Stavljanjem BiH “na čekanje” EU radi protiv sebe i protiv Europe!

Izdvajamo

• Ajmo bit jednom otvoreni, mi na Balkanu ionako nemamo razloga za lažnu agramersko-bečku beskarakternu quasi pristojnost, nema europskog zvaničnika od najnižeg ranga na više koji se na Balkanu ovako ili onako nije prokurvao. Tako je “3P” postao osnovni princip po kojem europski ćate svih nivoa obavljaju svoje poslove u Bosni i Hercegovini i oko nje. Jebe se njima, i za Bosnu i Hercegovinu, i za ljude, i za pravni poredak, za funkcioniranje pravne države, vladavinu prava, poštivanje građanskih i ljudskih prava. Što je na Balkanu nestabilnije, njihove su političko-diplomatske, izvještajno-preporučivačke europske dužnosti dugoročno sigurnije i isplativije.

Povezani članci

• Udruženi zločinački pothvat traje
• Naviknuti da smo zaboravljeni
• Koalicija “Prvi mart”: Izmjene Zakona o prebivalištu – izmjene za etnički čistu RS
• Različitosti čine Zlaticin i Muhamedov život bogatijim
• 3. Gitarijada “Na putu za jug” Mostar
• SVJETSKI DAN HRANE: Brojni bh. građani traže hljeb u kontejneru

Foto: N1

Na Bosni i Hercegovini, čini se, svi vazda parazitiraju i zarađuju, od one stare, davno raspadnute Europe već polako zaboravljenih eksploatatorskih carstava, sve do ove današnje ultraneokapitalističke, vođene diktatom ekonomije straha. Europa se ponovno prema Bosni i Hercegovini postavlja kao ucjenjivački eksploatator, koji kad već ne može biti nikakvih aneksija, ne želi niti tu zemlju, ni njene građane kao ravnopravne europske partnere. Potpuno pošteno rečeno, Europa muljarenjem i političko-diplomatskim kurvanjem na Balkanu, zapravo muti vodu u Bosni i Hercegovini, i potpuno je svejedno da li namjerno ili slučajno, ide na ruku ratnoprofiterskim elitama u Zagrebu, Beogradu, Banja Luci, Sarajevu i Mostaru.

Teško je prihvatiti sve računice i interese, koji stoje iza najnovijih poruka Bruxellesa, kako će proces proširenja Europske unije na države Balkana, odnosno države bivše Jugoslavije, a posebno tu mislim na Bosnu i Hercegovinu, za sada biti zaustavljen. Prvi put iz centra političkog odlučivanja onog što gledamo kao Ujedinjenu Europu, čujemo tako rezolutno “NE!”, koje praktički u nedogled (ako se ikad i dogodi) odgađa primanje države Bosne i Hercegovine u punopravno članstvo Europske unije. Zašto u ovom tekstu neću govoriti o problemu neprimanja Srbije, Crne Gore i Makedonije? Vrlo jednostavno, u slučaju tih nominalno nezavisnih država, Buxelles ima jasan alibi – njihove političke elite i njihove vlasti koje su u potpunosti odgovorne za stanje u svojim zemljama i za ispunjavanje uvjeta za punopravno članstvo u EU.

U slučaju Republike Bosne i Hercegovine (ako se dobro sjećam to je službeni naziv pod kojim je BiH međunarodno priznata i primljena kao punopravna članica Organizacije Ujedinjenih Naroda), međutim, najveći dio odgovornosti za kontinuitet političke krize u kojoj se nalazi državno-pravni poredak te zemlje snosi upravo – međunarodna zajednica, a najvećim dijelom upravo Europska unija, koja kroz međunarodne institute i mehanizme poput OHR-a, Bonnskih ovlasti OHR-a, ali i drugih, ima de facto neku vrst međunarodnog protektorata nad Bosnom i Hercegovinom. Dakle, ponašanje Bruxellesa, ili da budemo direktniji Berlina i Pariza prije svega (jer to su igrači koji igraju trenutnu bruxellesku igru, dok ostali kartaškim riječnikom “prate i jedva pokrivaju”) nalikuje na generalnog direktora koji upropasti firmu, a onda okrivi za bankrot tehničkog direktora. Ne vjerujem da bi itko od onih koji se smatraju europskim liderima, a prije svega tu mislim na Angelu Merkel i Emanuela Macrona, bio stvarno toliko glup da ne vidi kako najnovija europska odluka kojom se na neodređeno vrijeme blokira proširenje EU, između ostalih, i na Bosnu i Hercegovinu, ide na ruku upravo onim faktorima na Balkanu koji u BiH predstavljaju ključne centre generiranja krize i nestabilnosti, a tu prije svega mislim na SDA, HDZ, SNSD, pa njihove bossove Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Milorada Dodika, ali i s njima povezane interese izvan države. Nitko za budućnost Europe, ali i za mir i stabilnost na Balkanu, nije odgovoran poput imenovanih, a nitko poput Bruxellesa nema ovlasti i mogućnosti zaustaviti “kurvin pir”, kako to narod kaže, ovog paklenog trojca i njihovih povampirenih pristaša, političkih pokrovitelja i vanjskih nalogodavaca, financijera i gazda.

