ZAŠTO SU PAKOVIĆEVE PREDSTAVE POTREBNE I ISCJELITELJSKE
Povezani članci
Foto: Luka Gerlanc / Hanza Media; Zrnika Džoić
Tu prije nekoliko dana usred nekada kozmopolitskog (??) Beograda na najgrublji način primjenom brutalne fizičke sile napadnuta je Nataša Kandić i skupina aktivistkinja i aktivista koji su na promociju knjige Vojislava Šešelja došli kako bi prisutnoj publici u Općini Stari Grad podastrli dokumente o fašistoidnoj politici i divljanju šešeljevaca…
Ništa iznenađujuće za Šešeljeve falange. Međutim, demokratska javnost i Beograda i Srbije na ovaj barbarski anticivilizacijski gest šešeljevaca uglavnom šuti.
Inače, veoma je mali procenat prije svega intelektualaca koji na otvorenu fašizaciju javnog prostora i zamjenu dijaloga silom reagiraju bilo kako. Utihnula su čak (!!!) i saopćenja?!
Međutim, u tom istom Beogradu živi teatarski režiser, vrsni publicist i novinar koji ne šuti na sve nove pojave fašizacije. Taj redatelj zove se Zlatko Paković.
Zbog svojih antinacionalističkih, antifašističkih i humanistički angažiranih djelatnosti Paković nije poželjan u ambijentu književnog i teatarskog slavljenja mitomanski intonirane prošlosti i nacional-fašistički pozicionirane sadašnjosti!
Ovaj pošteni ali usamljeni angažirani redatelj ne režira na najznačajnijim teatarskim scenama niti Beograda niti Srbije.
Ali Paković ne miruje, on pronalazi alternativne scene u Beogradu da glasno i izravno progovori svojom tvoračkom imaginacijom protiv različitih metastazirajućih oblika fašizacije na Balkanu.
Njegove predstave nose sobom katarzično dejstvo!
Zato su one potrebne i neophodne!
Jer su to iscjeliteljske predstave za rane koje nam nanosi nadirući fašizam!