Handžić: Sarajevo može biti nova zvjezdica na zastavi EU

Povezani članci

• “Potočarske sjene” – bogatim kulturnim programom Konjičani obilježavaju godišnjicu genocida u Srebrenici
• Mreža za izgradnju Mira: Hitna nabavka vakcine protiv COVID-a treba biti prioritet svakog predstavnika/ice vlasti u BiH
• Završen 9. Međunarodni festival umjetnosti mladih Kaleidoskop
• Udarnička eksploatacija Nobelovca
• Elma Dandić: Naša volja i snovi nas definišu
• NOVOGODIŠNJI DERNEK: Zvizdić i „osobe“ sa službenim vozačem privatno guštali u slovenskim Termama

Vibor Handžić je predsjednik Regionalnog odbora Naše stranke Sarajevo. U dva navrata je na lokalnim izborima dobio povjerenje svojih sugrađana te trenutno služi svoj drugi mandat u Općinskom vijeću Stari Grad Sarajevo i Gradskom vijeću Grada Sarajeva. Na predstojećim Općim izborima kandidat je Naše stranke za Skupštinu Kantona Sarajevo.

Kampanja je krenula. Na društvenim mrežama ističete jaku emotivnu povezanost sa Sarajevom, faktički ona je motiv Vašeg političkog rada. Možete li to podrobnije objasniti?

Ta povezanost proizilazi iz proste činjenice da ja ovu čaršiju doživljavam svojom. Ovo je grad u kojem sam rođen, grad koji me je odgojio i školovao, grad u kojem sam proveo cijeli svoj život. Tu su mi porodica i prijatelji i sve što je moje. Iako je stvar sudbine ili slučajnosti to da sam se rodio i odrastao u glavnom gradu naše države, ipak osjećam da Sarajevu lično mnogo dugujem. Imao sam više prilika da odem, ali sam odlučio ostati, čak i kada je bilo najteže. Upravo taj osjećaj bio je motiv za to da se prije šest godina prvi put kandidiram na izborima. Ista želja vodi me i dan danas, a povezanost sa rodnim Sarajevom i dalje mi služi kao neiscrpna inspiracija za moje političko djelovanje.

Sarajevo je glavni grad države. Nažalost, mnogi ga ne doživljavaju kao takvog. Jedan dio razloga znamo, one koji se odnose na separatističke nacionalizme. No, postoje li razlozi koje proizvodi samo Sarajevo, a da utiču na to da ga neko ne doživljava glavnim gradom?

Sigurno da ima, ali postoji prostor za pobjedu Sarajeva na svim tim poljima. Ja se ne bih posebno trudio da repliciram na takve vrste primitivnih nacionalizama. To su glasovi kojima je prikazivanje Sarajeva u negativnom svjetlu potrebno za dnevnopolitičku korist i izborne platforme koje prikrivaju njihovu vlastitu nesposobnost i nerad.  Otvorenost Sarajeva je historijska činjenica i nešto na šta smo svi mi koji ga volimo, itekako ponosni.

S druge strane, svu svoju energiju ću posvetiti prevazilaženju konkretnih problema koji umanjuju doživljaj Sarajeva kao glavnog grada i svode ga na administrativni centar, a za šta jesu odgovorni oni koji Sarajevom upravljaju godinama. Sarajevo je grad s ogromnim integracijskim potencijalom, što lokalne vlasti ne iskorištavaju dovoljno. Danas, kada je Sarajevo glavni grad nezavisne Bosne i Hercegovine, imamo njegovu izraženu lokaliziranost. Rezultat je to uskogrudepolitike, jer Sarajevom predugo rukovodi politika od koje se i ne može očekivati više.

Šta smatrate da treba promijeniti i za kakve ćete se promjene Vi konkretno boriti?

Sarajevo danas grca u problemima, potpuno neshvatljivim za glavni grad jedne evropske države u 21. stoljeću. Nedostatak pitke vode, katastrofalan javni prijevoz, nelegalna i neplanska  gradnja, nedostatak osnovne društvene infrastrukture, sterilan obrazovni sistem, ogromna nezaposlenost, socijalna nepravda, apsolutno odsustvo sistemske podrške za integraciju osoba sa invaliditetom u društvo, sigurnosna anarhija  –  nisu posljedica nacionalizama i velikih politika, već nesposobnosti vlasti da Sarajevo u svojim temeljima funkcioniše kao glavni grad. Svakako da rješavanje svakog ovog problema istovremeno, predstavlja apsolutni prioritet.