Niti Merkel, niti Macron, nisu pokazali dugoročnu viziju budućnosti Europe, a o političkoj mudrosti da i ne govorimo, kad je riječ o zaustavljanju procesa proširenja EU. Europska unija koja se bavi sama sobom, i kojoj jedina preokupacija postaje vlastita administracija s jedne strane, te isfabricirana kriza oko Brexita s druge strane, takva Europska unija okreće leđa Europi. Nebitno je pritom znaju li i jesu li Macron i Merkel svjesni kako rade protiv Europe. Ili, pak, rade za nečije interese i nečiji račun, što ne bi bilo prvi put, nit bi nas trebalo specijalno začuditi, na kraju dana bitno je samo rade li za ili protiv europske ideje?! Da postavimo stvari onako kako to radi Washington kad su interesi u pitanju. Rade li Bruxelles, Berlin i Pariz protiv Europske unije? I ako rade, tko će od ovakvih njihovih nezrelih, opasnih, antieuropskih, poteza imati najviše koristi?

Jer, nije ovo odluka u kojoj se vodi briga o Europi. Ovo je odluka koja vodi isključivo i samo brigu o nečijem profitu! I to treba jasno, javno i otvoreno reći, bez nepotrebnih i neumjesnih, diplomatskih uvijanja, verbalnih umotavanja, ili što bi opet naš narod na Balkanu puno mudrije i jasnije rekao: “pakiranja govana u celofan”. Srećom, mi Balkanci smo naučili čitati između redaka, a i iskustvo nas je ipak naučilo da govno razlikujemo od čokolade. Tako treba komparativno analizirati i najnovije bruxelleske signale i antieuropske odluke koje dolaze iz središta Europske unije. Zaustavljanje procesa proširenja Europske unije na državu Bosnu i Hercegovinu, ozbiljan je simptom europske krize, i prva odluka centara moći u EU okrenuta nedvosmisleno protiv Europe.

Nije to prvi put da Europa pada na Bosni i Hercegovini, ne pritom krivnjom BiH, nego isključivo europskom krivnjom. Koliko li je samo europskih birokrata, diplomata, kojekakvih kurirčića, bolje ili lošije plaćenih potrčkala zadnjih desetljeća Europa slala u Bosnu i Hercegovinu. Koliko li je izvještaja napisano, projekata, planova, nacrta, informacija, depeša, mišljenja, odluka, i da ne nabrajam u nedogled što sve nije pisano iz Europe u BiH i iz BiH u Europu? A sve su to trećerazredni birokratski šminkeri koji su po Bosni trošili svoje visoke europske plaće, kojima je suštinski glavna agenda bila 3P (popit, pojest i pojebat nešto), koji su po Bosni raskalašeno uživali svoj smiješni status, a pritom još tu i tamo malo čupnuli prljavih korupcijskih para i darova i od SDA i od SNSD-a i od HDZ-a. Niti jedan od tih koji su došli u Bosnu i Hercegovinu kako bi je “poeuropili”, osim što su ganjali ispunjenje agende 3P, nisu zapravo niti znali gdje su. Ajmo bit jednom otvoreni, mi na Balkanu ionako nemamo razloga za lažnu agramersko-bečku beskarakternu quasi pristojnost, nema europskog zvaničnika od najnižeg ranga na više koji se na Balkanu ovako ili onako nije prokurvao. Tako je “3P” postao osnovni princip po kojem europski ćate svih nivoa obavljaju svoje poslove u Bosni i Hercegovini i oko nje. Jebe se njima, i za Bosnu i Hercegovinu, i za ljude, i za pravni poredak, za funkcioniranje pravne države, vladavinu prava, poštivanje građanskih i ljudskih prava. Što je na Balkanu nestabilnije, njihove su političko-diplomatske, izvještajno-preporučivačke europske dužnosti dugoročno sigurnije i isplativije.

Na Bosni i Hercegovini, čini se, svi vazda parazitiraju i zarađuju, od one stare, davno raspadnute Europe već polako zaboravljenih eksploatatorskih carstava, sve do ove današnje ultraneokapitalističke, vođene diktatom ekonomije straha. Europa se ponovno prema Bosni i Hercegovini postavlja kao ucjenjivački eksploatator, koji kad već ne može biti nikakvih aneksija, ne želi niti tu zemlju, ni njene građane kao ravnopravne europske partnere. Potpuno pošteno rečeno, Europa muljarenjem i političko-diplomatskim kurvanjem na Balkanu, zapravo muti vodu u Bosni i Hercegovini, i potpuno je svejedno da li namjerno ili slučajno, ide na ruku ratnoprofiterskim elitama u Zagrebu, Beogradu, Banja Luci, Sarajevu i Mostaru.

