Djeca Jajca između diskriminacije i segregacije

Izdvajamo

• Učenici su nemoćni da prekorače nametnutu izolaciju i segregaciju, osuđeni da žive zatvoreni u svojim ograničavajućim svjetovima, obilježeni malim razlikama koje se sistemom odgoja i obrazovanja žele napraviti ogromnim i nepremostivim da bi se vladalo njima po srednjovjekovnom feudalnom principu straha i neznanja. U takvim opresivnim sistemima u kojima se nastoji izgraditi “nakaradni” etno-nacionalni identiti odrastaju divni mladi ljudi na koje zaboravljamo kada o njima govorimo. Mladi ljudi koji se svim silama trude da umaknu demonima prošlosti i virusom zatupljenosti koje im želimo prenijeti. Želja da zajedno, bez obzira na narcizam malih etničkih, vjerskih i kulturnih razlika, sjede u istim klupama i pričaju otvoreno o istim, da uče jedni od drugih i dijele svoje snove, strahove i očekivanja, treba da nam bude iznad svega, jer ta želja je logična i pravedna.

Povezani članci

• Uloga tovarnog konja u Domovinskom ratu
• Čija je himna?
• Mitingovanje
• Kritika čistog vakuuma
• Batinaši
• Slavo Kukić: Na Izetbegoviću je izbor između postupanja kratkovidnog političara i poteza državnika

Učenici žele umaći demonima prošlosti i virusu zatupljenosti koje im nameću etnonacionalisti

Pišu: Predrag Blagovčanin i Amer Bahtijar

„Nismo za bilo kakve podjele jer znamo da to zapravo neće dovesti ni do čega osim do nacionalizma i  lošijih odnosa među građanima. Mi se  poznajemo, družimo,  treniramo, izlazimo u iste kafiće i srećemo se na ulicama. Oni nas mogu razdvojiti  ali doći će veliki ili mali odmor gdje ćemo mi opet nastaviti druženja i prijateljstva“, riječi su Dajane Rizić, učenice koja je završila I razred gimnazije Nikola Šop u Jajcu. Jedna je od učenika koji su se pobunili protiv inicijative lokalnih vlasti da u Jajcu pored dvije škole u koje zajedno idu bošnjačka i hrvatska djeca, formiraju treću koju će pohađati isključivo bošnjačka djeca.

Osnovne škole u Jajcu već dugi niz godina funkcioniraju po famoznom diskriminatorskom principu „dvije škole pod istim krovom“. Međutim, u dvije srednje škole u ovom gradu, Srednjoj strukovnoj školi „Jajce“ i gimnaziji „Nikola Šop“ djeca različitih nacionalnosti zajedno pohađaju nastavu, s tim da se nastava u ovim školama odvija po hrvatskom nastavnom planu i programu. Bošnjačkoj djeci u ovim škola prije nekoliko godina omogućeno je pohađanje nacionalne grupe predmeta, tačnije bosanskog jezika i islamskog vjeronauka.

Sa grbom Herceg-Bosne u bolju i ljepšu budućnost

Diskriminacijski te u konačnici formalno pravni problem prisutan kod ove dvije škole ogleda se u činjenici da sva djeca bez obzira na nacionalnu pripadnost nakon obrazovanja dobijaju diplome sa grbom paradržavne tvorevine Herceg-Bosne. Blaženka Ivić-Vojnović, opštinska vjećnica iz SDP-a, stranke koja je u kantonalnoj skupštini glasala protiv prijedloga o osnivanju nove škole, smatra da je grb Herceg-Bosne na svjedočanstvima problem ali također napominje da je ovo pitanje davno moglo biti riješeno institucionalnom reakcijom.

Blaženka Ivić-Vojnović

„Ako me pitate za osobni stav, smatram da takva znakovlja nemaju šta tražiti u službenim dokumentima. Grb je definitivno problem, doduše tek kozmetičke prirode, ali i to se moglo riješiti da se htjelo. Uostalom mi već godinama nemamo ni grb Federacije pa nisam baš stekla dojam da je to nekome prioritet. Postoji kantonalni Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja dokumentacije, evidencije i obrazovne isprave u srednjoj školi i njime je propisan izgled svjedodžbe. Neosporno je da se do sada moralo institucionalno reagirati da se izmjeni ovaj pravilnik. Pitanje je zašto to nije napravljeno? Odgovor kako je ministarstvo obrazovanja uvijek u rukama HDZ-a možda pije vode kod neupućenih u činjenicu, kako je i to ministarstvo pripalo HDZ-ovom kadru upravo zahvaljujući dogovoru sa kantonalnim SDA.“

Problematika neustavnog grba Herceg-Bosne na svjedočanstvima djece iz srednjih škola u Jajcu prvi put je aktuelizirana 2014. godine nakon što je učenica Halima Hodžić odbila primiti svjedočanstvo sa ovim obilježjem. Tadašnji federalni ministar Damir Mašić slučaj je proslijedio SBK kantonu i premijeru Tahiru Lendi koji je kadar stranke SDA. Međutim, ni tada nije pokrenuta nikakva inicijativa za rješenje ovog problema. Ivić-Vojinović ističe da je u tom periodu za rješenje problema diskriminacije bošnjačke djece nedostajalo političke volje.

