STEFAN BOŠKOVIĆ: TRANSKRIPCIJA

Povezani članci

• Reakcija firme AME Breza na tekst “Kako je “AME BREZA” omiljena firma SDA izvršila obnovu Vilsonovog šetališta: Fali tampona, fali cementa, fali ploča” objavljan na portalu Tačno.net
• Christian Schmidt: “Neki žele da se ugradi u Ustav kakvi će biti rezultati izbora!”
• Tarik Haverić: Pismo ambasade Izraela je diplomatski šamar Sarajevu
• Klošari
• Srebrenički inferno Ivanića i Vučića
• SVI DODIKOVI REFERENDUMI: Otcjepljenjem RS zaprijetio više od 40 puta, birači mu i dalje vjeruju

Prvi put si zvanično zatražio uslugu. Vozio si me do primorja da bi skupa potražili vodoinstalatera koji će zamijeniti napuklu cijev u tvom porodičnom stanu. Situacija je bila znatno lošija kad smo stigli. Grohotom smo se smijali dok smo u povratku bacali skvašene majice iz kabrioleta. Sjutradan, stigla je moja nova sofa. Na povijenim leđima nosio si je do trećeg sprata. Ja sam je sa ostalim radnicima samo pridržavao. Između drugog i trećeg sprata glasno si vrijeđao polusvijet. Napravio sam ti sok od cijeđenog voća. Nisi ga popio. Dok sam razmišljao o poziciji sofe, izveo si mog psa u šetnju.

Hemijska olovka kojom si pisao važne redove u protekloj deceniji se trajno potrošila. Bio si primjetno nesrećan tih dana. Prije nego što sam otišao na dvomjesečne putešestvije po starom kontinentu, posudio sam ti sivu Faber Castell olovku sa prednjim težištem. Uvijek si držao do spisateljske udobnosti. Nije me pratilo lijepo vrijeme na putovanju. Kada si me čekao na aerodromu, nakon dva sata kašnjenja, pružio si mi crnu kutijicu iz koje sam izvadio skupocjeno Montblanc naliv pero na čijem vrhu su bili ugravirani moji inicijali. Zagrlio sam te s mjesta suvozača. Usta su mi bila suva, ispunjena neobičnom vrućinom.

Dok su posljednji gosti napuštali bar, otresao sam sa sebe kapljicu stida i sjeo na izdušenu klavirsku stolicu. Osnovna melodija je namjerno banalna, mada sam se trudio da disonantnim harmonijama stavim akcenat na neočekivana mjesta. Tvoj prodorni glas iz zadimljenog ugla jasno je objašnjavao da se izvanredan smisao za unutrašnju harmoniju i jedinstven pristup ritmu mogao prišiti samo Monkovoj neredovnosti i neregularnosti. Moje sviranje nije bilo ironično niti komično. Zauzvrat, poveo si me u glavni grad susjedne države gdje smo otvorenih usta gutali svemirske pasaže Breda Mehldaua, koji je imao solistički nastup. Monk’s Dream. Koristio je neuobičajene figure, male atonalne vrtloge u ravnomjernim kolonama odvlačio je daleko od struje osnovnog pulsa. Stid se vratio.

Tvoja žena ima veoma snažan stisak. Moja se uvijek smije, kao što si se uvjerio. Upoznavanje je bilo sažeto i prijatno. Večerali smo i u tišini odgledali novu epizodu Kosmosa. Tražio si još jednu porciju salate s biftekom. I ja sam cijenio kvalitetnu hranu. Kada si glasno hrkao na kraju večeri, s pažnjom sam pokušao da načujem što više iskrenih ljubavih savjeta koji su iz dubokog grla tvoje žene, dolazili do otvorenih očiju moje. Žena mi je te noći prvi put progutala spermu. Uzdasi su joj bili teški i duboki. Htio sam se zahvaliti tvojoj ženi na savjetima, ali nisam. Gutanje nije bila nikakva novost.

Ispred početnog poglavlja mog romanesknog prvenca, nalazila se posveta tebi. Na pompeznoj promociji tvog novog romana, nekoliko mjeseci kasnije, sklopljenih očiju gledao sam svoj život. Odmetnik oblog lica bježao je od zakona već danima, sakrivajući se u podzemnim skloništima napuštenih zgrada zbog pokušaja ubistva vlastite žene. Noću bi izlazio i pod mjesecom zavijao. Gosti na promociji su ostatak večeri govorili o briljantno cizeliranom psihologiji glavnog lika i snazi njegovog djelanja. Vjetar je najednom otvorio sve prozore u prostoriji. Gosti su se zadovoljno cerekali, dok smo ti i ja razmjenjivali poglede razumijevanja.

