Iranska advokatica za ljudska prava Sotoudeh dobila alternativnu Nobelovu nagradu: Glas nijemih

Povezani članci

• Shakespeare o predsjedničkim izborima u Francuskoj 2012: Ko prije djevojci njegov je i prijestol
• Bagdad: Bombaš samoubica ubio 21, a ranio 25 osoba
• Govor o stanju nacije: Obama ignorira Kongres
• Preminuo senator John McCain, američki heroj i prijatelj BiH
• Začuđujuća logika realpolitike
• Deset migranata se udavilo kod grčkog ostrva

Borba za više ljudskih prava u Iranu: Nasrin Sotoudeh – Foto: UPI Photo / imago images

Nasrin Sotoudeh je u Iranu postala simbol mirnih protesta za vladavinu zakona, demokratiju i ljudska prava. Ona i njena porodica plaćaju za to visoku cijenu.

Piše:  Christiane Hoffmann – 01.10.2020.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Sunčano je popodne maja 2015. Pred sjedištem iranske advokatske komore u centru glavnog grada Teherana protestuje šačica ljudi sa jednim transparentom. Među njima su filmski režiser Jafar Panahi i jedna upadljivo krhka, ozbiljna žena sa dubokim podočnjacima: advokatica Nasrin Sotoudeh.

Sotoudeh je do 2013. bila u zatvoru. Ona je branila aktiviste koji su bili uhapšeni prilikom gušenja Zelene revolucije 2009. i zato je sama dospjela u zatvor. Sada je slobodna ali iransko pravosuđe je njoj i nekim njenim kolegama oduzelo advokatsku licencu.

Jednom tjedno oni stoje pred komorom i zahtijevaju povrat svojih prava da rade kao advokati. Boji li se da će biti ponovo uhapšena? „Strah“, kaže Sotoudeh, „je najgori zatvor.“ Gore nego zatvor je biti vani i ne smjeti zastupati vlastite mandante. Ona je 2018. ponovo uhapšena i osuđena na 38,5 godina zatvora i 145 udaraca bičem.

U međuvremenu je Sotoudeh,57, postala simbol mirnih protesta za vladavinu zakona, demokratiju i ljudska prava u Iranu. Sada je nesalomljiva advokatica nagrađena alternativnom Nobelovom nagradom. Internacionalni žiri ocjenjuje njen „neustrašivi angažman, pod velikim osobnim rizikom, za podsticanje političkih sloboda i ljudskih prava u Iranu“.

Prva Iranka koja je dobila alternativnu Nobelovu nagradu

Sotoudeh je prva Iranka koja je dobila ovu nagradu. Pored nje nagrađeni su i bjeloruski aktivist Ales Bjaljazki sa Centrom za ljudska prava Vjasna kao i američki advokat za ljudska prava Bryan Stevenson i Lotte Cunningham Wren, aktivistkinja za prava urođenika i zaštitu okoline u Nikaragvi. To je objavila švedska Right Livelihood Foundation u Štokholmu. Right Livelihood Award, koja se označava i kao alternativna Nobelova nagrada je za svakog od četiri dobitnika dotirana sa milion kruna (oko 95.000 evra).

Muž Sotoudeh Reza Khandan zahvalio je u ime nagrađene za priznanje i označio ga kao „znak podrške za ugrožene branioce ljudskih prava i advokate“ i „veliku pomoć u podsticanju ljudskih prava“.

Sotoudeh, koja potiče iz jedne tradicionalno religiozne porodice u Iranu, započela je svoj rad sa odbranama prava djece. Ona je zastupala djecu i mlade koji su bili zloupotrebljavani i zlostavljani, što je veliki problem u Islamskoj republici, gdje očevi koriste skoro neograničena prava. Kasnije su se sve više ubrojali i politički zatvorenici i aktivistkinje za prava žena u mandante Sotoudeh, među njima i iranska dobitnica Nobelove nagrade za mir Schirin Ebadi.

Sotoudeh je 2006. zajedno sa drugim Irankama oživjela akciju „1 milion potpisa“ koja je zahtijevala ravnopravnost žena i muškaraca. Ona je branila i niz mladih žena, koje su 2018. iz protesta protiv islamskih propisa o odijevanju, skinule svoje marame. Nakon toga ona je ponovo uhapšena i otada je u zloglasnom teheranskom zatvoru Evin.

Uprkos Coroni – za političke zatvorenike nema privremene slobode

Sotoudeh stalno stupa u štrajk glađu da bi protestovala protiv uslova u zatvoru i da bi uticala na oslobađanje političkih zatvorenika. Proteklog vikenda okončala je štrajk glađu koji je trajao više od 40 dana nakon što je morala kratko biti smještena u bolnicu zbog srčanih problema.

Ona je svojim protestom htjela ostvariti zatvorski dopust za političke zatvorenike koji su kroz širenje Covid – 19 ugroženi u iranskim zatvorima. Dok su mnogi drugi zatvorenici mogli privremeno napustiti prepunjene zatvore da bi spriječili zarazu sa virusom, za političke zatvorenike nije bilo dopusta.

Borba Sotoudeh privlači sve više međunarodnu pažnju. Ona je bila nagrađena nagradom Saharova od Evropskog parlamenta i nagradom Njemačkog saveza sudaca a američki PEN klub i mnogobrojni bivši i aktivni političari zalažu se za nju. Njen muž Khandan zahvalio se sada za nacionalnu i međunarodnu podršku koja je znatno veća nego pritisak vlade u Iranu.

 „Naša porodica proživljava teške dane“

Međutim Sotoudeh i njena porodica plaćaju visoku cijenu za svoju borbu. I njen muž i kćerka Mehraveh, 21, bili su već hapšeni. Mlađi sin morao je dugo vremena u svome djetinjstvu biti odvojen od majke. Pritisak iranske vlade uperen je protiv cijele porodice, kaže Reza Khandan: „Naša porodica proživljava teške dane.“

Prije dvije godine nije bio obavljen razgovor SPIEGEL-a sa Khandanom jer je on ujutro na dan dogovora bio uhapšen. Prilikom pretresa stana sigurnosne snage su našle bedž na kome se zahtijevalo ukidanje obaveznog nošenja marame. Umjesto oca kćerka Mehraveh, tada 19 godina, bila je spremna govoriti za SPIEGEL.

„Moja majka ne može podnijeti nepravdu“

U dnevnoj sobi porodice sakupili su se tada prijatelji i rodbina da bi podržali oboje djece uhapšenog para. Mehraveh je tada rekla da ona akceptira ono šta radi njena majka. „Moja majka ne može podnijeti nepravdu, ona je advokatica, ona se zalaže za pravo i ne radi ništa protiv zakona.“

Kada je Nasrin Sotoudeh prošlog tjedna kratko premještena iz zatvora Evin u kardiološku stanicu jedne teheranske klinike mogli su je Khandan i dvoje djece vidjeti prvi puta nakon više tjedana. Djeca su bila šokirana, kaže Khandan, kad su vidjeli majku u takvom stanju. „Ne možete djecu iz toga izdvojiti, oni su uvučeni u centar zbivanja bez da su sami izabrali taj put“, kaže Khandan. To pritišće savjest i to je za njega i njegovu suprugu “dvostruki pritisak”.

Sa alternativnom Nobelovom nagradom sad je povezana nada da će Sotoudeh nacionalno i međunarodno još jače postati simbolična figura otpora protiv samovolje, povrede ljudskih prava i diskriminacije žena u Islamskoj Republici. Neki već vide nježnu ženu sa čeličnom voljom i nepotkupljivim principima kao iransku “Nelson Mandela”.

spiegel.de