„Treba istaknuti da je od završetka rata pa do sada, SDA konstanta vlasti u ovom kantonu te da se sve odluke donose u suradnji sa HDZ-om. Da je uistinu nekome do interesa djece ovaj problem bio bi davno riješen jer je očigledno da eksluzivni predstavnici hrvatskog naroda i bošnjačkog naroda imaju političku moć, ali nemaju političke volje. Nekako u to vrijeme trebala je biti održana i sjednica Općinskog vijeća Jajce, ali je ta točka naknadno povučena s dnevnog reda.“

Problem diskriminacije rješavamo segregacijom djece

Slično kao i u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, političke inicijative za zaštitu i sprječavanje diskriminacije bošnjačke djece u obrazovnim institucijama prisutne su uglavnom u periodima održavanja lokalnih ili parlamentarnih izbora. Na osnovu medijskih istupa SDA-ovog načelnika opštine Jajce Edina Hozana, inicijativa za formiranje srednje škole za bošnjačku djecu došla je od predstavnika roditelja.

Irena Lukić Ljubičić,, majka učenika II razreda gimnazije „Nikola Šop“ napominje da su bošnjačka djeca u školama sa postojećim nastavnim programom diskriminirana ali  upozorava da odvajanje djece ne predstavlja kvalitetno rješenje problema.

„Ja ne znam tko je pokrenuo ovu inicijativu niti je to primarno pitanje ali je činjenica da je to kao točka dnevnog reda na Skupštini kantona izglasana u rekordnom periodu. U principu ne zamjeram ako je ta inicijativa krenula iz Jajca jer pozicija bošnjačke djece i njihova prava su narušena. Ne osuđujem inicijativu da se taj problem riješi ali rješenja koja se nude su neprihvatljiva jer mi samo produbljujemo agoniju dvije škole pod istim krovom. Smatram da se ovaj problem mora riješiti jednim jedinstvenim nastavnim planom i programom za svu djecu, s tim da djeca imaju pravo na jezik kojim će govoriti kao i na nacionalnu grupu predmeta koju žele izučavati ali djeca trebaju i moraju biti zajedno u školskim klupama.“

Irena Lukić-Ljubičić naglašava da bez obzira na formiranje srednje škole za bošnjačku djecu, suštinski problem sa neustavnim grbom na školskim diplomama ostao nerješen.

„Hipotetički moj sin i njegov prijatelj Safet završe srednju školu u Jajcu po hrvatskom planu i programu te dobiju diplomu sa grbom Herceg-Bosne koji je faktički neustavna kategorija. Sa takvim grbom idu u Sarajevo ili Beč i upisuju određeni fakultet. Ta institucija odbija izvršiti upis jer njihove diplome imaju formalno pravni okvir koji nije po ustavu Bosne i Hercegovine.“

Prebacivanje političke odgovornosti

Lokalne strukture vlasti oličene u kolaliciji SDA-HDZ u preteklom periodu nisu učinile ništa kako bi se ovaj formalno-pravni problem zbog kojeg je ugroženo daljnje obrazovanje kako hrvatske tako i bošnjačke djece ovog kantona rješio. Umjesto izmjena grba na svjedočanstvima i traženja rješenja kroz jedinstveni nastavni plan i program vlasti ovoga kantona prema sadašnjim informacijama novu školu formirat će na polugodištu tekuće školske godine.

Načelnik opštine Jajce, Edin Hozan smatra da je upravo ova odluka skupštine SBK jedini mogući način da se ostvare ustavom i zakonom zagarantovana prava za bošnjačku djecu.

Edin Hozan

„Srednje škole u Jajcu rade prema tzv. hrvatskom planu i programu, a to znači da je taj plan više prilagođen školovanju djece u Hrvatskoj od Istorije, Geografije, Likovne i Muzičke kulture nego u BiH, na svjedočanstvima je grb tzv. HZ HB što je neustavno obilježje, ali i vrijeđa Bošnjake i ostale učenike i njihove roditelje. Također godišnji plan rada je prilagođen tom hrvatskom planu i programu i ne podudara se sa planom i programom osnovaca koji pohađaju OŠ “Berta Kučera“.

