Borba protiv seksualnog zlostavljanja u Srbiji, Hrvatskoj, BiH
Povezani članci
- Naša stranka kandidovala Amira Hasičevića za načelnika Gračanice
- Odlazak poslednje heroine
- Osuda divljačkog napada na novinare: Do kada će policija mirno gledati kako tuku novinare
- ZAUSTAVIMO TEROR NAD GRAĐANIMA BOSNE I HERCEGOVINE! PRAVDA ZA HAVU I DRUGE!
- DOMINACIJA POLITIKE NA UNIVERZITETU
- Sarajevo: Radnici neće danas prosvjedovati
Hiljade žena diljem Balkana od tada su u javnost izašle sa svojim svjedočanstvima o seksualnom nasilju.
Kada je srbijanska glumica prošle sedmice optužila svog bivšeg profesora glume za silovanje, reakcija je bila lančana – hiljada žena diljem Balkana od tada su u javnost izašle sa svojim svjedočanstvima ujedinjene pod sloganom „Nisi sama“.
Aktivistice se nadaju da će val svjedočanstava trajno promijeniti regiju s dominantno patrijarhalnim ponašanjem do koje svjetski pokret „Me Too“ protiv seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja nije dopro u velikoj mjeri, piše agencija France Presse, prenosi Hina.
Velik dio borbe protiv seksualnog nasilja događa se na internetu zahvaljujući Facebook stranici „Nisam tražila“ koju su pokrenule glumice u BiH i već broji gotovo 40 hiljada pratitelja.
„Već godinama skupljam hrabrosti da kažem nekom, da olakšam dušu, da oživim to ubijeno dijete u meni“, napisala je na stranici mlada žena o traumi seksualnog napada koji je doživjela kad joj je bilo 14 godina.
Nju i druge ohrabrila je 25-godišnja Milena Radulović, glumica koja je otvorila branu svojom pričom za Blic 17. januara.
Radulović je optužila slavnog 68-godišnjeg beogradskog pozorišnog profesora i producenta Miroslava Aleksića da je silovao nju i zlostavljao druge studentice u svojoj školi.
Zbog njezinog i svjedočanstva nekoliko drugih žrtava, Aleksić je idući dan uhićen pod optužbom za silovanje i seksualni napad, što on negira.
Radulović, danas u Rusiji, kazala je kako joj je motivacija bila želja da zaštiti druge studentice.
„Osjećam ogromnu odgovornost prema toj djeci, prema društvu, ali i prema sebi. Tome se mora stati na kraj“, rekla je.
Tabu
Istraživanje Organizacije za evropsku sigurnost i suradnju (OESS) iz 2019. pokazalo je kako je 22 posto ispitanih Srpkinja odgovorilo da je od 15 godine doživjelo fizičko ili seksualno nasilje partnera ili nekog drugog.
Više od 41 posto njih bilo je izloženo seksualnom zlostavljanju, što je za 10 postotnih bodova više nego u prosjeku Evropske unije i pokazuje da je prijava zlostavljanja na Balkanu tabu, “jednako kao manjak svijesti što je seksualno zlostavljanje jest“, stoji u izvještaju OSCA-a.
Reakcija na svjedočanstvo Radulović pokazuje da taj tabu slabi, dijelom zahvaljujući i drugim regionalnim pokretima prošlih godina, poput „Pravde za djevojčice“ pokrenute u Hrvatskoj nakon silovanja tinejdžerice i inicijative „Spasi me“ za pomoć žrtvama porodičnog nasilja.
U Srbiji je prva velika „Me Too“ pobjeda bila Marije Lukić, bivše tajnice koja je unatoč osudama javnosti 2018. tužila svog šefa, lokalnog moćnika, za seksualno zlostavljanje i napad. Čelnik općine Brus u julu 2020. osuđen je na tri godine zatvora u kojem je završio ove sedmice.
Bijes žena zbog seksualnog zlostavljanja i njegova neprocesuiranja ključa već neko vrijeme.
„Među ženama je mnogo energije, frustracije i straha i to sad izlazi na vidjelo“, kazala je za francusku agenciju Marinela Matejčić, hrvatska aktivistica iz udruženja PaRiter.
Kolektivni detonator
Telefoni Autonomnog ženskog centra (AŽC) u Beogradu, osnovanog 1993, ovih dana ne prestaju zvoniti.
Ta je organizacija navikla slušati svjedočanstva o fizičkom i psihološkom nasilju, ali sada njene aktivistice primaju više poziva zbog seksualnih napada, rekla je jedna od njih Sanja Pavlović.
Ona je naglasila da je slučaj Radulović poslužio kao „kolektivni detonator“.
„Potaknuo je potrebu ne samo da se nosi s boli, nego i da se zajedno traži neki oblik pravde“.
Dijeljenje svjedočanstva već je pomoglo u otkrivanju potencijalnih serijskih zlostavljača.
Fakulteti u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini na svojim su stranicama postavili formulare kojima studenti anonimno mogu prijavljivati zlostavljanje.
Dekanica zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti rekla je kako je sveučilište policiji proslijedilo 14 žalbi, većinom bivših studenata, protiv osam aktivnih i šest bivših zaposlenika i suradnika.
Proces je pokrenut i na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu gdje je više studentica optužilo profesora za psihičko i seksualno uznemiravanje. Na Filozofskom fakultetu jedan je profesor pred suspenzijom, a o seksualnom nasilju se govori i na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, pa i na Hrvatskoj radioteleviziji, prenose mediji.
Hrvatsku potresa i slučaj policajca na graničnoj stanici Gruda koji je udaljen s dužnosti zbog seksualnog uznemiravanja policajki na radnom mjestu.
Poziv na promjene
Aktivisti se nadaju da će pokret potaknuti konkretne promjene.
„Osim poruka podrške i poziva na prijave, htjela bi da naši političari preuzmu inicijativu i promijene zakon“, rekla je Pavlović za francusku agenciju.
Seksualno uznemiravanje kriminalizirano je u Srbiji od 2017, no zakon te države o silovanju i dalje krši Istanbulsku konvenciju protiv nasilja nad ženama koju je Beograd ratificirao još 2013. godine.
Silovanje se u Srbiji i dalje definira kao čin „počinjen prisilom, silom ili prijetnjom“, a ne kao seksualni čin „na koji žrtva nije pristala“, upozorava promatračka skupina Grevio.
Slučaj Aleksić, čija je akademija do daljnjeg zatvorena, naglasio je i potrebu preventivnih mjera u školama.
Peticija kojom se u Srbiji traži obuka u školama za „prepoznavanje, odgovor i metode zaštite protiv seksualnog nasilja“ prikupila je više od 10 hiljada potpisa.
„Spoznaja o onome što se dogodilo pred našim nosevima, u elitnoj beogradskoj školi, probudilo je državu, što se rijetko događa“, rekao je Goran Milovanović, jedan od koautora peticije.
„Sada se moramo promijeniti. Inače se bojim da je samo pitanje vremena kad ćemo se ponovno suočiti s takvim pričama“.