ZAMISLITE DA STE ČOVJEK?

Povezani članci

• Vijeće roditelja: Novi zakon o osnovnom obrazovanju donosi samo uštede
• „Sječa glava“ zbog „kolosalne“ izborne pobjede
• Civilizacija na ispitu savjesti
• Kraljević, Odak i Bebek krivi za zločine u logoru u Ljubuškom
• Johnova vjerska policija protiv Andrijinih „pedera“
• Svetislav Basara: Gospodar otišao Nikoliću na noge

Zamislite da ste djevojčica.

Imate deset, jedanaest, imate svoje lutke, svog Kena i Barbie, imate svoj život, svoju školu, svoje prijatelje, svoju simpatiju. Zamislite da ste djevojčica. Primili ste jutros ispod klupe pismo od onog kojeg najviše volite u kojem vas poziva u kino, žurite kući u onoj ognjici koju samo ljubav u tim godinama može izazvati.

A sada zamislite noć i kaos koji se dogodio toj nesretnoj djevojčici. Noć u kojoj su pijani vojnici pucali pod prozorom, a u njenu kuću upali još pijaniji.

Zamislite tu djevojčicu, a takvih je djevojčica bilo na tisuće, ne stotine, već tisuće, koje pojma nisu imale zašto ih onako bunovne vade iz njihovih soba, a još sutra su se dogovorile u kino sa svojim simpatijama.

Zamislite te djevojčice.

Ne možete ih zamisliti?

Djevojčica se zvala Alma. I imala je jedanaest godina. I imala je prvu ljubav, dom, imala je svijet. Ne možete je zamisliti? Kao što ne možete zamisliti niti ostalih jedanaestero djece. Svi su bili mlađi Almine dobi.

Čak i jedna tromjesečna beba.

Zamislite da ste dječak.

Dječak koji je upravo preko prijatelja, od prijatelja primio poruku da ona želi s vama na koncert Crvene jabuke. Spremate se, uzbuđeni ste, volite sve što ona voli. Crvenu jabuku i Plavi orkestar. Obukli ste najbolju košulju i nove leviske. Zamislite da ste taj dječak? A zvao se Rasim. I dok se spremao za školu u kuću su ušli vojnici. Rasim je netom napunio sedamnaest. Rasima su ubili ispred kuće. Rafalom. I njegovu majku, i oca, i sestru.

Zamislite da ste čovjek.

Zamislite da ste čovjek, pa da znate sudbine Rasima i Alme? Da ste toga svjesni. Te djece koja nikome, nizašto nikada nisu bila ništa kriva. I zamislite da ste čovjek, dok danas u vašoj zemlji, svi mediji šute o tome. Niti spomena. Niti jedne, jedine riječi.

Zamislite da ste čovjek?

Što bi kao čovjek vi danas trebali napraviti?

Iz straha veličati njihove nenadjebive pobjede? Ili kao čovjek, sjetiti se Alme i Rasima. Kome su oni išta skrivili? Zar nisu bili toliko veliki, a toliko mali, da u vama jednom, barem jednom ne probude samilost?

Zamislite da ste čovjek?

I možete vi imati granice, možete imati državu, možete imati zastavu, i možete vi šutjeti koliko god vas volja, ali ne možete imati čovječnost.

Da bi je imali, danas bi pognuli glavu zbog Rasima i Alme.

Ako samo jednom, barem jednom, zamislite da ste čovjek!

Ivo Anić