Prema riječima Edina Hozana inicijative predstavnika Bošnjaka za rješenje problema u okviru postojećih škola traju godinama ali kako tvrdi, kadrovi HDZ-a u Ministarstvu obrazovanja takvu mogućnost nisu prihvatili. Također, načelnik opštine Jajce ne smatra da će podjele djece u školskim klupama uticati na produbljenje etničkih podjela u Jajcu.

„Ne biste to trebali posmatrati sa te strane, jer na taj način zanemarujete sve ono o čemu smo naprijed govorili. Kako ostvariti prava za svu djecu, kako dobiti svjedočanstvo bez obilježja koje je neustavno, koje nas vrijeđa i koje simbolizira nešto loše.“

Međutim, indikativan podatak je činjenica da je pitanje diskriminacije bošnjačke djece u okviru obrazovnih institucija pokrenuto u predizbornom periodu. Edin Hozan koji je u periodu od 2003. do 2009. godine radio kao profesor u Srednjoj strukovnoj školi „Jajce“ ne smatra da je u pitanju još jedna predizborna aktivnost.

 „Nije to tek sada, te inicijative su postojale odavno tako je 2002. god u srednje škole u Jajcu uveden islamski vjeronauk, 2006. bosanski jezik nakon što su bošnjačka djeca nekoliko dana bojkotovala nastavu  i svake naredne godine Bošnjaci su pokretali inicijativu za izjednačavanje prava svojoj djeci. SDA im je davala podršku u tome kako u prilagođavanju plana i programa rada uvođenjem još nekih predmeta ali nije bilo sluha ni volje da se bilo šta mijenja do ove godine.“

Kako su nas informisali iz kabineta, Katica Čerkez HDZ-ova ministrica obrazovanja znanosti kulture i športa SBK kantona zbog poslovnih obaveza, sjednica vlade i činjenici da skoro nikad nije prisutna u kabinetu do trenutka objave ovog teksta nije odgovorila na naše upite.

Iz dostupnih izjava medijima Katica Čerkez nakon usvajanja odluke o formiranju škole za bošnjačku djecu naglašavala je da je neophodno da se ovo pitanje vrati u okvire zakona te u ovoj odluci nije vidjela ništa sporno.

Katica Čerkez

„Uz svo uvažavanje i poštovanje prava djece, kada se vratimo u okvire zakona osnovnih i srednjih škola vidjet ćemo da tu decidno stoji da o tome odlučuju roditelji djece. Djeca su maloljetna, ona svakako imaju pravo iskazati svoje mišljenje i to poštujem, ali isto tako na drugoj strani postoje roditelji koji odlučuju o njihovim pravima. Oni su tražili da se osigura mogućnost izbora u Jajcu.“

Međutim mjesec dana nakon ove izjave nakon medijskog aktueliziranje i novonastalog pritiska javnosti ministrica Čerkez odgovornost Odluke skupštine, tačnije fizičko odvajanje djece u Jajcu prebacila je na lokalnu vlast.

„Ta odluka bi trebalo da bude obustavljena, a do naredne školske godine pitanje jezika i nacionalne grupe predmeta u svim školama u SBK, kao i grbova i simbola, trebalo bi da bude uređeno. Sada je kasno da se to mijenja, prošli su rokovi, a prema mojim podacima, lokalna zajednica zaustavlja proces implementacije planirane odluke.“

Zaustavljanje procesa implementacije ove odluke ipak se nije dogodilo.

Ima li Bosne i Hercegovine u Jajcu

U Bosni i Hercegovini postoje tri nastavna plana i programa. Plan i program za osnovne škole u Republici Srpskoj, Okvirni plan i program Federacije BIH te konačno plan i program za nastavu na hrvatskom jeziku. Sama egzistencija tri paralelna nastavna programa ne bi predstavljali problem da  nisu u službama nacionalističkih politika.

Emina Žuna koja je jedno vrijeme radila u dvije sporne srednje škole, smatra da bi slučaj Jajca mogao predstavljati incijalnu kapsulu za preispitivanje cjelokupnog bosanskohercegovačkog podijeljenog školskog obrazovnog sistema sa svim političkim konotacijama.

