VELIKOBOSANSKI PATRIOTIZAM – ŠTA JE TO?

Autor/ica 👤Alija Redzepovac 17.11.2020. u 11:52

Izdvajamo

Teza o velikobosanskom patriotizmu, predstavlja zabranu i negiranje državnog patriotizma i svođenje patriotizma na etničku ravan, na entiteski i povijesni sentiment.

Povezani članci

VELIKOBOSANSKI PATRIOTIZAM – ŠTA JE TO?

Foto: Slobodna Dalmacija

Država je ta koja treba da se brine i garantuje ljudska prava svakom pojedincu a to znači i svakom građaninu i narodu. Obmana i propaganda je otrov i ona ima za cilj odnarođivanje Hrvata od svoje domovine. Kako bi bilo lijepo da konačno shvate da je ta obmana jedina korist za gomilanje miliona onih koji, ko biva, štite narod. A taj isti narod ili privrednici iz tog “ugroženog” naroda čija dostavna vozila – kamioni svakog dana iz Širokog Brijega, Ljubuškog, Gruda, Čapljine… dostavljaju različitu robu široke potrošnje u mjesta i gradove gdje žive oni sa “imaginarnim velikobosanskim patriotizmom”, nemaju nikakvih problema da tu svoju robu naplate i da od tog novca porez plate, onima koji truju taj narod i usmjeravaju ga protiv onih koji njihovu robu kupuju. Treba li to tako?

“Imaginarni velikobosanski patriotizam” je teorija koju je lansirao “vrhunski stručnjak za društvene nauke”, doktor medicine Božo Ljubić. Nevjerovatno ali istinito! Govoreći na Glavnom vijeću Hrvatskog narodnog sabora BiH održanog 11.11.2020. godine govoreći o 25-godišnjici Dejtonskog sporazuma, doktor Božo Ljubić naglasio je kako to nije trenutak slave 25 godina Dejtona, nego je to trenutak da se ukaže na probleme koji se pojaviše u BiH nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ni manje ni više, doktor medicine kao ekspert društvenih nauka, otkriva probleme koji su nastali nakon ili zbog potpisivanja mirovnog sporazuma. Naglašava kako je u trenutku potpisivanja mirovnog sporazuma bio ministar zdravstva, te da je tada podržao mir, ali da je izrazio sumnju da taj sporazum može rezultirati jednom prosperitetnom i funkcionalnom državom. Naravno, svom snagom je radio da se prosperitet ne dogodi i da se obistini njegova sumnja. Nakon tako lijepog i vedrog uvoda, ekspert koji zna kako učiniti državu nefunkcionalnom, nastavlja da reda probleme koji se pojaviše nakon potpisivanja mirovnog sporazuma i ponudi svoje znanje i ljudske kapacitete da spasi državu, stanovnike i naravno svoj voljeni narod. Pod rednim brojem jedan i pod svom ostalim rednim brojevima je problem Izbornog zakona. Da bi se došlo do funkcionalne države objašnjava doktor, šta i kako treba uraditi:

Treba zajamčiti “legitimno” predstavljanje naroda;
Raditi na ustroju zemlje gdje bi se zagarantovala prava konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji BiH, čak i tamo gdje su u manjinskoj poziciji;
Razvijati osjećaj patriotizma.

Problem sa patriotizmom vidi ovako: ”Na jednoj strani imamo entitetski patriotizam, na drugoj takoreći imaginarni velikobosanski patriotizam i na trećoj strani nema ništa osim povijesnog sentimenta”. Kao običan čovjek iz bosanske provincije, za razliku od ovih iz metropole, pojma nemam šta je to “legitimno predstavljanje naroda”! Kako se to ostvaruje? Božo Ljubić, kao stručnjak za tu oblast, trebao bi negdje ili nekad da nam to otkrije. Ipak, mislim, kada bi se konsultovao sa Izvorima totalitarizma od Hannah Arendt, možda bi mu pomoglo da to lakše objasni i da svome narodu kojemu je oduzeta komotnost identiteta objasni, kako se vrši “transformacija države iz instrumenta zakona u instrument naroda, te da i sam vidi da to nije dobro, jer je to nešto što je sada na sceni.

