Šta se radi kad je Gadafi Amerikanac?

Izdvajamo

• Trump je svjetska bolest, ne samo vlastiti nemirni lik. On je čvor, neizbježan i najavljen prije cijelog stoljeća, između otkrića televizije, medija, i mogućnosti da najveći idioti imaju telekomande na raspolaganju. To je apogeja pravljenja spektakla svijeta aparatima, ekranima, platnima i mrežama. Trump je morao postojati. Prije ili kasnije. Kao hologram univerzalnog populizma.

Povezani članci

• Talibani traže od učitelja i studenata pismeno obavezivanje na šerijat
• Zvanično: Hillary Clinton postala prva žena u historiji SAD-a koja je nominovana za predsjednicu
• Ambiciozni saudijski princ gura Bliski istok u katastrofu
• Najmanje dvoje poginulih u oružanom napadu na restoran u Gothenburgu
• Albanija:Odlazak Berishe i povratak ljevice
• Siemensov “deal” sa masovnim ubicom Asadom

Znamo smaknuti diktatora, ali smo nemoćni naspram izabranog šefa države koji prijeti svijetu

Piše: Kamel Daoud, Le Point 17.05.2018.

Trump je loš, opasan, nepristojan, nesposoban. To je stara debata u svijetu. Služimo se tim da bi se govorilo nepoznatim, da bi koristili svoj engleski za turiste, nasmiješili se ili upustili se u isprazne analize uz ispijanje zadnjeg pića. Najbolji način da se čovjek osjeća pametnim, to je upravo da govori o tome šta je Trump i da se podsjeti da on postoji. To je postalo univerzalno mjesto – spomenuti ga da bi se uzdisalo. On je suprotnost diktatoru, najnestabilniji čovjek na planeti. Izmislio je politiku  kao borbu hrvanja, po američki, sa lažnim poduhvatanjem, smrdljivim znojenjem, kokicama i pokazivanjem mišića. Kad ga čovjek čuje, bude uprljan i nemoćan, naročito.

I onda je najkorisnije pitanje: treba li lansirati međunarodni državni udar protiv ovog čovjeka? Ta kirurgija imputacije se praktikuje u trećem svijetu. Naspram luđaka tiranina, to se primijeni uz puč i novim izborima počisti se mizerija.  Ali kad je Gadafi bijelac, Amerikanac, izabran i vrlo bogat? Koja su rješenja naspram demokracije, koja više nije demokracija? Čekati, kažu: on neće biti ponovno izabran. Je li to baš tako sigurno? Trump nije pao s neba, nego je izglasan, dakle, izabran. Predstavlja birače, fundamentalnu struju svijeta, plebejski  ideal koji pokazuje  svoju moć onim što mu je demokracija dodijelila kao privilegiju. Američki Gadafi bi mogao biti ponovno izabran. U nedostatku boljeg i zahvaljujući onome što će on uspostaviti: rat, eskalacija, sposobnost da se mase zadovolje množenjem odvažnosti, beskičmenjaštva pretvorenog u stisak pesnice. Trump je svjetska bolest, ne samo vlastiti nemirni lik. On je čvor, neizbježan i najavljen prije cijelog stoljeća, između otkrića televizije, medija, i mogućnosti da najveći idioti imaju telekomande na raspolaganju.  To je apogeja pravljenja spektakla svijeta aparatima, ekranima, platnima i mrežama. Trump je morao postojati. Prije ili kasnije. Kao hologram univerzalnog populizma.

Ali danas je pitanje kako ga se otarasiti, i to čim prije. Jer će ovaj čovjek proizvesti rat, prije ili kasnije. Univerzalna jurisdikcija je donijela zakon  o pravu da se  svugdje intervenira da bi se čovječanstvo spasilo od masakra, a zar nas ne bi mogla tako sve spasiti? Jesu li državni udari suprotnost demokraciji?  Može li se spasiti Amerika, da joj vratimo uslugu za ono što je učinila fašizmu? Ali, kako to uraditi? Negdje drugo je dovoljno finansirati ili podržati demokratskog lidera, zatvoriti oči pred vojnom akcijom, iskrcati se noću na plažu sa „vojnim savjetnicima“ ili pomoći narodu da vrati oružje i hrabrost, izolirati diktaturu i zamrznuti račune, ili bombardovati je bez intervencija na tlu. To je ograničene učinkovitosti, ali je dobra strana u tome da se izbjegne ostati križanih ruku. Ali šta onda uraditi?  Odgovor je jednostavan, kad je neki narod žrtva diktature, ali šta da se radi kad su narod ili njegova većina krivi za to? To vodi do onog paralizirajućeg pitanja: šta da se radi  kada mase žele diktatora, a šta raditi kad masa ne želi? To je slučaj svojstven Putinu, Erdoganu i drugima: oni su postali želja, htijenje, ostaju na vlasti manevrišući, ali i zato što žele inkarnirati  mogućnost da poprave moć. Onda pitanje ima još čudnovatiju varijantu: da li  izbori spadaju u domen opasnog hira?

——————————————————————————————————————————————