„Ono što bi predstavljalo pravo rješenje nije otvaranje zasebne škole i podjela djece po etničko nacionalnoj pripadnosti nego da se pokuša pronaći neko ‘ujedinjujuće’ rješenje, neki unificirani sistem jer jedino bi na taj način učenici ‘heroji iz Jajca’ kako su djecu krstili pojedini mediji, na pravi način stali iza svoje ideje i ostvarili svoj naum da ih se ‘ne dijeli’ i da ‘ostanu’ zajedno. Dakle, po mom mišljenju većina medija je potpuno pogrešno adresirala ovaj problem, nije trebalo u prvi plan staviti pobunu djecu, nego je trebalo istražiti šta stoji u osnovi te pobune i zbog čega se uopće tek sada, 20 godina nakon rata, u Jajcu pokreće inicijativa za otvaranje srednje škole koja bi radila po bosanskom planu i programu? Šta se do sad dešavalo? Ova pitanja bi trebalo postaviti Vladi i Ministarstvu obrazovanja SBK, kao onima koji odlučuju o tome, a tek onda adresirati gradonačelnika i lokalne strukture i aplaudirati učenicima koji ujedinjenje vide u zajedničkom isticanju zastava susjednih država.“

Amela Kavazbašić već deset godina radi kao profesorica bosankog jezika i književnosti u školi koja radi po hrvatskom planu i programu. Bez obzira na frustracije oko položaja bosankog jezika u ovim školama,  nezainteresovanosti Ministarstva da kreira adekvatan plan i program, grba na svjedodžbama, etničke strukture uprave škole, neusklađenosti rada tokom praznika, jednonacionalno obojenog cjelokupnog plana i programa, napominje da će uvijek  biti na strani djece  koja se iz neznanja ne bune protiv nepravednog postojećeg sistema, ali se bune protiv podjele.

„Učenici su nemoćni da prekorače nametnutu izolaciju i segregaciju, osuđeni da žive zatvoreni u svojim ograničavajućim svjetovima, obilježeni malim razlikama koje se sistemom odgoja i obrazovanja žele napraviti ogromnim i nepremostivim da bi se vladalo njima po srednjovjekovnom feudalnom principu straha i neznanja.  U takvim opresivnim sistemima u kojima se nastoji izgraditi “nakaradni” etno-nacionalni identiti odrastaju divni mladi ljudi na koje zaboravljamo kada o njima govorimo. Mladi ljudi koji se svim silama trude da umaknu demonima prošlosti i virusom zatupljenosti koje im želimo prenijeti. Želja da zajedno, bez obzira na narcizam malih etničkih, vjerskih i kulturnih razlika, sjede u istim klupama i pričaju otvoreno o istim, da uče jedni od drugih i dijele svoje snove, strahove i očekivanja, treba da nam bude iznad svega, jer ta želja je logična i pravedna.“

Mi smo željeli nešto sasvim drugačije

Nevjerovatno jedinstvo učenika različitih nacionalnosti, njihovi napori i protesti sa ciljem zajedničkog ostanka u školskim klupama poraženi su od strane partikularnih političkih interesa. Umjesto rješenja diskriminacije i zajedničkih škola politički predstavnici u SBK kantonu digli su ruke u zrak za legalizaciju aparthejda.

Iz tog razloga Dajana, Azra i Mihaela učenice srednjih škola u Jajcu sa kojima smo razgovarali na polugodištu ove školske godine bit će fizički odvojene. Naše sugovornice smatraju da je čitav problem njihovog razdvajanja mogao biti spriječen da su imali podršku svih građana Jajca.

„Ostali smo sami i zastrašujuće je bilo kad su ti prosvjedi bili da su samo djeca bila prisutna. Bez roditelja, profesora ili građana Jajca. Također ta činjenica da su nam ravnatelj i pedagogica rekli da se nemamo za šta boriti i da se ne trebamo nalaziti i skupljati, dosta nas je iznenadila. Iznenadilo nas je i to što smo čuli da su naši roditelji inicijatori svega toga. Čak i da jesu, mi to možemo razumjeti, jer su oni živjeli u drugom vremenu. Preživjeli su ono što mi nismo. Rat i nacionalne tenzije koje su ostale između njih. Nemaju to svi roditelji ali ima pojedinaca koji osjećaju neku nelagodu u kontaktu sa drugim nacijama ali sa sigurnošću mogu reći da mi predstavljamo jednu zajednicu. Naša generacija stvorila je nešto novo, neku novu jezgru koja nema veze s tim što se dogodilo.“

Bez obzira na njihov konačni neuspjeh i zabludu u kojoj su se nesvjesno našli, ova djeca i njihove želje da ih ne odvajaju u školskim klupama, predstavljaju nevjerovatnu dozu optimizma te potvrdu da i pored nametnutih strahova, mržnje, zavisti te dugoročnih težnji zaštitnika naših nacionalnih interesa, razum kao kategorija barem na trenutak može pobijediti zaista enormu količinu idiotizma koje naše društvo svakodnevno proizvodi.