Ljevak: “Odnos prema genocidu je pitanje ljudskosti a ne imena i porijekla”

Izdvajamo

• Osim što me vrijeđa negiranje angažmana tima kojim rukovodim te dovođenje u pitanje mojih časnih i profesionalnih namjera, zabrinuta sam i zbog retorike kojom mi se obraćaju oni/e koji su protiv mog angažmana. Ne govorim o ličnom strahu, nego o brzi za budućnost ove zemlje."

Povezani članci

• Zastave 2
• METASTAZIRANJE ZLA
• Hoćete li biti novi Miloševići, Tuđmani i Izetbegovići ili ćete mirno otići sa vlasti?
• Potpuno beskorisni
• Lideri EU obećali dalju pomoć poplavama pogođenim područjima u BiH i Srbiji
• Što su znale i budale?

Foto: Dženat Dreković

Odnos prema genocidu je pitanje ljudskosti a ne imena i porijekla i tužno je da se oni/e koji/e se izdaju za patriote/kinje ignorisali/e cjelokupan program, dok smo tim kojim rukovodim i ja bili u Potočarima, radeći i odajući počast žrtvama genocida.

Povodom zahtjeva Koordinacija boračkih udruženja Općine Novi Grad Sarajevo za podnošenje neopozive ostavke na mjestu v.d. direktorice Televizije Kantona Sarajevo zbog emitiranja filma „Tužitelj, branitelj, otac i sin“ 11. jula na TVSA, odgovor Kristine Ljevak i saopćenje Nihada Kreševljakovića, direktora Internacionalnog pozorišnog festivala MESS, prenosimo u cijelosti:

“Uz moje, u dodatku se nalazi i saopćenje Nihada Kreševljakovića, direktora Internacionalnog pozorišnog festivala MESS i umjetničkog direktora Modula Memorije, jer je pomenuti film premijerno prikazan u okviru posljednjeg izdanja Modula Memorije te je nakon toga, a prije nego na TVSA emitiran i u programu TV1.

S obzirom na to da je Modul Memorije kreiran u namjeri čuvanja kulture pamćenja na genocid i agresiju, jasno je da se film koji vrijeđa žrtve genocida ili negira genocid najprije nije mogao naći u programu ove značajne manifestacije.

Povodom Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici Televizija Kantona Sarajevo emitirala je cjelodnevni specijalni program uz niz premijerno emitiranih sadržaja i angažman najboljih reportera/ki, voditelja/ki, urednika/ca te tehničku ekipu koja je funkcionirala besprijekorno i u samoj kući i u Potočarima. Profesionalno i intimno mi je jako žao što je izuzetni trud profesionalaca/ki na TVSA ignorisan, što su profesionalni sadržaji koji čuvaju dignitet žrtava i njihovih porodica zanemareni, a sve zbog činjenice da je na poziciji vršiteljice dužnosti direktorice osoba koja nije po uzusima retrogradne politike.

Odnos prema genocidu je pitanje ljudskosti a ne imena i porijekla i tužno je da se oni/e koji/e se izdaju za patriote/kinje ignorisali/e cjelokupan program, dok smo tim kojim rukovodim i ja bili u Potočarima, radeći i odajući počast žrtvama genocida.

U ukupnom programu trajanja od 18 sati, TVSA je premijerno emitirala deset reportaža posvećenih genocidu, od teme transgeneracijske traume do razlike između prava i pravičnosti – haških odluka koje su nerijetko bile na štetu žrtava agresije i genocida, bez uvažavanja kompletnog dokaznog materijala. Riječ je o 240 minuta premijernog reportažnog zapisa, uz emisije koje su emitirane uživo u ukupnom trajanju od osam sati i 30 minuta.

U reporterskim javljanjima iz Potočara imali smo između ostalih i sagovornicu Mirsadu Malagić koja je bila svjedokinja na suđenjima Karadžiću, Mladiću, Krstiću i Tolimiru. Mirsada Malagić je u julu 1995. izgubila muža i dva sina, od 15 i 20 godina. Muža su joj pronašli na 11 različitih lokacija. Nakon niza godina šutnje odlučila je da među prvima TVSA bude medij kojem će ispričati stravično iskustvo kroz koje je prošla i kao žrtva i svjedokinja.

U programu smo imali i sagovornicu koja 27 godina čeka da ukopa sina kojeg je prvi komšija odveo dan pred rođendan ali i sa čovjekom koji sam po srebreničkim šumama traži kosti ubijenih te ih predaje u Institut za nestale.

Bavili/e smo se i onima koji uprkos svemu, uz svakodnevne provokacije i probleme, pokušavaju da kao povratnici/e nastave život u Srebrenici.

