PREMIJEROV SVETI RAT: O nevjernici, vjerujete li u poštenje Fadila Novalića?
Povezani članci
- SDU: Da li državne institucije služe za politička razračunavanja
- „Sustavno nasilje“ hrvatske policije nad migrantima tema u EP. Zanima ljevicu, ne i Piculu, Borzan i Jakovčića
- Kurspahić: Heroj ili diktator
- EDIN HUSKOVIĆ: OTPISANI
- Laži Željane Zovko: Hrvati u BiH u posljednjih 20 godina su izgubili sva prava
- Otvoreno pismo: DOKLE?
foto: š.g
Da živimo u društvu u kojem vrijede strogi šerijatski zakoni, pitanje je da li bi se federalni premijer mogao rukovati sa bilo kim.
Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!”, napisao je u svom fejsbuk statusu na četiri godine robije nepravomoćno osuđeni premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić.
Teško je sada povjerovati da je on mislio na vjernike po religijskim principima. Koliko god nam taj čovjek daje materijala za šprdanje, on je, ipak, predsjednik Vlade u jednom entitetu, u sekularnoj državi, pa makar to bila i Bosna i Hercegovina.
VJERNICI I NEVJERNICI
Koliko god da proširimo taj pojam “vjernik”, Novalić se čini dovoljno lukavim, da ne kažemo namazan, da bi se zajebavao sa tako ozbiljnim stvarima. Svi znamo koliko je šerijat okrutan. Da živimo u nekom nesekularnom uređenju, gdje vrijede strogi šerijatski zakoni, pitanje je da li bi se federalni premijer mogao rukovati s bilo kim. Teško da bi on toliko rizikovao. Sigurnije je ovako, malo sakriješ, malo sudije izdvoje mišljenje, malo blokiraš, malo obećavaš povećanja penzija… I narod sit, i ruke na broju. O Božijoj pravdi da ne govorimo.
Biće, ipak, da se ovdje radi o jednoj savremenoj dogmi. Nekom stranačkom tumačenju vjerovanja. Prije će biti da on ljude dijeli na vjernike – one koji vjeruju kako on nije znao da između uzgoja malina i nabavki respiratora, nema baš neke logične veze; te, na nevjernike, odnosno one koji ne vjeruju da Sebija Izetbegović nije upotrebljavala neupotrebljive respiratore za liječenje pacijenata u doba korone, što bi za mnoge od njih vjerovatno bilo kobno.
Da li to sad znači da je Sud koji je osudio Fadila N, doduše nepravomoćno, na četiri godine zatvorske kazne, jedan nevjernički sud? Pa, ne bi se to smjelo tako tumačiti, jer taj sud nije ni problematizirao da li su ti respiratori upotrebljavani i kao takvi bili potencijalno odgovorni za smrt pacijenata u zoni odgovornosti Sebije B. Prije će biti da taj sud ne može da vjeruje kako Fadil N. nije znao da između uzgoja malina i nabavki respiratora, nema baš neke logične veze. Vjerovatno zato što nisu mogli da pronađu vezu između njega i logike. Logično, ne?!
SAMLJEVENO ŽITO
Fadilov svijet se dijeli na vjernike – one koji vjeruju njemu i SDA/DF koaliciji, i na nevjernike, odnosno one koji vjeruju svojim očima i ušima.
Jedne prilike, skoro na samom početku predugogodišnje premijerske karijere, Novalić je pozvao predstavnike civilnog društva da, kako on kaže, zajedno rade na borbi protiv korupcije. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon što je otkriveno kako je njegova kćerka zaposlena u jednoj javnoj instituciji, mimo procedura, dakle protuzakonito!
Na njegov poziv da učestvuju u “zajedničkoj borbi protiv korupcije”, rečeno mu je da može, ali pod uslovom da on podnese ostavku!
