Komentar o dugogodišnjem ratu: Mir u Afganistanu?

Povezani članci

• Djeca Jajca između diskriminacije i segregacije
• Važnost istraživanja lobiranja kao instrumenta moderne politike
• Orbanizacija Evrope
• Izrael bijesan zbog dogovora o iranskom nuklearnom programu
• VELIKA NAFTNA AFERA: Kako u UIO BiH pokrivaju međunarodno krijumčarenje naftom i derivatima
• Tamila Imanova: Previše se krvi prolilo

 Foto: AP   Afganistanski predsjednik Ashraf Ghani opominje i upozorava

Sjedinjene američke države stoje u Afganistanu de facto pred porazom. Dogovor sa talibanima ponudio bi izlaz – međutim put do tamo pun je nesigurnosti.

Piše: Christian Meier
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Je li kucnuo čas za mir u Afganistanu? Ovu nadu širio je američki predsjednik nedavno u Kongresu. Donald Trump hvalio je hrabrost i junaštvo svojih vojnika zahvaljujući kojima se može tražiti političko rješenje ovoga „dugog i krvavog konflikta“. Međutim prije će biti da je uzaludnost američkog junaštva bila suodgovorna za najnoviji napredak u njihovim razgovorima sa talibanima. SAD su umorne od angažmana u Hindukušu i hoće da okončaju najduži rat u svojoj istoriji. To je također i u prvoj liniji najduži rat u novijoj istoriji Afganistana. U kakvoj poziciji će ostaviti Vašington savezničku afganistansku vladu: bez dovoljno sredstava da bi se branili od talibana?

Nakon što su se Amerika i talibani u Kataru očigledno približili kao nikada do sada, u kabulskoj vladinoj četvrti ovih dana mnogo ljudi bi mogli imati glavobolju. Istovremeno samo nejasni izgledi na mirovni ugovor izazvali su za kratko vrijeme veliko raspoloženje kod mnogih Afganistanaca. Ne mogu se zaboraviti slike iz prošlog juna kad je za vrijeme trodnevnog prekida vatre došlo do bratimljenja između protivnika.

Svaki dan afganistanska armija bilježi gubitke

Međutim i strah je veliki. Jer talibani ne popuštaju u svome vojnom pritisku. Svakog tjedna, svakoga dana afganistanska armija bilježi gubitke. Krajem 2018. vlada predsjednika Aschrafa Ghanija imala je pod kontrolom još samo oko 54% zemlje. Mjesec za mjesecom ona pomalo gubi dok islamisti pomalo osvajaju. Oni tako jaki nisu bili od 2001. godine.

Američko vojno vodstvo stalno govori o pat poziciji. Međutim Vašington već odavno traži nužni izlaz. U 18. godini rata čiji direktni troškovi za Ameriku se sumiraju na skoro bilion dolara i u kojemu su izgubili 2.300 vlastitih vojnika SAD na Hindukušu pratično stoje pred porazom – kao već ranije Sovjetski savez i prije njih druge velesile.

Dogovor o miru nudi izlaz. Međuti put do tamo je popločan opasnostima i nejasnoćama. Kao i do sada talibani se nisu izjasnili da li su spremni da pregovaraju direktno sa Ghanijem. I također kada: Tek nakon odlaska preostalih 22.000 stranih vojnika? Ko garantuje da opet neće uspostaviti svoj „Islamski emirat“ u kome su jednom, od 1996. do 2001. vladali drakonski zakoni? Neke tvrdnje vođa talibana ovih dana zvuče veoma blago. I među islamistima ima radikalnih i umjerenih. Međutim malo toga ukazuje da bi odstupili od svoga rigidnog političkog sistema u kome mnogi ljudi nisu ravnopravni.

Ghani opominje i upozorava

Obećanja koja su dali u Kataru nisu teška za talibane. Naprimjer da terorističke grupe neće operisati iz Afganistana prema vani, da Al Kaida za njih nije nužna i da je „Islamska država“ čak protivnik. Međutim prekid vatre Amerikanci nisu još uspjeli izvući od talibana. Krajem februara trebaju dalje pregovarati.

Tako ne iznenađuje da Ghani opominje i upozorava. Njemu je pred očima sudbina nekadašnjeg predsjednika Nadžibulaha koji je potražio pribježište u glavnom štabu UN u Kabulu ali je tamo 1996. uhvaćen od strane talibana, ubijen a njegov leš javno obješen. Vašington pokašava da umiri: Nećemo vas ostaviti same, glasi poruka. Međutim ko bi se, obzirom na temperament američkog predsjednika,  mogao na to osloniti? I Nato partneri nisu sigurni da li će Trump već uskoro povući dio trupa iz Afganistana. Na ovoj – dosada nepotvrđenoj – odluci ovisi i vojni angažman Njemačke, koji trenutno obuhvata 1.150 vojnika. Za Bundeswehr je ovo angažman sa najviše gubitaka u istoriji. Poginulo je 58 vojnika.

I tu se ne završava neizvjesnost. Hoće li se Pakistan i dalje ponašati konstruktivno, kao u zadnje vrijeme? Koju ulogu igra Rusija koja upravo opet organizuje vlastite “mirovne pregovore“? U oba slučaja treba biti oprezan. I za ljeto planirani predsjednički izbori stvaraju nemir. Mnogi se hoće umješati sada, kad je mir, prvi puta nakon dugo vremena, uopšte zamisliv.

Ipak ko želi okončanje rata mora uključiti sve ove aktere. Također i talibane. Loše organizovan mirovni proces mogao bi zemlju još više razdijeliti. On mora biti vođen sa širokim društvenim učešćem. A svaki dogovor sa talibanima mora sadržati jasne garancije i mehanizme i ne može počivati samo na povjerenju. Mir u Afganistanu može se u dogledno vrijeme ostvariti samo ako bude osiguran robusnim sredstvima – i onima izvana. Međutim i pod takvim uslovima to će ostati krhki mir.

faz.net