William White: Stiže nova kriza, najgora dosad

Povezani članci

• Nacionalni regulatori protive se stres-testovima
• Nova godina globalnih sukoba
• Tri su stvari koje menadžera razlikuju od vođe
• Guverner Rusnok: Ne bojimo se ekonomiju malo ohladiti povećanjem kamatnih stopa
• Muhamed kao preduzetnik: Prorok je znao kako se stvara blagostanje
• Prosječna plata u Češkoj na kraju 2017. godine po prvi puta prešla 30.000 kruna (2.300 KM). Najveći porast imali prosvjetni i administrativni radnici

Situacija je puno gora nego što je bila 2007. godine. Nemamo više makroekonomske municije za novu borbu s krizom. Dugovi su se nastavili gomilati u posljednjih osam godina te su dosegnuli toliko visoku razinu u cijelom svijetu da predstavljaju ekonomski odron koji samo što se nije dogodio i koji prijeti uništavanjem svega ispred sebe. Nemamo ih čime servisirati! – crno upozorenje odaslao je William White, predsjednik promatračkog odbora Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

U idućoj recesiji, kako tvrdi bivši ekonomist Banke za međunarodna poravnanja, postat će očito kako se većina enormnih dugova neće moći tako lako otplatiti niti reprogramirati, a gomila ljudi naći će se u nebranom grožđu kada njihova imovina doslovno preko noći izgubi na vrijednosti. Upozorenje je stiglo u okviru Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, i to svim okupljenima.

Najgore u Europi

– Jedino pravo pitanje bit će jesmo li sposobni suočiti se sa stvarnošću ili ćemo držati glavu u pijesku koliko god možemo. Da se nešto ovakvo sprema i logično je budući da je cikličnost dugova poznata unazad pet tisuća godina, još od doba Sumerana…

Ono što sada čeka svjetske vlade jest hvatanje u koštac s mnogobrojnim otpisima dugova koji nas očekuju. Samim time, tvrdi White, dogodit će se velika „pretumbacija“ na svjetskom tržištu iz koje će niknuti novi gubitnici, ali i novi pobjednici.

Među ovim prvima, White vidi europske kreditore. Upravo će se na Starom kontinentu dogoditi najveći rezovi, a europske banke već su priznale kako je u optjecaju više od bilijun dolara nenaplativih i loših zajmova koje de facto već sada mogu otpisati. Najviše ih je uzeto od zemalja u razvoju, a sve kako bi se prekrili ili sanirali dosadašnji dugovi. Preciznije, novim zaduženjima (koja postaju teško naplativa ili uopće nenaplativa) saniraju se stari krediti. Zvuči li vam ovo poznato?

Nova pravila „bail outa“ ili financijskog spašavanja, upozorava White, mogla bi opaliti po svima čija je štednja veća od 100 tisuća eura, ili otprilike nešto ispod jednog milijuna kuna.
– Otpis dugova velikim državama će oni na kraju platiti – kazao je White na čije bi se riječi svatko trebao zabrinuti, ne samo oni s milijunskim štednjama.

Upravo je White još tamo 2005. godine vrlo jasno izjavio da financijski svijet Zapada ide prema krizi, te da se globalna ekonomija odjednom našla na samom rubu. Preko tog ruba je, kao što svi dobro znamo, i pala početkom 2008. godine krahom tržišta nekretnina u SAD-u i teškom zloupotrebom tzv. financijske poluge. Tada je gorko potvrđena ona izreka (čiji korijeni sežu još u vrijeme prve svjetske ekonomske krize 1929. godine) da „kada SAD kihne, cijeli svijet dobije upalu pluća“.

Novi kreditni mjehur

Ovoga puta bi netko drugi mogao biti kliconoša… Netko tko je u međuvremenu postao toliko moćan da svijet zarazi upalom pluća – Kina.

Naime, kako tvrdi White, nakon propasti globalnog financijskog giganta Lehman Brothersa, centralne su banke povećavajući ponudu novca odnosno kvantitativnog, te stimulirajući niske gotovo nulte kamatne stope kao i posuđivanje dolara zemljama u razvoju i državama istočne Azije, otvorile put stvaranju novog kreditnog mjehura koji bi mogao puknuti bilo kada.

Rezultat – poentira White – jest taj što su sada i te zemlje upale u spiralu duga.
Kombinirano dug javne države i privatnog sektora kod zemalja u razvoju (u svijetu) u prosjeku sada iznosi 185 posto BDP-a. Kod OECD zemalja taj je postotak još veći i iznosi 265 posto BDP-a. U oba slučaja dogodio se rast od zabrinjavajućih 35 posto u odnosu na 2007. godinu.

– Tržišta zemalja u razvoju su 2008. i 2009. bila dio rješenja, a danas predstavljaju dio problema – tvrdi White.
Budući da se radi o čovjeku koji je javno upozoravao na posljednju krizu mnogo prije njenog početka, te o jednom od glavnih autora nedavne studije G30 zemalja o budućnosti centralnih banaka, na njegove bi riječi trebalo obratiti pažnju. Bio u pravu ili ne. To je i razlog zbog kojega u “Telegraphu” za koji je White dao intervju napominju kako riječi kanadskog ekonomista “imaju posebnu težinu”.
Sam White se ograđuje od predviđanja preciznog uzroka sljedeće krize, ali napominje kako se svijet opet opasno šeta po ekonomskom rubu.

– Globalni financijski sistem izgubio je svoje sidro i kao takav sve će više biti sklon kvaru – kazao je bivši glavni ekonomist Banke za međunarodne pogodbe. Dakle, ne zna se što će točno pokrenuti škarice koje će opet početi “šišati” građane i vlade te pokrenuti nove lavine stečaja, ali jedan od vrlo izglednih kandidata, kao što je spomenuto, mogla bi biti – Kina.

Devalvacija juana

White, naime, u intervjuu “Telegraphu” nije ništa precizirao, ali je napomenuo kako bi devalvacija juana, kineske službene valute, “mogla metastazirati”.
– Još nismo vidjeli što Kina sve može u valutnim ratovima – kazao je White dodajući kako je i jedan od krivaca novonastalog stanja i manjkava reakcija američkog Sustava federalnih rezervi koji sada ni sam ne zna što bi.

Slobodnadalmacija