Drago Bojić: Baalove orgije u crkvi svetog Ilije

Izdvajamo

• U tom prekrasnom prirodnom parku ispod Čvrsnice, u kojem je Dragan Čović predstavio svoju knjigu u intimnom krugu bosansko-hercegovačkih franjevaca, nekad je davno djelovao i poznati hajduk Mijat Tomić. On je sa svojom hajdučkom družinom, kako i priliči hajducima i kako to opjevavaju narodne pjesme, otimao i oduzimao od vladajućih i bogatih, a hadezeovska družina koju predvodi Dragan Čović, uzima od naroda i siromašnih. Zahvaljujući tome, Čović se, kako kaže i naslov njegove knjige, drži „iznad crte“, a predstavnici Crkve koji ga podržavaju, padaju sve niže ispod crte.

Povezani članci

• Božica Jelušić: BOGATI PRAZNINOM
• Heni Erceg: Zokijev nogometaš
• Tadićev hod po žici između Unije i Srbije iz 19. stoljeća
• SLIJEDE LI NOVE BITKE
• 4. GITARIJADA „NA PUTU ZA JUG“ MOSTAR – POZIV GRUPAMA –
• Mostar: Prosvjed roditelja zbog načina organizovanja nastave u školama

foto: hdzbih

Nikada u Katoličkoj crkvi na ovim prostorima nije bilo tako užasavajuće „duhovne praznine“, „moralnog i duhovnog rastakanja i izgubljenosti“, kako „proročki“ konstatira Dragan Čović. I zbog toga je vidno sretan i zadovoljan, jer da nije te „duhovne praznine“, on nikad ne bi vodio hrvatski narod u BiH, niti bi mogao predstavljati svoju knjigu u crkvi proročkog titulara i još pritom zboriti s oltara.

Prošli tjedan je Dragan Čović, predsjednik bosansko-hercegovačkog HDZ-a i predsjednik krovne svehrvatske političke organizacije Hrvatskog narodnog sabora, u crkvi svetog Ilije Proroka na Blidinju predstavio svoju knjigu „Iznad crte 2“. To je druga po redu knjiga s podnaslovom „dnevnik susreta s vjerskim velikodostojnicima“, a autor je naumio da to bude četveroknjižje koje će u nastavcima objaviti do 2021. godine.

U prepunoj crkvi Ilije Proroka u Masnoj Luci na Blidinju o knjizi počasnog doktora zagrebačkog sveučilišta govorili su s dubokim poklonom i s  hvalospjevima hercegovački franjevci fra Iko Skoko i fra Petar Krasić, a u publici su bili i neki drugi bosanski i hercegovački franjevci, u Crkvi ne baš poznati kao „strastveni ljubitelji knjige i pisane riječi“. Neću nabrajati njihova imena jer se fotografije s promocije mogu pronaći na internetu. Samo ću reći da je izaslanstvo bosanskih franjevaca bilo „reprezentativno“, došli su „sa svih strana“, kao u onoj himni Gospi međugorskoj.

Dragan Čović stalno nastupa u crkvama, na svetkovinama, blagdanima i sličnim proslavama, a u predizborno vrijeme, uz neskrivenu ushićenost svećenika, časnih sestara, čitača, ministranata, članova zbora i prakaratura, zna s oltara držati i motivacijske stranačke govore, ugoniti domoljublje i bogoljublje i pozivati na jedinstvo. Vara se tko misli da on time samo nadoknađuje propušteno iz prošlog režima. On čini ono što nacionalni vjernici i mnogi u Crkvi očekuju od svojih političkih vođa, da su bliski Bogu i da po „duhovnosti i svetosti“ prednjače. Teško je pobrojati sve crkve u kojima je Čović nastupio, ali nećemo pogriješiti ako kažemo da je češće u crkvama nego neki svećenici i biskupi. Doduše, vrijedi i obrnuto: neki svećenici i biskupi, među njima i neki od ovih što su bili na promociji, više se bave politikom nego profesionalni političari.

