TOTALITARNI I AUTORITARNI REŽIMI: Goli otok naprijed, Jasenovac stoj!

Povezani članci

• Glas za HDZ
• Nihad Kreševljaković: Priznavanje presuda Međunarodnog suda u Hagu je početna tačka budućih odnosa u našem društvu
• Sretan Dan Državnosti Bosno i Hercegovino
• Ustašama isplaćujemo mirovine, imaju spomendan, vlast im je izmislila novi naziv, a stižu im i milijuni
• 28. godišnjica “Oluje” – činjenice o zločinima
• Boris Dežulović: Je li Hrvatska ravna ploča?

Foto: Vlada RH

Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u Hrvatskoj je obilježen polovično, ističući jedne i totalno ignorirajući druge

Piše: Vladimir Matijanić

Na vijest da je obilježavajući jučerašnji Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima hrvatski premijer Andrej Plenković, u pratnji bliskih suradnika, zapalio svijeće na zagrebačkom groblju Mirogoj (fotografija na službenoj Vladinoj stranici zatiče ga u času opreznog približavanja kosoj grobnici Franje Tuđmana), dok su njegovi izaslanici polagali vijence u Macelju i na Golom otoku, razložno je replicirati s kratkim – zašto? Zašto se hrvatska Vlada, na dan posvećen stradalima u svim totalitarnim i autokratskim režimima, sjeća žrtava samo jednog od njih i pritom odaje počast autokratu ukopanom na Mirogoju?

U modernom hrvatskom jeziku, fraza “osuda svih totalitarizama” zapravo je šifra za proklinjanje komunizma. Baš njegovim je zlodjelima, primjerice, jučer veći dio pažnje u prigodnom Facebook statusu posvetio Goran Marić, ministar državne imovine, dok je Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica države, vjerojatno cijeneći da se dovoljno dodvorila desnici, ispisala nekoliko rečenica u kojima zaista ništa nije rekla.

Macelj je bio mjesto brutalne partizanske poratne osvete, a na Golom su otoku, godinama nakon jugoslavenskog razlaza sa Staljinom, tamnovale žrtve okrutnog unutarpartijskog sukoba. Ljudi stradali na obje lokacije zaslužuju spomen, svijeće, vijence i ostale artikle iz asortimana protokolarnog pijeteta, ali hrvatska je povijest znatno bogatija stratištima i nedemokratskim režimima nego što se iz komemorativne prakse aktualne vlasti može zaključiti. Na primjer, Jasenovac, po okrutnosti i broju ubijenih neusporediv s ostalim domovinskim tvornicama smrti, temeljito je ignoriran.

Kao i žrtve Kulina, Lore, Pakračke poljane, Ahmića, Mostara… čije su patnje izravna posljedica politike onog čiji je grob posjetio Plenković.

Napomena: ovaj tekst ne treba čitati kao vijest, nego kao još jedan podsjetnik koliko je duboko potonula ova zemlja.

analiziraj.ba