Smrt ‘fašizmu’, SKDD narodu!

Bajić za to nema ljudi 
Ovako… Srbija je napala Hrvatsku. Neki ljudi su to naredili, neki odobravali. Varijanta A: zagovornici porobljavanja Hrvatske u komšiluku su odredili da svi mogu vidjeti sve dioničare svih dionica. Varijanta B: ekipa koja je demokratskim metodama otela vlast zagovornicima porobljavanja Hrvatske, dakle srpska vlast koja je imala daleko lošiji start nego bilo koja hrvatska vlast, uredila je stvari tako da Centralni registar hartija od vrednosti male ulagače, čak i Hrvate, štiti bolje od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva. Ubijte me, ali smatram da je tragedija za poginule za ovu zemlju, tragedija za njihovu rodbinu i sve koji ih vole, tragedija za sve osakaćene i ranjene, tragedija za sve koji su prolili kap krvi ili samo kap znoja za ovu zemlju, tragedija je da malog Hrvata bolje štiti Centralni registar hartija od vrednosti nego Središnje klirinško depozitarno društvo. S obzirom na to da deset najvećih dioničara svake dionice može vidjeti svatko, ne vidim nikakvu korist od skrivanja imena ostalih suvlasnika kompanija. Ali vidim mnoge štete, to jest mogućnosti zlouporaba mraka. Recimo, analitičar, direktor brokeraja, broker… klijentima savjetuje kupnju dionice, a upravo im on tu dionicu prodaje. Istovaruje se. Da mali ulagači promjene u knjizi dioničara mogu vidjeti besplatno, od kuće, kao što im je to omogućio Centralni registar hartija od vrednosti, prijevare bi bile otkrivene malte ne u realnom vremenu. Da je zakon to omogućavao u “ono doba”, malo tko bi se uopće usudio tako varati male dioničare, pa makar im istovarivao dionice svojih “manekena”. Mala je ovo zemlja, tu se svi poznaju, za tren oka bi ga prokužili.

Pretpostavimo da je netko stekao ugled među neuglednim ulagačkim masama, i da nakon njegove rečenice da će dionica X prva dostići svoj povijesni maksimum samo nekoliko minuta kasnije dionica skoči dvadeset posto. A znate kako je, i sveci posrnu. Recimo da taj fino nakupuje mnogo dionica na skrbničkim računima, a onda se, na mnogim hrvatskim dionicama to je moguće s relativno malo novca, pokaže u top 10. Dok mali ulagači hrle po dionicu samo zato što je on u top 10, on im lijepo istovaruje dionice sa svojih srbničkih računa. Stoga, ne samo da se zalažem da svatko može vidjeti sve vlasnike svih dionica, i količine, nego se zalažem i za zakonsko zabranjivanje skrivanja iza skrbničkih računa. Zalažem se i za omogućavanje malim dioničarima da besplatno, od kuće, mogu dobiti uvid u stanje bilo koje dionice na bilo koji dan iz prošlosti, kako bi cijela investicijska zajednica mogla usporediti prošle preporuke profesionalaca s postupcima istih tih profesionalaca, i s njima rodbinski i interesno povezanih ljudi, na burzi. Svjestan sam, naime, da Bajić nema dovoljno ljudi za takve istrage, a siguran sam da bi mnogi volontirali.

Betoniranje šutnje 
Kao što je tragedija što Centralni registar hartija od vrednosti štiti malog ulagača, dok se za SKDD i sve zapovjedno odgovorne može reći da ga gotovo uopće ne štite, tragedija je i što su državljani ove zemlje toliko izgubili vjeru da je stvari moguće promijeniti na bolje, da više i ne pokušavaju. Tragedija je da i najmanji korak k transparentnosti, zazivanje transparentnosti, ponekad izazove oluju pozivanja na nepravedni zakon, lobiranja najniže, najpodmuklije vrste, a gladni i žedni promjena na bolje uglavnom šute jer imaju imaju praksom armirano uvjerenje da je stvari nemoguće promijeniti na bolje. 

Poslovni.hr