U tom trenutku učinilo se da je imao jedno od onih vjerničkih prikazanja. Nije mogao da vjeruje da ima onih koji ne vjeruju u njega. Vidno zbunjen, onako u transu, pitao je zašto bi on podnosio ostavku. Kada mu je pokušano objasniti kako je nemoralno da o borbi protiv korupcije priča neko ko je pokušao mimo zakona da zaposli kćerku u javnoj instituciji, njegov odgovor je bio: “Ma, dajte molim vas, nećemo mljeti samljeveno žito!”
Tada je, vjerovatno shvatio, da će njegov osmogodišnji mandat proći u nastojanju da nevjernike vrati na pravi put. Da ih uvjeri kako je ono što se njima dešava tek period tranzicije. Da su korupcija i kriminal vlasti izmišljotine, a da se oni koji u to vjeruju, samo nisu “snašli”, kako on to kaže. Da su te priče o zloupotrebama vlasti kontinuirani pokušaji nevjernika da sruše državu. Jer nevjernici nisu patriote, oni više vjeruju svojim očima i ušima. Kada nevjernici mjesecima čekaju na pregled kod ljekara, oni ne shvataju da je to ništa u odnosu na vječnost. Kada njihova preduzeća, njihove rijeke, njihove pare završavaju u rukama stranačkih kadrova i njemu bliskih tajkuna, pravi vjernici moraju da vjeruju u čuda tranzicije, kada “narodno” postaje “njihovo”. Mirikl!
CRNA LISTA
Nevolje sa nevjernicima obilježile su Novalićev mandat. Kada je uhvaćen kako pokušava prodati skladište javnom preduzeću kojim upravlja Vlada, a kojoj je on šef, svi su vjerovali da je u pitanju bezočni kriminal. Samo je on znao šta je prava istina. U činjenici da je njegova kćerka suvlasnik firme, koja je vlasnik tog skladišta, a koje se prodaje Javnom preduzeću BH Pošte, samo nevjernici su vidjeli pokušaj lopovluka. Oni koji vjeruju, oni znaju da njegova kćerka nije suvlasnik tog skladišta, ona je “samo imalac dokumentacije (!?)”.
Kada su nevjernici iz Žurnala pisali o tome kako je Novalić zajedno sa partijskim kolegama privatizirao namjensku proizvodnju, na adresu redakcije stigao je prsten minobacačke granate. Interesantno je da se taj dio granate proizvodio u njegovoj firmi, a pošiljalac je bio anoniman.
Vjerovatno je tada poželio da se “nevjernicima propast poveća”, pa je krenuo na turneju po stranim ambasadama i donatorskim organizacijama, tražeći da se Žurnalu ukinu donacije.
Kada se povećao broj nevjernika, dakle onih koji više vjeruju svom praznom novčaniku nego Novalićevim punim ustima obećanja, premijer je odlučio da im se objavi. Iskoristio je javna sredstva i baze podataka iz PIO/MIO kako bi se ukazao nevjernicima i dokazao kako im penzije nisu male, nego oni puno troše. Poslao je svakom penzioneru pismo u kojem je naveo da to što im penzije ne mogu pokriti ni osnovne potrebe ne znači da ne mogu biti još manje ali da će se on u to predizborno vrijeme potruditi da budu veće. Oni samo treba da i dalje vjeruju njemu i njegovoj stranci, više nego svojim novčanicima.
Na njegovu žalost, nevjernici sa Zapada iskoristili su to njegovo objavljivanje penzionerima i stavili ga na Crnu listu, zbog korupcije. Nepunih godinu dana kasnije, u jeku pandemije, pokušao je da našim parama skupo plati neupotrebljive respiratore. Tako je oštetio državu i ugrozio živote ljudi.
Konačno je samljeveno žito došlo na naplatu i vjernik sa početka ovog teksta dobio je četiri godine zatvora, nepravomoćno. Dok čeka drugostepenu presudu, slika se po džematima, na društvenim mrežama posta vjerske citate i proklinje nevjernike. Pokušava se predstaviti kao ljudsko biće. Kao ponizni vjernik.
Pored takvih vjernika kao on, nevjernici samo mogu vjerovati da samljeveno žito mora da se prosije!