ENG
Otisak zločina
Autor/ica
Povezani članci
Kada sam bila mala često sam mami krišom iza leđa gledala ratne dokumentarce i filmove. Kada je počeo rat imala sam 10 godina i tata mi je rekao da počinje rat, a ja sam briznula u plač. Tješio me da će sve biti u redu, no on nije ni bio svjestan da su u mojoj maloj glavi prolazile slike rata s TV-a. Prošlo je 15 godina od rata, u Bosni i Hercegovini iz dana u dan se obilježavaju stradanja, zločini… kao da je cijeli Balkan sazdan od mračnih grobnih jama iz koji zjapi tišina, ona tišina koja ima najgori zvuk. Svaki rat na ovim prostorima značio je da vlada neka ogavna ideologija, svaki zločin je značio nagovještaj nove ideologije. Kao da su se rađale jedne iz druge a uvijek su imale slične ideologe, vladare i njihove poslušnike, diktatore i krvo-lovce i metodologija im je bila uvijek ista, lice i naličje istog zla uperenog protiv čovjeka i čovječanstva.
Na kraju dokumentarca „ Drugi svjetski rat“ Kena Burnsa, Tom Hanks izgovara: ‘Svijet je rekao „nikad više“ a dijete izlazi iz koncentracijskog logora.’ „Nikad više“ se nije dogodilo, ratovi su nastavljeni i s njima zločini. Nama se dogodio Jasenovac, zlodjelo diktatora Ante Pavelića, fašista koji je iskoristio hrvatsku sirotinju da bi se poklonio najvećem monstrumu čovječanstva i s njim poslao na tisuće ljudi u smrt. Nakon toga dogodio se Bleiburg, zločin koji je nagovijestio Tita i njegov falsifikovani socijalizam. Danas se žrtvama tih zločina koristi jedino za političke manipulacije sa sirotinjom na ovim prostorima. Žrtve su dobile naciju kojoj pripadaju, vjeru, ideologiju, postale su broj i statistika. Ide se toliko daleko da su neki svećenici držali misu za Antu Pavelića, čovjeka koji je između ostalog poslao 12 000 djece u smrt, a molitve za tu djecu nema; dok je na žalosnom mjestu Bleiburgu Božo Ljubić gubitak svog političkog položaja usporedio s tragedijom tih ljudi.
Na kraju posljednji prljavi rat s humanim preseljenjima koja su najmanje bila humana, sa svim svojim zločinima i Srebrenicom, nagovijestili su nam još jednu ideologiju, teški kleronacionalizam.
Prije godinu dana dogodio se potres na Haitiju, bila sam užasnuta vijestima, nedjeljom sam otišla na misu, pomislila sam da će se svećenik barem na kraju mise pomoliti se za Haićane, no on ih nije ni spomenuo. Dan prije nego što je 600 Srebreničana krenulo prema posljednjem smiraju, otišla sam u crkvu, prošla mi je misao da će možda svećenik na kraju pomoliti se za njih ili barem ih spomenuti. Nažalost pogriješila sam, nema molitve. Mi se molimo samo za “naše“ žrtve jer jedino su one nevine, a za zločine na drugačijima uvijek postoji opravdanje. Imamo naciju, vjeru, ideologiju, a odavno smo u svojim vjerskim institucijama postali broj i statistika. Nije bilo molitve u katoličkoj crkvi, pravoslavnu da ne spominjem, ona je odavno u službi svojih vladara i svirepih ubojica, a Cerić svoju vjeru koristi da bi se predstavio kao veliki zaštitnik Bošnjaka – čovjek koje je bio kilometrima daleko dok je Bosna i Hercegovina gorjela u plamenu. Ovdje vlada bolesno društvu koje se klanja mračnjacima i ubojicama, podijeljeni smo u nacionalne torove s kultom tradicije i običaja. Žalosna sirotinja kronično je fobična od drugih i drugačijih, vječno ugrožena (a stvarno ugrožena jedino od svojih ideologa i vladara, koji će ih prvom prilikom poslat u rat, a njihove žrtve iskoristiti kao razlog za nove zločine). 70 godina ovim prostorima vladaju ideologije koje su posijale sjeme zla, zla koje čeka svoj novi rat i nove žrtve. I koliko god nijekali zločine, koliko god zatvarali oči pred onim što se dogodilo, koliko god se ponašali kao da se nije dogodilo, zločini uvijek ostavljaju otisak na podsvijest čovjeka i nikad se ne zaboravljaju. Na godišnjicu Srebrenice svoj posljednji smiraj našlo je i jedanaestogodišnje dijete, ono dijete koje ostavlja otisak na dušu svakog čovjeka, dijete koje bi trebalo značiti: “nikad više”! Hoće li nam se ikad dogoditi to “nikad više“ ili ćemo sve ponovo pretvoriti u prah i svoju djecu ponovno poslati u smrt?!
Hoće li ovo društvo ikada otvoriti oči i smoći snage svojim ideolozima reći NE?!
Autor/ica