Možda će shvatiti da se radi o nakaradnoj državi, o takvoj, koja je prema Hannah Arendt, nacionalistička država.

U takvoj državi ljudska prava su zaštićena samo kao nacionalna prava, dok je institucija države, čiji je vrhovni zadatak da štiti i osigurava čovjeku njegova ljudska prava kao pojedincu, državljanu i pripadniku naroda, izgubila svoju zakonitu pojavu i obavezu. Takva zastupnica “nacionalne duše” prema onome što se da iščitati iz Ljubićevog štiva, trebalo bi da bude iznad zakona i sa one druge strane gdje se gubi izvorna sloboda, što u konačnici dovodi do samovolje, bezakonja, gdje nacionalizam predstavlja nakazu od države i gdje instrument naroda predstavlja jednačenje državljana s pripadnikom naroda. A to ti je ona nakaradna i sramotna: Hrvati islamske vjere!

Pitam se da li u nekoj državi mogu živjeti neki drugi narodi a da njihovo ime nije identično sa imenom države u kojoj žive? Mogu li npr. u Hrvatskoj živjeti neki drugi, manjinski narodi a da se ne zovu Hrvati? Ili, može li u Mađarskoj živjeti još neko osim Mađara? Da li su svi stanovnici Srbije Srbi – kada kažu srpska država?

Odvede me ova priča daleko, a evo da kažem u vezi one konstatacije da “Hrvati nisu komotni u svome identitetu u BiH”! Ne daj Bože da je to tako. Ako nisu komotni, onda tu komociju niko drugi ne narušava Hrvatima BiH, kao i svim drugim, nego, upravo politika koju predstavlja Božo Ljubić. Vi ne želite shvatiti da kroz instrumentalizaciju države u korist svoga naroda instrumentalizirate vlastiti narod. U slučaju kojeg zagovarate želite da vlast pripada ideološkom pokretu ili skupini (HDZ), da se uzdiže nad narodom, da svoj narod podredite svojoj volji za vlast i moć. Obmanjujete narod da ste Vi njegov predstavnik. Niste. Vi ste isključivo predstavnik vaše političke organizacije koja ima svoj program i taj program nije program jednog naroda, osim ako se sam narod nije izjednačio sa tim programom. A to je logika nacionalizma, radikalnog nacionalizma, koji završava uništenjem naroda, a na koncu samouništenjem naroda koji se izjednačio sa idejama nacionalizma. Ako ne vjerujete meni pročitajte negdje neki tekst kako je prošao njemački narod zbog nacizma. Ugroženost naroda i izazivanjem straha razvija se mržnje prema onom narodu koji se označi kao krivac koji ugrožava njegov narod, a to je već viđeno s početka devedesetih. Koristi se vojna psihologija u svrhu obmane i zastrašivanja, što zbija redove ugroženog naroda, a njima, pojedincima, omogućava dugotrajnu vladavinu nad vlastitim narodom, punjenje džepova i gomilanje materijalnog bogatstva. Nadam se da će “narod” shvatiti ko je uništio Aluminijski kombinat. Ko je odgovoran, narod ili pojedinci?

