Drugi AJB DOC završava filmom ‘Kuća male zvijezde’
Povezani članci
Posljednjeg dana AJB DOC festivala dokumentarnog filma biće prikazana tri filma: Bugarski san, autora Srđana Šarenca, Glasajte za Kiberu Martina Pava i Kuća male zvijezde Slađane Lučić, čijim će prikazivanjem festival biti i zatvoren.
U prethodna tri dana na festivalu je prikazano dvadeset filmova uz veliko interesovanje publike i medija, a svečana ceremonija zatvaranja i dodjela festivalskih nagrada biće održana večeras u 20, sati u sarajevskom Cinema Cityu.
Stavljajući u središte svoje filmske priče sudbinu njemačke penzionerke Petre Kallenbach koja zbog nemogućnosti da ostvari pristojno komforan život u Njemačkoj odlazi u Bugarsku, Srđan Šarenac je svojim filmom pokazao koliko obimne mogu biti predrasude i neutemeljene predstave.
Taj obrnuti put migracije prosječnu njemačku radnicu sa primanjima manjim od 1000 eura nagnao je da životnu sreću potraži u zemlji koju mnogi napuštaju zbog siromaštva i lošeg životnog standarda. Ali, Petra nema dvojbi i sumnji jer je svjesna da u životnoj dobi u kojoj se nalazi i sa primanjima kojima raspolaže život u Njemačkoj bi bio gotovo nemoguć.
Rušenje stereotipa
Pojašnjavajući kako je pokušao da razbije stereotipe i pokaže jedan segment stvarnosti života u njmačkoj Šarenac je u intervjuu Al Jazeeri Balkans, između ostalog, rekao:
„O svakom društvu postoje neki stereotipi, kao što recimo kod nas svi smatraju da u Njemačkoj vlada med i mlijeko. Cilj mi je bio da pokažem ranjive skupine društva koje postoje u Njemačkoj, a to su penzioneri sa niskim penzijama. Postoje Nijemci čija penzija nakon završetka radnog vijeka nije dovoljna za život u vlastitoj državi zbog visokih troškova života. Ti ljudi iako su njemački državljani, jedva preživljavaju u svojoj domovini sa penzijama od 700 – 800 eura i mnogi od njih su primorani da se sele u Istočnu Evropu, kako bi imali kvalitetniji život. Oni starenje ne smatraju kao kraj života, već priliku da počnu novi život“.
Producentica filma Glasajte za Kiberu Zuzana Kučerova govoreći o motivima koji su nagnali ekipu da se bavi izborima u najvećem kenijskom slumu priznala je kako je bilo izuzetno teško sklopiti priču koja će govoriti o toliko mnogo stvari istovremeno.
O negativnom naslijeđu historije, posljedicama kolonijalizma i nedostacima kenijske demokracije, ali sve je to uspješno riješeno u priči koja prati život jednog umjetnika i njegove pokušaje da svojim umjetničkim radom „ispripovijeda“ priču o najsiromašnijim stanovnicima Nairobija.
„Fotograf u filmu ne samo da želi da napusti život koji vodi u naselju nego želi sviju koji žive u Kiberi osloboditi stereotipa koji ljudi koji žive izvan sluma imaju o njima. Generalna slika o ljudima koji žive u Kiberi jeste da je riječ o siromašnim žrtvama dokonosti koji nisu u stanju pomoći sami sebi. Radikalnije mišljenje jeste da su ljudi iz Kibere okrutni, agresivni i opasni. Takvi pristupi negiraju svaki potencijal koji egzistira u Kiberi. Fotograf iz naše priče pokušava napraviti promjenu pokazujući snagu, kreativnost i potencijal ljudi iz Kibere“, rekla je Kučerova.
Festival će biti završen filmom Kuća male zvijezde Al Jazeerine novinarke Slađane Lučić u kojem „pripovijeda“ priču o Nudžejmi Softić, mladoj ženi koja svojim životnim primjerom želi promovirati neophodnost društvenih promjena.
Prateći kamerom izbliza život djevojke koja je odlučila napraviti radikalnu promjenu u svom životu, autorica Slađana Lučić ispričala je intimnu pripovijest žene koja se suočila sa svojim najstrašnijim demonima.
Promjena dolazi iznutra
To sučeljavanje prati nenametljivim prisustvom kamere, koja ipak uspijeva razotkriti intimu protagonistice filma i u tom sučeljavanju sa stvarnošću objektiva saznajemo da je Nudžejma kao dijete protjerana iz Kozarca, da je s majkom, sestrom i bratom živjela u progonstvu, da joj je otac ubijen i da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni 15 godina kasnije.
Na pitanje koliko je priča o Nudžejmi, uz svu ličnu tragediju, neuspjehe i poraze, priča o uspjehu jedne žene da izgradi život autorica filma Slađana Lučić odgovorila je:
„Put je različit, ali za većinu nimalo jednostavan. Kad imate države koje se bore s provođenjem vlastitih zakona i brojne druge kronične bolesti društava, ravnopravnost spolova i položaj žene nije u prvom planu. Promjena nabolje ima, samo su spore, a šutnja im ne pomaže. Zato je važan angažman pojedinca. Upravo je Nudžejma primjer kako žena vlastitom upornošću može mijenjati društvo i njegov odnos prema drugim ženama, u ovom slučaju pokrivenim. Zanimaju me te male promjene iznutra, pojedinačne, osobne i njihov utjecaj na širu okolinu jer ponekad su tako snažne u toj iskrenosti da ih društvo ne može kontrolirati i ono ih mijenjaju iznutra, a da toga nije ni svjesno“.