Ostavljam prostora da mjerodavni ljudi iz struke procijene da li je bilo šta emitirano 11. jula u programu TVSA bilo u službi propagande, negiranja genocida ili vrijeđanja žrtava te takođe da procijene da li je u mom ukupnom medijskom angažmanu koji traje dvadeset godina postojalo bilo šta što bi se moglo pripisati propagandi.

Osim što me vrijeđa negiranje angažmana tima kojim rukovodim te dovođenje u pitanje mojih časnih i profesionalnih namjera, zabrinuta sam i zbog retorike kojom mi se obraćaju oni/e koji su protiv mog angažmana. Ne govorim o ličnom strahu, nego o brzi za budućnost ove zemlje”, stoji u saopćenju Kristine Ljevak, v.d. direktorice Televizije Kantona Sarajevo.

“U okviru programa Modul Memorije 2019. prikazan je i film THE PROSECUTOR, THE DEFENDER, THE FATHER AND HIS SON, (Tužitelj, branitelj, otac i sin) značajne bugarske i evropske rediteljice Iglike Trifonove. Film je nastao na temelju istinite priče o haškom suđenju zapovjedniku snaga vojske bosanskih Srba a pod optužbom za zločin genocida počinjenog u Bosni. Kroz priču dvoje advokata koji se sučeljavaju na suđenju za ratne zločine u Hagu, izrasta priča iz koje postaje jasno kako potraga za istinom i pravdom nisu uvijek jedno te isto. Kao film čija je umjetnička vrijednost prepoznata na brojnim festivalima, film je uvršten u program i kao jedan od rijetkih radova ove vrste nastalih u pokušaju balkanskih umjetnika i umjetnica da se suoče sa onim što se dogodilo u Bosni i Hercegovini u toku posljednje agresije. Kao dio programa, rediteljica Iglika Trifonova uzela je također i učešće u razgovoru pod nazivom „Odnos umjetnosti i rata“ u kome je govorila o svojim motivima i iskustvima na snimanju ovog filma.

O razlozima zbog kojih se odlučila snimiti film o zločinima u BiH rediteljica Iglika TRIFONOVA rekla je: “Ovaj film je kasno priznanje naše ljubavi i poštovanja prema patnjama i nesreći koju su prošle naše komšije, ali i svima onima koji još uvijek traže razloge koji stoje iza svih kušnji i nesreća koje su se dogodile. Za mene, Bosna su fotografije i video snimci rata, koje smo gledali svake godine na vijestima. Znala sam da nam se ovaj užas zbiva veoma blizu, ali je u isto vrijeme izgledao vrlo daleko. Bosna je bliskost koju sam osjećala prema svim bosanskim članovima ekipe koji su bili dijelom filma. Dok sam snimala ovaj film, vjerovala sam da će film govoriti o najtežim i najvažnijim događajima balkanske historije koji su obilježili prošlo stoljeće. Nadala sam se da će ovo biti važno i za nas, Bugare. Želim vjerovati da će nas bol i patnja drugih natjerati da razmišljamo, da ćemo se početi bojati posljedica mržnje i ljutnje, da će nam to pomoći da prevladamo sva negativna i bolna osjećanja.“ 

Modul Memorije je kulturološki projekat Internacionalnog teatarskog festivala MESS koji je kao ideja pokrenut u periodu opsade grada, već davne 1995. godine. Ideja je bila pokušati pronaći odgovore na pitanja: „Kako je usred Evrope moguć genocid, razaranje gradova, kulturnog i religijskog nasljeđa? Kako je moguće da istovremeno tako efikasno djeluju toliko brz tehnološki razvoj i destrukcija svega što on stvara? Kako se odbraniti od toga? Kakav je efekat svega toga na umjetnost?“

Danas je to manifestacija sa najdužim kontinuitetom kada su u pitanju programi čiji je cilj očuvanje i razvijanje kulture sjećanja. Već 1996. godine u okviru Modula Memorije u Sarajevu su se na konferenciji pod imenom “Živjeti sa sviješću o genocidu” okupili znanstvenici, historičari, filozofi i umjetnici iz zemlje i svijeta, a od tada do danas u okviru ovog programa realizirano je ili prezentirano je preko 200 različitih filmova, teatarskih predstava, fotografskih i drugih izložbi itd. U okviru ovog programa prezentiran je rad brojnih bosanskohercegovačkih, ali i internacionalnih umjetnika i umjetnica koji su se direktno ili indirektno i na različite načine bavili temom rata.

Nagradu za očuvanje kulture sjećanja Modul memorije do sada su dodijeljene Milomiru Kovačeviću Strašnom i Ronu Havivu”, stoji u saopćenju Nihada Kreševljakovića, direktora Festivala Mess i umjetnički direktor programa MODUL MEMORIJE.