Samouništenje HDZ-ove olupine

Povezani članci

• Novo radno mjesto
• INVOLUCIJA REVOLUCIJE
• Tomislav Marković: NIKO NE PRIZNAJE REALNOST, A KAMOLI KOSOVO
• Roko Markovina: GRADU, UZ ČESTITKU ZA NJEGOV PRAZNIK
• Plenkovićeva magla na tanjuru
• Hrvatske božićne priče

Sve što se trenutno događa HDZ-u zaslužio je, pa i gore od toga, ali ti ipak malo prisjedne kada vidiš dokle to ide. Prvi čovjek Privredne banke Zagreb Božidar Prka izjavio je nedavno da nije siguran bi li PBZ dala kredit HDZ-u za izbornu kampanju, jer, jasno se čitalo između redaka, to je nepouzdana, nesolidna firma, a njegova banka nema namjeru bacati novac u zahodsku školjku. Dakle, od HDZ-a se ograđuju i bankari kojima je ta stranka bila dobra, što dobra odlična, kada im je dopustila da posrču sav med i mlijeko s hrvatskog financijskog tržišta.

Sada bi ta gospoda htjela da se zaboravi vrijeme kada su virili iz prkna te stranke i kada je obavljeno ono što je vraški nalik ovome što upravo gledamo i širom svijeta. Propale banke su sanirane gomilom novca poreznih obveznika i zatim za male pare prodane stranim vlasnicima, koji su onda tim istim obveznicima udarili visoke kamate jer, navodno, spadaju u soj rizičnih štediša. Toga se, bogami, ne bi dosjetio ni Ostap Bender. HDZ-u, čusmo, ne bi dali kredit ni uz takve kamate, kao da s tom strankom nikada nisu imali ništa, a to prezirno okretanje glave će se sigurno nastaviti i šire.

Sve će više biti konvertita i svrzimantija koji će se praviti da ne znaju o kome i o čemu se radi, pa će još ispasti da je HDZ pao s neba, iako se on ovoj zemlji nije naravno dogodio slučajno. Naprotiv, dvadesetogodišnja povijest njenog posrtanja i propadanja nije ništa drugo nego proširena povijest te stranke. Ne odnosi se to samo na banke, koje su spašavane instrumentarijem socijalizma da bi se što obilatije koristile blagodatima kapitalizma, nego doslovce nema nijedne kompromitirane i ruinirane institucije, nijedne velike interesne grupe, kojima HDZ nije darovao život i dao svoj pečat.

Zahvaljujući njemu, Hrvatska vojska je cijelo jedno desetljeće figurirala kao država u državi, braniteljske udruge tako uvelike stoje i danas, uvozni i trgovački lobiji također vuku carske benefite odatle, zaštićeni poljoprivredni, naftni i drugi magnati, sportske, kulturne, novinarske itd. ‘veličine’ isto. Sve to visjelo je o debelom vimenu ove stranke, kojoj i zato u slučaju težeg poraza na predstojećim izborima prijeti raspad, bilo po talijanskom modelu (nestanak sa scene), bilo po herceg-bosanskom (cijepanje na manje stranke). A to je Prki i sličnima naravno itekako jasno, koliko god se pravili da nije.

Umivena kampanja s novcima iz torbe

Povijest bolesti

HDZ je, naime, početkom devedesetih pokazao da zna samo prigrabiti teškoindustrijsku aparaturu države, ali da je nije u stanju organizirati u iole modernijem smislu, tj. izvan vidokruga interesnih, klijentelističkih klika i nacionalističkih bratovština. Tu je Jadranka Kosor i nehotice puno rekla kada je u trenucima apatije kazala da će se HDZ, ako treba, vratiti na mjesto osnutka na Jarunu, jer to je bila konspirativna skupština i to je trajno odredilo tip vlasti ove stranke svih narednih dvadeset godina. To je vlast koja je sličila na neku vrstu plemenskog dioničkog društva, u koje se nikada nije probila ni zraka transparentno organizirane države, nego su se sve časti i masti dijelile po tajnim ključevima stranačke sljedbe.

Tek je Sanader približio HDZ današnjim modernim (i umjereno korumpiranim) europskim narodnjačko-kršćanskim strankama, ali bilo je to odglumljeno, hinjeno, i baš tada grunuo je val korupcije kojeg je sam predvodio i koji je nadišao sve viđeno u Tuđmanovom vremenu. I onda je bilo korupcije, posebno u privatizaciji, ali je ona bila planski usmjeravana iz srca državne vlasti i smatrala se dijelom ‘nacionalnog interesa’, a zatim je predmet korupcije postala sama država. Na scenu su stupili beskrupulozni drpatori, koji su, doduše, zvali jedni druge ‘vojvodo’ i ‘serdare’, ali su razumije se znali da su moralno na razini kravlje balege, a nije ih previše uzbuđivalo ni što i drugi to uglavnom znaju.

