Što je nama 25. novembar?

Povezani članci

• Djeca Jajca između diskriminacije i segregacije
• U KS proglašena epidemija malih boginja, zabranjene posjete u Općoj bolnici
• Nakon “pedera” na redu su Srbi: Za referendum spremni!
• Srđa Popović: Zlo koje je posejao Milošević još niče u Srbiji
• Svitlo na kraju tinela
• Razija Mujanović: Sad sam tu zbog novih djevojčica

Bosanskohercegovačka državnost se od 1943. godine gradila na ideološkim principima Komunističke partije Jugoslavije, a kasnije Saveza komunista. Izuzetno zaostala zemlja je tijekom socijalističkog razdoblja dostigla značajan stupanj razvitka u svim sferama života. Od agrarne, poljoprivredno zaostale države postali smo srednje razvijena država.

I tu je upravo odgovor na gore postavljeno pitanje zašto nam je prije bio i uvijek će biti bitan 25. novembar.  Da bi opstali, živjeli i stvarali. Odabrao sam zato davnu 1969. godinu. Zašto baš ovu godinu? Jednostavno iz više razloga, najviše radi komparativnosti. 24 godine se navršavalo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Danas godine 2019., 24 godine od Daytona nalazimo se u partitokratskoj zemlji u kojoj vlada kriminal, nepotizam, korupcija i gdje svakog dana nekoliko autobusa mladih ljudi odlazi iz nje. I gdje su napadnute vrijednosti ZAVNOBIH-a!

Zanimljivost proslave 25. novembra iz 1969. jeste u tome što je ovaj datum te godine i službeno ozvaničen državnim praznikom Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. U Službenom listu SR BiH, 5/69, 11.2.1969. 65; stoji sljedeće; ”Primjereno društveno-političkoj situaciji u Jugoslaviji, Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, na sjednicama Republičkog vijeća (6.2.1969.) i Organizaciono-političkog vijeća (8.2.1969.) donijela je „Ukaz o proglašenju Zakona o proglašenju dvadesetpetog novembra državnim praznikom Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine“. U članu 1. je određeno: „Radi trajnog obilježavanja istorijskog značaja Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća Bosne i Hercegovine, održanog dvadesetpetog novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu, kada su narodi Bosne i Hercegovine, zbratimljeni Srbi, Muslimani i Hrvati, izborivši u oružanoj borbi pod vodstvom Komunističke partije i druga Tita pravo da sami određuju svoju sudbinu, postavili temelje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i izrazili riješenost da zajedno sa narodima i narodnostima Jugoslavije izgrade novu demokratsku federativnu zajednicu slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti, dvadesetpeti novembar proglašava se državnim praznikom Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine“.

Iz ”Yu historije” izdvajam sljedeće; ”Obilježavanje ovog važnog datuma iz bosanskohercegovačke historije smješteno je u kontekst važnih političkih, privrednih, društvenih, kulturnih i drugih promjena u jugoslavenskoj državi koje su se postupno odvijale već od sredine 60-ih godina, tj. u vrijeme davanja većih političkih ovlasti republičkim vladama. Kako je taj proces tekao u Bosni i Hercegovini može se analizirati na primjeru obilježavanja 26. godišnjice ZAVNOBiH-a. Tih je svečarskih dana u Sarajevu 29. novembra, na Dan Republike, Josip Broz Tito prisustvovao premijeri filma Bitka na Neretvi u novootvorenom modernom Kulturno-sportskom centru Skenderija, a dan kasnije, na svečanoj sjednici Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine uručena mu je diploma prvog počasnog člana ove najviše naučne institucije u Bosni i Hercegovini. To je bilo vrijeme snažnog senzibiliteta jugoslavenske javnosti prema Bosni i Hercegovini nakon razornog zemljotresa u Banjoj Luci i Bosanskoj krajini, koji se dogodio samo mjesec dana ranije (27.10.1969.), i Titove posjete postradalom stanovništvu dan kasnije (28.10.) obećavajući im pomoć cijele jugoslavenske zajednice. Značaj Bosne i Hercegovine u izgradnji jugoslavenske države Tito je naglasio i 29. novembra povodom premijere filma s poznatom tematikom iz Drugog svjetskog rata i podsjećanja na herojske bitke koje su se vodile na bosanskohercegovačkoj teritoriji.

