Sramota: Za ratni zločin ubojstva starice tri godine zatvora
Povezani članci
- U Foči se mirnom šetnjom obilježava Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu
- Jednopartijsko višestranačje
- HND peticijom traži ukidanje sramoćenja
- Ministrica jedno, zamjenik drugo: Ima li u BiH ijedna institucija sa zajedničkim stavom
- Kako je Makov „Štit“ stigao na korice matematičkog priručnika
- UABNOR Mostar pozvao građane da podignu glas protiv neofašističkog društva
Sa suđenja Veliboru Šolaji na kojem je Josip Mršić priznao zločin (foto Sanjin Strukic/PIXSELL)
Vrhovni sud potvrdio je presudu Josipu Mršiću od tri godine zatvora jer je 1993. ubio staricu u Ličkom Osiku i to zato jer ga gledala kao “boksač koji se sprema na udarac”. Sud kaže da tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela!?
Kako u Hrvatskoj stoji stvar s pravosuđem pokazuje primjer Josipa Mršića, bivšeg pripadnika 9. gardijske brigade, kojeg je Vrhovni sud pravomoćno osudio na tri godine zatvora zbog ratnog zločina nad civilima i time potvrdio nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu iz ožujka 2017 godine, izvještava Večernji list.
Ratni zločinac bio je optužen da je, zajedno s Veliborom Šolajom, tokom akcije Hrvatske akcije “Medački džep” kraj Gospića 1993. godine ubio jednu staricu.
U obrazloženju odluke Vrhovni sud naveo je da je Mršiću kao olakotno cijenjena prijašnja neosuđivanost, što je otac maloljetnog djeteta, što je u vrijeme počinjenja zločina imao 23 godine te što je bio smanjeno ubrojiv.
“Otegotnim mu je cijenjeno što je kao profesionalni vojnik počinio kazneno djelo, lišavajući života nenaoružanu ženu starije životne dobi pred očima pripadnika svoje postrojbe kojima je trebao služiti kao primjer. Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano”, naveo je Vrhovni sud u obrazloženju.
Mršić je u tom postupku najprije bio svjedok, a zatim je tokom rekonstrukcije priznao da je on počinitelj zločina. Nakon toga je i protiv njega pokrenuta istraga. Šolaja je prvo bio oslobođen optužbi. No ta je presuda ukinuta, te je na ponovljenom suđenju osuđen na pet godina zatvora.
Prema optužnici, Šolaja je neutvrđenog dana u rujnu 1993. tijekom akcije Medački džep, kao pripadnik 9. gardijske brigade, iz kuće izveo neidentificiranu stariju ženu, u koju je zatim pucao zajedno s Josipom Mršićem. Nakon što je Mršić na rekonstrukciji zločina priznao da je i on pucao u nju, sud je utvrdio da je nakon Mršića u ženu pucao i Šolaja, zbog čega im se obojici sudilo za ratni zločin.
Mršić je na rekonstrukciji zločina u ličkom selu Čitluk krajem travnja 2014. kazao da je ubio staricu, da bi kasnije na zagrebačkom Županijskom sudu ustvrdio da ju je izveo iz podruma i prema njoj ispalio jedan hitac iz pištolja, objavili su mediji.
“Opalio sam jedan jedini metak prema njoj, ali žena nije pala”, kazao je Mršić, dodajući da je pored njega stajao i Šolaja koji je potom ispalio kratki rafal ili dva tri pojedinačna hica iz automata nakon čega je žrtva završila na tlu.
Prethodno je opisao kako je njegova postrojba na putu do Čitluka naišla na žestoku paljbu u kojoj je stradalo nekoliko hrvatskih vojnika, kao i da je u svakoj kući na području Medačkog džepa bio pravi arsenal raznog naoružanja.
Rekao je i da starica za kojom je ušao u podrum nije poslušala naredbu da izađe van.
“Primio sam je za ruku i izveo van, a kad smo izašli dolazi do te scene”, prisjetio se Mršić. Dodao je da je pucao nakon što ga je žena, kojoj nije vidio ima li nešto u desnoj ruci, pogledala “izrazom teške mržnje” poput “boksača koji se sprema na udarac”.
Njegovu priču djelomično je potvrdio i sudionik akcije Damir Relić koji je prije godinu dana, također kao svjedok, izjavio da ne zna tko je pucao.
“Mršić je izveo staricu i pucao u nju, a Šolaja je bio kraj njega”, kazao je svjedok. No, po njegovoj verziji priče starica je pala odmah nakon što je Mršić prema njoj ispalio jedan hitac iz pištolja.
Samo je svjedok Samir Kulašić, koji od početka jedini tereti Šolaju, ponovio da je u staricu prvi zapucao Šolaja. Ispričao je da je ubojstvu prethodilo vrijeđanje, kao i pitanje: “Gdje su ti sinovi?”, na što je ona navodno kazala da su u Zagrebu.
“Starica se na kraju nasmijala, a Šolaja je ispalio prvi metak u nju. Ja sam okrenuo glavu jer je prikaz bio mučan, a potom sam čuo još jedan hitac iz kratkocjevnog oružja i ona je bila mrtva”, ustvrdio je Kulašić.
Njegov iskaz Šojala i njegovi odvjetnici od početka osporavaju ističući da Kulašić laže i da je su njegove optužbe motiviran time što ga je Šojala onemogućio u vojnom napredovanju.
Sudsko vijeće u konačnici je prihvatilo prijedlog tužiteljstva da se suđenje prekine dok se Mršića koji je priznao supočiniteljstvo ispita kao osumnjičenika.
Šojala je zajedno s ratnim zapovjednikom izviđačke satnije 9. gardijske brigade “Vukovi” Josipom Krmpotićem, za kojega je postupak u međuvremenu razdvojen, uhićen i pritvoren u ožujku 2012. U toj je istrazi uhićeno još nekoliko njihovih suboraca koji u konačnici nisu optuženi za nedjela u Medačkom džepu.
Zbog ubojstva srpskih civila te paljenja njihovih kuća i imovine u Medačkom džepu, u prvom postupku koji je hrvatskom pravosuđu prepustio Haški sud, ranije je pravomoćno osuđen ratni zapovjednik 9. gardijske brigade Mirko Norac.
Vrhovni sud je prije pola godine potvrdio prvostupanjsku osuđujuću presudu zagrebačkog Županijskog suda od tri godine spomenutom zapovjedniku Josipu Krmpotiću iz oktobra 2016. za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Medačkom džepu. Krmpotić, ratni zapovjednik izviđačke jedinice “Vukovi”, tako je konačno osuđen na samo tri godine zatvora jer je naredio uništavanje, paljenje i miniranje kuća u srpskim selima tijekom akcije Medački džep 1993. godine. Istovremeno mu je potvrđena prvostupanjska oslobađajuća presuda za drugi dio optužbe – strijeljanje ratnih zarobljenika – jer su “izostali čvrsti i nepobitni dokazi koji su nužni za osudu za ratni zločin nad zarobljenicima”.