Tu onda dolazi Kosorova i nasrće na Sanadera više po logici da ga isključi iz konkurencije za vlast, nego što bi čistila korupcionaške štale koje je za sobom ostavio, ali zbog pritisaka izvana a naročito zbog ohrabrenosti Mladena Bajića, to se više nije moglo zaustaviti. Na kraju pod istragu dolazi i sam HDZ, što je definitivno srozalo stranku jer je osujetilo plan Kosorove, koji je možda i imao neke šanse na uspjeh. Namjera je, naime, očito bila da se suđenjem Sanaderu uoči izbora pokuša izvesti spektakularni zaokret kojim će stranka pokazati da je spremna čistiti korupciju do kraja, ali da jedina lovina pri tome budu bivši premijer i nekoliko njegovih ađutanata i trabanata.

Žalibože truda, nije prošlo. Bajić je gurnuo nogu u vrata i nije dopustio da ga se sada kada je napokon zajahao što se odavno moralo zajahati, tek tako izbaci iz sedla. Ali, čak i da se državnog odvjetnika dalo predriblati, Kosorova bi izgubila ovu igru jer nije bilo izgleda da dobije borbu s korupcijom bez dubokog preoravanja HDZ-a, stranke čiju čvrstu jezgru čine oni koji nikada nisu bili probirljivi u tome kakvu Hrvatsku hoće, pa ih ove korupcionaške afere zapravo i ne zanimaju. S tom nacionalističkom i konzervativnom olupinom jednostavno se ništa ne da početi, ali Kosorova je bacila sve predizborne karte baš na te najtvrđe rodoljube, kojima korupcija smeta samo ako u njoj ne mogu i sami sudjelovati.

Pa ipak, ona se pred izbore obraća samo njima, pa njena kampanja i sliči na predškolsku ustanovu za odgoj novih malih jugofobičara i antikomunista, s čime se možda može dobiti još nešto u prostora u zasićenim medijima, ali izbore baš nikako. Tako će se to na kraju pokazati kao poraz jedne nedorasle političarke, koja je u borbu s korupcijom ušla tako bučno kao da će treći svjetski rat, ali je za to pripremila samo oružje u obliku broševa i sličnih djetinjarija. No, podvlačim ono što otpočetka želim reći, a to je da je za korupciju uvijek potrebno dvoje. A sada imamo samo HDZ, oni drugi su se negdje izgubili, ili ih se samo rubno spominju.

Ivan Mravak – ilustracija HDZ-ova modela kapitalizma

Braća po korupciji

Ima dvije vrste tih drugih. Jedni dolaze iz zaštićenog prostora Europske unije i SAD, pa se o korupciji koja je odande izvezena u Hrvatsku uglavnom grobljanski šuti (Barr, Bechtel, A-tec, Patria..) ili se samo prigodno grakne zbog izbora (MOL). Drugi su iz domaćeg dvorišta, i zaštićeni su prvenstveno time što se, naravno, svi prave ludi i ne bi htjeli da ih s bivšom strankom-majkom više itko povezuje (eto nas opet kod Prke). A zatim i time što postoje snažne doktrinarne kočnice da se kaže kako se u koruptivnoj postelji s HDZ-om povaljao i privatni sektor (Fimi Media, Skladgradnja, HS-Produkt, Fima Grupa, poslovni imperij Danka Končara..), a ne samo državne tvrtke. Nema veze što suđenje Sanaderu počinje u simboličnom ozračju nečeg sasvim drugog, za primanje mita od Hypo banke, a u suštini se neće ništa bitno promijeniti ni kada na red dođu HEP i ostali.

Pa neće mi valjda netko govoriti o Ivanu Mravku kao visokom državnom dužnosniku, kada je jasno da je riječ o notornom parakapitalističkom drmatoru i praktičnom suvlasniku hrvatske elektroprivrede. Uostalom, tvrditi suprotno, da je HDZ korumpirao samo državne tvrtke, znači glupo amnestirati tu stranku od odgovornosti, jer, biva, kada bi ona imala posla samo s ‘pravim’, čistim kapitalistima, onda ne bi bilo ni korupcije. Vidi, molim, neka mi se onda objasni odakle u ovoj priči anđeoski čist primjer recimo Roberta Ježića, pa da završimo priču, ovako ispada da o ovome može drobiti kome što padne na pamet.

A, ponavljam, od tog drobljenja mogu imati koristi samo HDZ-ovi balegari. Njihov žmuklerski model vlasti konačno je valjda bankrotirao, pa ih mogu samo obradovati seminarska pametovanja da je u nekom drugom, liberalnom tipu države – koja je izmaštana u idiličnim tonovima kakvih nema ni u dječjim slikovnicama – sve moglo biti drukčije.

t-portal