Gorane dragi, šta nam ovo rade?
Povezani članci
- „DEMITOLOGIZACIJA NACIJA I IDENTITETA – BOSNA U EVROPSKOM SREDNJEM VIJEKU“
- Partizan na trenažeru
- Žrtve iz Ahmića žestoko reagovale zbog izjava Bradare o zločincu Kordiću: Tražimo reakciju OHR-a
- Milenko Blagojević: Nemušti govor šutnje
- Inicijativa mladih za ljudska prava: “Institucije RH trebaju oduzeti odlikovanja ratnim zločincima i nadoknaditi štetu žrtvama”
- Dunja Mijatović – nova povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava
Trideset stepeni u hladu, upekli sarajevski beton doziva posljednje kapljice znoja, dok se vraćam iz stoinekog po redu birokratskog ureda da bih izvadio tri dokumenta. Hoćemo li dobiti vladu i kuda nas ovo sve vodi? Kažu da smo potrošili preko 40 mil. KM od prošlih izbora, usvojivši tek tri zakona. Država u paralizi, glavni grad u saobraćajnom kaosu. Da mi se probiti do one ljubičaste zgrade nakraj horizonta, zavoda za neki hepek, neka dalje sve ode u Honduras. Ali kako? Zbog radova na cesti, gradski saobraćaj je preusmjeren sporednim rutama, a tamo se zna čekati satima. Krenem pješke, proklinjući i Vijeće Ministara i suludu b-h birokratiju i one koji su je ingeniozno osmilili….
…Kad odjednom, niotkud, ispred mene iskoči nasmijana gospođa.
– Ne brini sinko, uskoro će svi problemi nestati!
Zatečen trenutkom, nisam ništa pametnije uspio izustiti od:
– Kako znate?
– Uskoro će smak svijeta sinko i samo će vjernici preživjeti!
„Znači, kako god okreneš, sam donji“, pomislim u sebi, ali gospođa nastavi:
– Uzmi ovaj letak, sastajemo se utorkom i četvrtkom, dođi nam!
Tek što sam pošao upitati, važi li to i za Vasilija Kačavendu, gospođa skoči pred idućeg prolaznika, a ja nastavih put.
Jehovini svjedoci su me i ranije pokušali vrbovati na kućnim vratima, ali ovo je prvi put da se tako otvoreno dešava na ulici. Okrenem se i pogledam…Od svih prolaznika, gospođa jedina izgleda sretno. Valjda ljudi u vremenu krize traže adekvatno utočište. Zavidim joj, ali nagomilani problemi neće tek tako nestati.
Petnaestak dana kasnije, nakon još jednih u nizu propalih stranačkih pregovora o formiranju novog Saziva Vijeća Ministara, pokušao sam sumirati nejasnoće i pitanja u vezi aktuelne političke situacije.
Ka’ će više formirat’ tu vladu?
U limburgu mjesecu iza tete razapete. Vijeće Ministara u tehničkom mandatu može ostati sve do idućih izbora 2014. godine, čak i dalje, unedogled.
A zašto se ne mogu dogovoriti?
Zato što jednoj strani pregovora savršeno odgovara trenutno stanje, pa nema nikakvu potrebu promjene statusa quo. Sadašnja situacija je ultimativno ostvarenje političke doktrine Predsjednika RS, „Što manje BiH, što više RS!“, jer ovo je najmanje Bosne i Hercegovine, što je moguće ostvariti bez ispaljenog metka.
Državne institucije su marginalizirane na mjeru da funkcionišu tek u svrhu održavanja funkcionalnosti entiteta, dok entiteti funkcionišu u punom kapacitetu, skoro kao dvije odvojene države. Povrh svega…i ono malo preostalih, nefukcionirajućih državnih institucija, preko Vijeća Ministara u tehničkom mandatu i Predsjedavajućeg Špirića, Dodik drži pod svojom kontrolom.
Koliko ti Zlaja plaća za tu propagandu?
500 KM + topli obrok.
Ima li šanse za vanredne izbore?
Izborni zakon predviđa vanredne izbore, jedino u slučaju raspuštanja nekog od izabranih organa. Npr. ukoliko bi poslanici u Parlamentarnoj Skupštini raspustili sami sebe. Sve i da se tako nešto desi, novi bi izbori uglavnom potvrdili sadašnju konstalaciju snaga, pa bi se isti političari pod istim okolnostima, vratili za iste pregovaračke stolove.
I šta će sad bit’?