Šteta!

Prije svega šteta propuštene prilike da se demonstrira ideja i jedinstvo Europe. Kad sam čuo ovu vijest o zaustavljanju planova daljnjeg proširenja Europske unije, moja prva pomisao bila je o tome kako je otužno promatrati kako Europa ne zna što bi sama sa sobom, pa ustrajno i bolje od ikog radi sama protiv sebe.

Europa je ovim potezom, sramotnim “NE!” Bosni i Hercegovini, zaigrala opasnu igru. Nimalo me, međutim, ne bi začudilo da sve dolazi iz kuhinja iz kojih se na Balkanu često podmetalo pokvarene specijalitete, a tu dakako mislim na one britanske i američke kuhinje, kojima Balkan nije jednom poslužio za njihove političke eksperimente. Kažu, gledaj tko od nečega ima najveću korist i imaš krivca. Tamo u Bruxelleskim hodnicima, a ove druge da i ne spominjem, nitko u suštini nema veze s realnosti, niti ikakvog pojma o tome kakva je situacija na Balkanu. Oni se oslanjaju na depeše i informacije svojih prokurvanih, nesposobnih, nekompetetnih diplomata i svojih političkih sugovornika s Balkana. Ovi potonji, dakako, sve dobro znaju, ali najbolje znaju kako i koliko koga i gdje treba platiti i koje interesne karte odigrati kako bi europski sporohodni samodostatni i samodopadni birokratsko-administrativno-političko-diplomatski aparat odigrao upravo onu igru koju balkanski ratnoprofiterski igrači žele i trebaju. Doduše, kao što sam već spomenuo, ne treba tu baš potpuno imati izvan vidokruga i američke i britanske interese, koji su komplementarniji s interesima Čovića, Dodika i Izetbegovića, te Vučića, Kolinde Grabar Kitarović i Plenkovića, nego s interesima Bosne i Hercegovine i njezinih građana.

U tom pogledu trebalo je da Europa čuva europsku ideju, i u tom kontekstu da presječe i inzistira na rješenju situacije na Balkanu. Trebalo je odmah, bez odlaganja primiti Bosnu i Hercegovinu u članstvo Europske unije, uostalom ako je primljena i mafijaška Hrvatska, tko uopće smije imati obraza i tri čiste išta uvjetovati kome drugom?! Trebalo je u tom procesu primanja Bosne i Hercegovine u EU, hitno i odlučno primijeniti Bonnske ovlasti OHR-a, smijeniti ratnoprofiterske političke funkcionere u BiH, te im zabraniti nastavak javnog i političkog djelovanja, a postoji i više osnova da se i neke od njihovih političkih stranaka trajno zabrane i uklone iz javnog prostora. Trebalo je, dakle, koristeći ovlasti koje europski predstavnici imaju, dekontaminirati politički i javni prostor u BiH, i na taj način reafirmirati i ustrajati na ideji građanske, cjelovite Bosne i Hercegovine, koja tek i samo takva može i mora svim svojim građanima jamčiti i omogućiti sva njihova ljudska i građanska prava.

Time bi Europa ujedno zaustavila i američko-britanske energetske zakulisne igre s ruskim kombinacijama, preko Balkana, u kojima glavnu dijagonalu predstavljaju upravo Zagreb i Beograd, sa svojim satelitima u Mostaru i Banja Luci. Dakle, Europa bi jedino europskom reafirmacijom Bosne i Hercegovine dobila ozbiljnu i dugotrajnu šansu da spriječi nove energetske strategije Washingtona, Londona i Moskve, koje će ju na ovaj način trajnije učiniti energetskim taocem onih koji stvarno kontroliraju energetske tokove. Bruxelles je morao znati da u tim energetskim igrama, njihovi nominalni partneri i punopravni članovi u Zagrebu igraju duplu igru i vrte paralelne kombinacije, Europi iza leđa, ili direktnije rečeno Europi o glavi. Neshvatljivo mi je i nevjerojatno da nitko u Bruxellesu, Berlinu, Parizu, ali i drugim političkim centrima Europske unije, nije prepoznao kakve se energetske igre igraju preko Balkana, i da su iza leđa europskim disižnmejkerima, u tijeku završne energetske igre Washingtona, Londona i Moskve, u kojima njihovi balkanski pijuni samo nastoje maznuti još koju milijardu kad se već može.

Možda u Bruxellesu to još ne shvaćaju, možda to ne shvaćaju niti Merkel i Macron (iako čisto sumnjam u njihovu naivnost i neznanje), ali kako god, ovih je dana Europa šaptom pala u Bosni i Hercegovini. I još samo nešto, opasno je što je sve manji broj onih koji odlučuju u Europi, a koji su svejsni toga da bez cjelovite Bosne i Hercegovine kao uređene i građanske države, Europska unija naprosto nema budućnost. Tko to nije shvatio, jednostavno ne razumije ništa.