Kada si mi na ivici očaja saopštio da je tvoj najbolji učenik skoro počinio samoubistvo, odmah sam pozvao najodaniju ljubavnicu, i uputio je na adresu povrijeđenog mladića. Odmah, s vrata, pažljivo je sjela na njega. Nakon dva mjeseca doveo si je u moju kancelariju razbijenog nosa, i saopštio mi uz izvinjenje, da se mladić osjeća bolje i da mu drolja više nije potrebna. Kada si izašao iz prostorije, naguzio sam je preko radnog stola. Dok sam joj snažno pomjerao zadnjicu, u sebi sam komponovao pohvalu studentu koji mi je vratio osjetno usavršenu ljubavnicu. Krvarila je po započetom rukopisu.

Još jednom si mi pridržao čelo uz strogo obećanje da nijedan od nas više ne smije povraćati. Posljednje gorke kapi ispljunuo sam s osmijehom. Gledao sam tvoje teturanje nekoliko metara preda mnom. Usmjerio sam pogled prema mjesecu i počeo da zavijam. Iz pobješnjelog zavijanja, svoju žalopojku sam nježno rasuo po tihim planinskim vrhovima.  Ugurao si me u auto i poveo prema planinama u čijem podnožju se nalazila tvoja koliba. Vozio si brzo i samouvjereno. Kao Ričard Gir.

Sa drvene police na šanku skinuo si Glendalough Single Malt i usuo ga u čaše od debelog, izbrazdanog stakla. Nerazgovjerno si govorio o jednom od mnogobrojnih mornarskih rituala donoseći žilet iz kupatila. Najavio si bezrazložno da početak primitivnog rituala pripada samo tebi. Pred sobnim ogledalom počeo si da nagrđuješ lice tupim žiletom. Uz veliki napor izveo sam te ispred kolibe gdje smo sa niskih stolica posmatrali vatrene kugle kako sporo prolijeću nebom. Pod narandžastim treperenjem tvoje lice je izgledalo poput istopljenog želea.

U povratku, čekao si u kolima na parkingu moje zgrade. Iznio sam rukopis i zapalio ga. Nisi se potresao. Tvoje lice u osušenim i zgrušanim fetama izgledalo je komično. Iz gepeka si izvadio preostale primjerke novog romana i pobacao ih. Onda si pošao. Kada sam se vratio u stan, polomio sam  ogledala i dugačkim nožem iscijepao sredinu nove sofe. Kada si se vratio u stan, do prvog izlaska Sunca razarao si lice i um ćerke jedinice. Onda smo obojica zaspali, a Sunce se sporo podizalo.

Napisao sam ti pismo i rekao: Opraštam ti.

Nisi uzvratio.

Sada je vrijeme za ćutanje.

Jer mi smo prijatelji. Mi se mnogo volimo.

STEFAN BOŠKOVIĆ rođen je 15. 2. 1983. godine u Podgorici. 2010. godine. diplomirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Jedan je od osnivača Alternativne teatarske aktivne kompanije (ATAK) koja se bavi pozorišnom, filmskom i književnom produkcijom. Osnivač je festivala BAFF – Boka Art & Film Festival kao i  multimedijalnog festivala – Besac festa.

Objavio roman “Šamaranje” koji je drugonagrađen na konkursu za “Najbolji neobjavljeni roman u Crnoj Gori”, izdavač Pobjeda, 2014.

Dobitnik je druge nagrade na “Festivalu Europske Kratke“  2016.  za priču “Fashion and Friends.“

Objavio kratke priče “Na samrti” (Proletter;  Balkanski časopis Idiot, 2014), “My favorite things” (Quest, 2014.), ”Transparentne životinje” (ARS, 2014.), “Transkripcija” (Idiot ; Quorum, 2015.), “ Romeo i Glok” (Idiot, 2015). Priče su mu prevedene na engleski, ruski i slovenački jezik.

Objavio dramu “Doba muva” u časopisu za književnost “Ars” i u antologiji “Nova crnogorska drama”, 2012.  Autor je dramskih tekstova „U ljubavnom toruglu“, „Komad“, te „Galeb“.

Scenarista je serijala od 16 epizoda sitkoma “ Dojč Caffe”  2015., dugometražnog filma „Ispod mosta, na travi, među stijenama, 2016., te kratkog filma „Umir krvi“ 2014., nagrađenog na festivalu Drama International Short Film u Grčkoj, kao i na Međunarodnom  festivalu kratkog filma u Banjoj Luci 2015.

Također, scenarista je i nekoliko dokumentarnih filmova: „Vice Verse“, „Žive oči“ te filma o slavnom crnogorskom slikaru Dadu Đuriću.

Stefan Bošković trenutno je na rezidenciji u Sarajevu, gdje radi na svojoj novoj zbirci priča, koja uskoro izlazi u izdanju Partizanske knjige iz Beograda. Sarajevskoj publici predstavit će se 20. jula u Udruženju za afirmaciju kulture i umjetnosti „Zvono.“