U cijeloj Bosni i Hercegovini, „okićenoj zastavama, cvijećem, pjesmom, igrom i velikom radošću“, najveći dio svečanih akademija održano je uoči 25. novembra, na kojima su u opširnim referatima govornici potcrtavali „(…) susret istorije i sadašnjosti, jer 25. i 29. novembra velike su tekovine pedesetogodišnje borbe komunista, skojevaca i pripadnika revolucionarnih sindikata za slobodan život i prava radnih ljudi za jedno novo u istoriji do sada nepoznato, samoupravno socijalističko društvo“. Nezaobilazni dio svakog obraćanja publici bilo je isticanje zajedništva: „Danas je svečar Republika na čijem je tlu, u ovom strašnom ratnom vihoru i iskušenju, poklič bratstva i jedinstva, značio viziju, koja je opet ovog novembra 1969. godine pretočena u istorijsku stvarnost zbratimljenih Srba, Hrvata i Muslimana“. U svakom od izvještaja neizostavno je spomenuto da se „Brojnim izložbama, akademijama, prijemu pionira u pionirsku organizaciju i izletima u Mrkonjić-Grad obilježio 25. novembar u svim mjestima Bosne i Hercegovine. Novi pogoni, školske zgrade, kilometri puteva i električno osvjetljenje u brojnim selima učinili su da ovaj praznik Republike bude još svečaniji“. Konkretno, 1969. puštene su u rad niskonaponske mreže u selima oko Jajca, Doboja, Tuzle, Donjeg Vakufa, Mostara; zatim pogon za proizvodnju žice i eksera Metaluškog kombinata – Zenica u Bihaću; Tvornica za izradu žice Alipašin Most, moderna osnovna škola ”Narodni heroji” u Doboju; za tadašnje vrijeme moderna robna kuća u Kaknju koju je izgradio Drvno-industrijski kombinat Krivaja iz Zavidovića; Veterinarska stanica i dalekovod u Duvnu; nova škola u Goduši kraj Visokog i automatska centrala u Župči kraj Breze i svakako najmoderniji i najskuplji objekat Skenderija.”

Pozivajući se na Republički zavod za statistiku, u prigodnim govorima sumirani su neki od postignutih rezultata: „Statističari su zabilježili da je u Bosni i Hercegovini prošle godine (1968., op. a.) bilo 3,806.000 stanovnika. To je za oko 300.000 više nego četiri godine ranije. U toku prošle godine na području Bosne i Hercegovine izgrađeno je ukupno 24.660 stanova. U 1964. godini, na primjer, izgrađeno je 23.839 stanova. Samo u prvih devet mjeseci 1969. godine izvezena je roba u vrijednosti od 1.364 miliona dinara. U istom vremenu vrijednost uvoza iznosi 1.409 miliona dinara. Broj turista koji posjećuju BiH svake godine je veći. Tako, npr. 1964. godine našu Republiku posjetilo je 670.354 gosta, a samo za devet mjeseci ove godine 742.484. Podaci o broju kupljenih automobila svjedoči o tome koliko je novih vozila na ulicama. Tako npr. 1964. godine na području BiH bilo je 9.782 putnička automobila. Prošle godine je zabilježen veći broj – 34.902. BiH je imala 1964. godine 261.085 radio pretplatnika, a prošle (1968., op.a.) 360.947. Broj TV pretplatnika zabilježio je još veći porast: 1964. godine 34.085 stanovnika BiH posjedovalo je televizor, a prošle godine (1968., op.a.) – 126.624“.

Privreda Bosne i Hercegovine učestvuje u jugoslavenskoj proizvodnji: električne energije 20,3 odsto; uglja 37 odsto; lož-ulja 19,6 odsto; 49,5 odsto sirovog čelika; 23,6 odsto čeličnih odlivaka; 90,4 odsto željezne rude; 36,5 odsto boksita; 64,1 odsto kaustične sode; 36,1 odsto rezane građe; 55 odsto celuloze; 25,8 odsto papira; 85,7 odsto natron vreća; 26,7 odsto čarapa, 19 odsto kožne galanterije, 25,4 odsto cigareta, itd“, što je bilo vrlo važno za jugoslavensku privredu, ali nije donosilo dovoljno financijskih sredstava za modernizaciju bosanskohercegovačke industrije. Uspjesi su pripisivani prije svega zajedničkom djelovanju svih naroda.

Međutim, kada je početkom devedesetih godina nestalo jugoslavenskog državnog okvira i kada su u prvi plan bili izbačeni nacionalni odnosi u višenacionalnoj jugoslavenskoj zajednici, tada su se različiti nacionalni programi prelomili preko leđa i oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini. I baš tada su napadnute vrijednosti ZAVNOBIH-a koje su uvijek bio trn u oku neprijatelja BiH, jer su bile garant mira, državne nezavisnosti, bh. teritorijalnog integriteta, suvereniteta i ekonomskog prosperiteta.

ZAVNOBIH ostaje u našim srcima kao jedini ispravni put u bolju budućnost. ”To je jubilej naroda koji su objektivno vezani jedni za druge, upućeni jedni na druge, i naroda, čiji su ekonomski, politički i kulturni interesi do te mjere isprepleteni da bi bilo apsurdno pomisliti da bi jedni bez drugih mogli živjeti, raditi i stvarati“. (Džemal Bijedić, 25/11 1969 ”Oslobođenje”).