Kad je svojevremeno, bilo je to 2013. godine, potpisnik ovoga teksta govorio o sprezi hercegovačkih franjevaca s hercegbosanskom i hadezeovskom politikom, snašle su ga sankcije i progon iz Sarajeva, na inicijativu hercegovačkih, u izvedbi bosanskih franjevaca, a na opće oduševljenje mnogih u Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu. Kad je prije tri godine pisao da i bosanske franjevce sve više zahvaća politika HDZ-a i hercegbosanski duh, uznemirila se cijela Bosna Srebrena, sadašnji i bivši provincijal, profesori na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, svi odreda povrijeđeno tvrdeći kako to nije istina, pa sam, naravno, opet zaradio sankcije zbog toga što u javnosti kritički govorim o vlastitoj zajednici i što nisam poslušan. Da je ipak istina da veliki dio bosanskih franjevaca podržava HDZ i Dragana Čovića, i da ih je iz godine u godine sve više pod njegovim šatorom, dokaz su i prošlogodišnje fotografije na kojima neki bosanski franjevci potpisuju predizbornu podršku Draganu Čoviću i HDZ-u.

Čovićeva nova knjiga je, prenose mediji, neka vrsta osobne monografije, knjiga jednog lica, slikovnica s mnoštvom fotografija glavnog junaka koje dokumentiraju Čovićeve susrete s vjerskim službenicima. Čović svoje četveroknjižje ne objavljuje zato da bi sebe promovirao, kako bi netko mogao pomisliti, nego zato što mu je stalo „do duhovne nadgradnje na putu mira na kojem treba nadomjestiti svojevrsnu duhovnu prazninu, koja je posljedica moralnog i duhovnog rastakanja i izgubljenosti našeg vremena.“ Pročitajte još jednom riječi u navodnicima. Takvu snagu izričaja nisu imali ni proroci poput Ilije! Čoviću je, prema njegovim riječima s promocije, stalo do duhovnosti, odnosno do toga da „doktrinu katoličke i kršćanske naravi ugradi u svakodnevni život i da tako oplemeni svijet oko sebe“. Ogledni primjer frazeološke homiletike koja se služi napuhanim uzvišenim riječima i pustim zamajavanjima, a ne kaže ništa: samo prazne riječi koje poput praporca zveče i orobljuju duhovni prostor.

Složimo se da doista nikada u Katoličkoj crkvi na ovim prostorima nije bilo tako užasavajuće „duhovne praznine“, „moralnog i duhovnog rastakanja i izgubljenosti“ kao danas. Zbog toga je Dragan Čović vidno sretan i zadovoljan, jer da nije te „duhovne praznine“, on nikad ne bi vodio hrvatski narod u BiH, niti bi mogao predstavljati svoju knjigu u crkvi proročkog titulara i još pritom zboriti s oltara. A kakva je njegova „plemenitost“ kojom oplemenjuje svijet oko sebe, iskusili su na vlastitoj koži bošnjački logoraši u zadnjem ratu, a i mnogi poniženi sunarodnjaci koji trpe diskriminaciju i od strane hrvatske politike koju on kreira već dvadeset godina.

Bilo je u Katoličkoj crkvi i među bosanskim i hercegovačkim franjevcima i u prošlosti lutanja, promašaja i posrnuća, kao primjerice u Drugom svjetskom ratu kad su mnogi podržali ustaški pokret, ali nikad ta povezanost s nacionalizmom i politikom nije bila tako snažna i čvrsta kao u naše vrijeme. Iako je to očito, ne želi se priznati, te će se i ovaj skup na Blidinju u franjevačkim i crkvenim krugovima smatrati religioznim skupom, jer je bio u crkvi i jer to nije politika, nego prvorazredni kulturni događaj!