Nastaviće se pregovaračko zatezanje uz milimetarsko popuštanje pod pritiskom međunarodne zajednice. Dodik je u najboljoj poziciji, jer dogovor praktički može usloviti zahtjevom da Lagumdžija uradi 20 sklekova. Zbog ustavom predviđene entitetske kvote participiranja, bez SNSD-a i SDS-a se vlast ne može formirati. Pri tome i jedna i druga stranka ne skrivaju želju za nepostojanjem državne vlasti uopšte. Bilo njegovim zahtjevima udovoljeno, ili status quo bude sačuvan, Dodik je svakako win-win situaciji. U jednom i drugom slučaju će nastaviti potkopavanje institucija države, što je svakako lakše u ovakvom stanju države.
Lagumdžija će se naći pred izborom, između prihvatanja Dodikovih i Čovićevih maksimalističkih zahtjeva, čime bi potpisao vlastitu političku kapitulaciju i izvjestan krah na idućim izborima, ili nastavka pregovora, što bi, ukoliko predugo potraje, proizvelo nezadovoljstvo glasača i jednako loš izborni rezultat. Da bi, čovjeka kojem nije u interesu postojanje državne vlasti, privolio na formiranje, te u isto vrijeme izbjegao nezadovoljstvo glasača, Lagumdžija će biti primoran učiniti niz zakulisnih ustupaka Dodiku.
Oduženjem statusa quo, u alijansi sa Dodikom i udaljen iz stvarnog centra odlučivanja i moći, Vlade FBiH, Čović najviše rizikuje. Nemogućnost uhljebljenja kadrova bi vremenom dovela do sve većeg osipanja stranke i glasačkog tijela.
Ko će na kraju popustiti je u svemu tome najmanje bitno. Ključni problem je ustav, koji, čak i u slučaju formiranja državne vlasti, pospješuje permanentnu pat poziciju i kolektivno stagniranje društva.
Imaš li dokaz da Dodik ovo radi, ili bubaš ofrlje?
„Bosna i Hercegovina se mora odreći institucija i nadležnosti koje je bespravno prisvojila, ukoliko želi održati čvrstu strukturu. RS nema nikakve koristi od sadašnjih 97 institucija na nivou BiH.“ – Milorad Dodik, 30.09.2011.
Men’ se čini da entitetima i ne treba Vijeće Ministara, mogu ga komotno i skoz ukinut’.
Pogrešno ti se čini. Vijeće Ministara, preko Ministarstva finansija, zaduženo je za provođenje državnog budžeta, kojeg prethodno treba usvojiti Parlament. Iz tog budžeta se finansiraju državne institucije i agencije, a bez nekih od njih, poput Direkcije za indirektno oporezivanje i Državne granične službe, ni entiteti ne bi funkcionisali.
Vijeće Ministara u tehničkom mandatu, svako tri mjeseca donosi odluku o privremenom finansiranju državnih institucija. Međutim, ako budžet za 2011., ne bude usvojen do kraja godine, u idućoj godini se ni privremeno finansiranje ne bi moglo nastaviti, jer se prema zakonu o finansiranju državnih institucija, odluka o privremenom finansiranju donosi na osnovu budžetskih sredstava, utrošenih srazmjerno tromjesečnom periodu godinu dana ranije.Bez usvajanja budžeta u 2011. godini, nema zakonskog osnova za finansiranje državnih institucija u idućoj.
A zašto ne usvoje budžet?
Zato što su, uz obrazloženje da je nedopustiv rast državnog budžeta svake godine, dok budžet RS opada, poslanici iz RS glasali protiv.
Ako bez budžeta, nema državnih institucija, faktički bi značilo da nema ni države. Ciljaš na to da Dodik priprema teren za secesiju…
To si ti rekao.
Hoće li nam međunarodna zajednica pomoć’?
Oni su se zabavili o svom jadu. Dašak revolucija iz arapskog svijeta se počinje osjećati i u zapadnjačkom, pogotovo Sjedinjenim Američkim Državama. Počevši stidljivo u epicentru svjetske ekonomije, Wall Street-u, protesti obespravljenih slojeva stanovništva su se počeli širiti duž i poprijeko 50 saveznih država. To je tek nagovještaj opsežne borbe za jednakost građana, kojoj će se američka administracija morati ozbiljno posvetiti.
Evropska Unija, vječito neusuglašena, opterećena bankrotom Grčke i zaduženim članicama na rubu istovjetnog kolapsa, svakako nema jasnu viziju za BiH.
A Bosna i Hercegovina ulazi u fazu pravnog vakuma kada će, usred ustavnih nedorečenosti, svako tumačiti ustav na svoj način i ključna je završna riječ međunarodne zajednice.
Da ti iskreno kažem, meni ništa nije jasno.
Ne beri brigu, uskoro će svi problemi nestati!
Kako će nestati?
Sredit će to Svevišnji Jehova.
Kakav sad Jehova?
Imam ti ovaj jedan letak, dođi nam utorkom i četvrtkom…