Tokom svojih prvih stotinu dana u Skupštini Kantona Sarajevo planiram predložiti izmjene Zakona o prostornom uređenju. Moramo zakonski spriječiti zloupotrebu zabrane režima građenja, a prednost se davati gradnji škola, bolnica, ambulanti, zelenih površina i drugih objekata društvene infrastrukture. Sarajlije. ne žele živjeti u betonskoj džungli, tako da se regulacioni planovi moraju donositi uz konsultacije sa građanima, koje to najviše i dotiče. Također ću tražiti izmjene Ustava Kantona Sarajevo. Smatram da građani Sarajevo imaju pravo da direktno biraju svog gradonačelnika i Gradsko vijeće, izmjene Ustava predstavljaju jedan od prvih koraka ka tome. Uz nove saobraćajne propise ćemo u Kanton Sarajevo uvesti „smart pakring“, tako da će uvijek biti poznata informacija o broju i lokaciji slobodnih parking mjesta, dok će istovremeno korisnicima javnog prijevoza biti zagarantovane redovne linije za svaki dio Kantona. Kroz nove propise o srednjem i osnovnom obrazovanju sa svojim kolegama i kolegicama planiram insistirati na depolitizaciji školskih odbora, u korist roditelja i nastavnog kadra, kao i na provođenju inkluzije na pravi način – dovoljan broj asistenata u nastavi i prilazi školama za osobe s invaliditetom su samo prvi koraci koje želimo napraviti ka tom cilju, a sve zbog dugoročne rekonstrukcije i kurikularnog razvoja naših škola.

Čini se da se od kulture u političkom zalaganju u dobroj mjeri odustalo, da li je ona za vas uopće prioritet?

Kada jedan grad ima nedostatak pitke vode na dnevnoj osnovi, onda ulaganje u kulturu i njen razvoj  djeluju kao nešto što može sačekati.

Međutim, kultura je ono što od Sarajeva može napraviti evropsku metropolu. Brojni su poslijeratni individualni uspjesi Sarajlija i Sarajki svjetsku pažnju skrenuli na Sarajevo i BiH. Zamislite da je samo za neke od tih uspjeha zaslužan sistemski rad institucija.Tada Sarajevo ne bi bilo tek podatak u biografiji poznatih i uspješnih Sarajlija, nego i mjesto gdje drugi dolaze da rade i stvaraju karijeru. Mi se moramo sistemski truditi da razvijamo kreativnu industriju. Zahvaljujući tome, i uz pametnu vlast, do 2022. godine možemo postati evropska prijestolnica kulture i uhvatiti korak s drugim evropskim metropolama.

Nažalost, trenutno i ni u čemu ne idemo ukorak s njima, no kulturu treba razvijati ne samo prema vani, nego i iznutra. Dakle, paralelno s jačanjem kreativne industrije, mora se raditi i na obrazovanju u tom pravcu iznutra, te na senzibilizaciji medija za te sadržaje. Dakle, kultura je nesumnjivo jedan od onih temelja društva čijim se osnaživanjem jačaju i svi ostali društveni segmenti i sadržaji, tako da kulturni razvoj u tom smislu predstavlja veliku nadu za cijelo Sarajevo. Stoga, u mojoj percepciji, kultura nije nikakav dodatni segment kojeg se treba usputno prisjetiti, nego predstavlja jedan od prioriteta također.

Osim za kulturu, lično ću se zalagati i za razvoj turizma, posebno njegovog kulturno – historijskog segmenta. Trenutno, naša turistička zajednica u javnost dospijeva, nažalost, zbog kontroverzi o radnim mjestima, umjesto po projektima koji će ne samo privući turiste, nego ih navoditi da se u Sarajevo vraćaju te da namjenski dolaze u njega, a ne usputno. Da bi naše kulturno-historijsko naslijeđe privuklo turiste, trebamo ga znati pravilno prezentirati.Pozitivan primjer je, recimo, Muzej ratnog djetinjstva koji opet ne dobija adekvatnu podršku vlasti.

Kako planirati to postići, kojim sredstvima?

Moguće je. Sarajevo je 20 godina iza onog rata stvorilo sve infrastrukturne i kadrovske predispozicije da postane jedna od evropskih metropola, što je osamdesetih i postalo. Danas samo nešto treba poraditi na tim resursima, postojećim, i stvoriti nešto novih, ali daleko manje nego tada da bi Sarajevo bljesnulo na način koji opisujem. Potrebno je transparetnije, pravilnije i pravednije planirati sredstva  promijeniti prioritete i stvarati atmosferu da ljudi, pogotovo političari svaki uspjeh Sarajeva doživljavaju kao ličnu dobit, a ne ono što od njega uzmu.

Ako budemo pametno ulagali u ove segmente, čak i oni koji Sarajevo ne smatraju glavnim gradom, morat će u njega dolaziti, jer će Sarajevo imati takvu integracijsku snagu koja će razbiti sve animozitete i barijere. I to ne samo u BiH, nego i van nje. Ako BiH uskoro i ne bude, Sarajevo može biti još jedna zvjezdica na zastavi EU.