačno.net