Glavna stvar koja me potakla da pišem ovaj tekst, jeste ona strašna teorija o velikobosanskom patriotizmu. Mogu misliti šta se krije iza ove teze, a ne znam da li znate Vi ili oni koji su Vam pomogli da lansirate ovakvu tezu na što ona asocira. Tezu o “entitetskom”patriotizmu, o velikobosanskom i o ovom trećem za koji tvrdite da “na trećoj strani nema ništa osim povijesnog sentimenta”. Eh, tu je sad ona prava stvar: instrumentalizacija države i zakona u instrument naroda. To je ono o čemu sam prethodno pisao – nacionalizam. Hrvatskoj naciji žrtvovati narod, zakone i državu o kojem govorite. To je slično, samo na mnogo manjem nivou i u manjem obimu, kao kad je nacistička vlast u ime njemačkog naroda kao Nacije podredila svojoj moći vlastiti narod, a kad nije dostigla premoć nad okupiranim narodima, dovela skoro do uništenja svoj narod. Tako se čitaju ove teze koje ste izgovorili a posebno ova o velikobosanskom patriotizmu. Posve jasno i razumljivo: bosanski patriotizam nema pravo nad cijelim teritorijem BiH, a naročito nema pravo na “entitetski” (RS) patriotizam, kao i na teritorij gdje nema ništa osim povijesnog sentimenta. A taj sentiment je sigurno Banovina Hrvatska ili velike župe iz NDH!? Da se ponovo vratim na velikobosanski patriotizam, i da Vas pitam – znači li to, da kad se zalažete za preustroj države “kojim bi se zagarantovalo da predstavnici svih konstitutivnih naroda imaju sva prava na cijelom prostoru BiH, da li bi tad bio patriotizam ili velikobosanski patriotizam? Ili, kako dalje navodite o preustroju države, da ravnopravnost svih naroda, ”čak i tamo gdje su u manjinskoj poziciji”, da li bi tih prava bilo, jer sad ih nema. Što se mene tiče, teza o velikobosanskom patriotizmu, predstavlja zabranu i negiranje državnog patriotizma i svođenje patriotizma na etničku ravan, na entitetski i povijesni sentiment.

Rješenja koja se nude iz interesne organizacije HNS-a u vezi administrativno – teritorijalne organizacije BiH, pod uslovom da se izmijeni Izborni zakon, uključujući i personalnu, neteritorijalnu autonomiju, gdje bi se omogućilo svakom narodu da bude svoj na svome i da se osjeća komotno u svom identitetu je obmana i prevara, jer ta personalna autonomija je nešto gdje se i danas isključuju etničke raznolikosti i gdje se unificira hrvatstvo kao velika Nacija.

Ljudi, gospodo, profesori, doktori, milioneri: prestanite zavaravati i obmanjivati vlastiti narod. Komotnost naroda u smislu identiteta, ako se pošteno gleda, jedino je ugrožena Bošnjacima. Jedan dan ih zovete Bošnjaci, drugi dan muslimani, treći dan teroristi, svodite ih na prostor od 23% i sve tako redom u zavisnosti kako se odvija projekat političke agresije sa istoka i zapada prema Bosni i Bošnjacima. Oni se stvarno nalaze između Scile i Haribde, zmeđu dvije zle politike, i veoma malo ili skoro nikako se ne žale jer nemaju kome.

A ta komotnost koja je zagarantovana različitim međunarodnim aktima, sporazumima i ugovorima kojih je potpisnica i BiH, nažalost, ovdje u BiH se ne poštuje upravo od Ljubićeve organizacije koja isključivo “brine” za Hrvate i nastoji da na tom području nema “balija” ili bilo koga drugoga.

Uostalom ko to brani ili koji to državni zakon brani da se Srbima obezbijedi konstitutivnost na teritorijama gdje su Ljubićevi političari na vlasti, ili ko i dalje drži “dvije škole pod jednim krovom”? Možda bi bilo najbolje da naredne dvije godine pojedinci i interesne grupe, one koje se pišu kao političke stranke, da ne pričaju, jer svakako ništa ne rade a za taj nerad uzimaju veliki narodni novac. Neka uzimaju i naredne dvije godine ali barem nek narod ostave na miru, nek ne obmanjuju i ne lažu. Nisu postali milioneri tako što su nešto dobro radili, što su firme otvarali da se taj dragi i voljeni narod zapošljava, natovarili su jaram na vrat narodu i njime upravljaju. Izmišljaju poreze, povećavaju cijene raznih usluga, nema pravne sigurnosti i opet kažu narod nema komotnosti. Zbog čega i koga? Vama milionerima sa narodne grbače koji branite narod od onog drugog, ne odgovara država, ni jedna, a naročito BiH, ona za vas iz materijalnih a za vaše velike šefove iz političkih razloga.