Službeni predstavnik suvremenog hrvatskog nacionalizma, stranka Hrvatske demokratske zajednice, koja je prošli tjedan u Hrvatskoj proslavila trideset godina postojanja, svoju moć duguje i ljudima iz Katoličke crkve, koji su joj od samog početka izručili svete prostore, crkve i svetišta, kako bi s oltara mogli manipulirati narodom. Katolici i Hrvati u BiH su u prošlosti preživjeli mnoge nevolje, ali sve je očitije da neće preživjeti HDZ, jer tek mu je trideset godina, puca od zdravlja i nema nikoga više tko bi mu se suprotstavio jer su se svi uvukli pod Čovićeve skute, uključujući odnedavno i predsjednika HDZ 1990, Iliju Cvitanovića koji je također uzveličao „kulturni događaj“ na Blidinju. Doskorašnji Čovićev „politički rival“ u borbi za glasove Hrvata u BiH, trenutno funkcionira kao sluga koji šutljivo i ponizno izvršava Čovićeve želje i naredbe.

Najveći uspjeh nacionalizma je u njegovu bezboštvu i u pervertiranju svetinja. Ovaj nas događaj u crkvi na Blidinju vraća u daleku prošlost, u vrijeme biblijskog proroka Ilije. Riječ je o jednom od najvećih židovskih proroka koji je djelovao u 9. stoljeću prije Krista i koji se beskompromisno zauzimao za isključivo štovanje Jahve, jedinoga Boga. O njegovoj veličini svjedoče i Evanđelja kad se uz Mojsija pojavljuje u Isusovom društvu u sudbonosnom događaju Božje potvrde. Proroka Iliju Sveto Pismo predstavlja kao pomoćnika u nevolji, spasitelja potlačenih, prijatelja siromašnih, i to još i stranaca: sjetimo se Ilije i udovice iz Serfate na što se poziva i Isus u svome zavičaju, zbog čega ga njegovi sunarodnjaci umalo nisu ubili.

Biblija opisuje i Ilijin žestoki obračun s Baalovim svećenicima, a božanstvo plodnosti Baal, u prijevodu gospodar ili gospodin, staro je božanstvo čiji je kult bio rasprostranjen na Bliskom Istoku. Protiv Baala su se uz proroka Iliju borili i drugi proroci, i veliki prorok Jeremija, jer su smatrali da je on lažno božanstvo, da su njegovi svećenici lažni svećenici, koji svome bogu prinose i ljudske žrtve. U krvavom nadmetanju s Baalovim svećenicima, Ilija je uz pomoć Jahve pobijedio, a uz pomoć naroda pohvatao Baalove proroke, odveo ih do potoka Kišona i ondje ih pobio.

Prorok Ilija je bio progonjen i od kraljice Izabele i vođa svoga naroda, osjećao se često osamljen i umoran u svom zahtjevnom proročkom poslanju. No, toliko je bio uporan i Božji miljenik da je, prema Svetom Pismu, živ uzet u nebo u vatrenim kolima i njegovo je ime kao nadahnuće nadživjelo vladavinu mnogih političkih drznika. Biblijski opisi proroka Ilije, zaštitnika Bosne, upućuju na to da ni u kom slučaju ne bi dopustio da se u crkvi njemu posvećenoj priređuje promocija knjige čovjeku čija je politika sušta suprotnost od onoga što je zagovarao Ilija. Prorok Ilija ne bi dopustio da se sveti prostor tako oskrvnjuje, a budući da je bio žestok revnitelj za čistoću vjere, ne bi se dobro proveli ni sudionici blidinjske predstave.

U tom prekrasnom prirodnom parku ispod Čvrsnice, u kojem je Dragan Čović predstavio svoju knjigu u intimnom krugu bosansko-hercegovačkih franjevaca, nekad je davno djelovao i poznati hajduk Mijat Tomić. On je sa svojom hajdučkom družinom, kako i priliči hajducima i kako to opjevavaju narodne pjesme, otimao i oduzimao od vladajućih i bogatih, a hadezeovska družina koju predvodi Dragan Čović, uzima od naroda i siromašnih. Zahvaljujući tome, Čović se, kako kaže i naslov njegove knjige, drži „iznad crte“, a predstavnici Crkve koji ga podržavaju, padaju sve niže ispod crte.