Don Ivan Grubišić:Glasači HDZ-a hrvatski su talibani

Povezani članci

• Jasenovac i Gradiška Stara
• OVAKAV SVIJET NE MOŽE OPSTATI
• Novinari u niskom škartu
• Kontraadmiral JNA Vladimir Barović koji 1991. odbio naredbu da bombardira Pulu i Istru te Konavle i Dubrovnik izvršio je suicid
• Novi serijal na RTRS-u: Čuva Mile svoje volove
• Fahrudin Radončić smijenjen s pozicije ministra sigurnosti

Po svom dosljednom društvenom angažmanu odavno poznat sociolog i svećenik dr. don Ivan Grubišić koncem proteklog tjedna u oštrom otvorenom pismu javnosti piše da se u našoj zemlji »posljednjih 20 godina nije događala politika nego politikanstvo ili idiotizam – bavljenje ili vođenje države iz osobnih interesa ili stranačke pripadnosti, tako da je Hrvatska u potpunosti idiotizirana zemlja i država«. Igrajući se riječima grčkog jezika, poručuje da je krajnje vrijeme da »idioti« odu s društvene scene, da se rehabilitira politika kao časna građanska dužnost i da dođu novi ljudi.

  Na tragu svojih starih zalaganja za korjenite promjene, za Treći put, kao i Alijanse »Glas za čovjeka – spasimo Hrvatsku«, dr. Grubišić je jednim prethodnim pismom javnosti ponudio platformu široke građanske inicijative te građane pozvao u Savez udruga, inicijativa i pokreta za građansku i etičku Hrvatsku.

  – Alternativu imamo i spremni smo s njom ići do kraja. Jasno, ako na izborima dobijemo Vaše povjerenje, Vaš glas preko neovisnih lista. Stoga, pozivamo pojedince i sve organizirane građanske snage da zajednički, umjesto na ulicama, na izborima učinimo zaokret za bolju, demokratsku, pravnu i socijalnu državu. Želimo da Savez podrže sindikati, crkveni dužnosnici, udruge i inicijative građanskog društva, kao i akademska populacija, poziva, među ostalim, u tom proglasu.

  – Radi se o potrebi promjene paradigme. Ovakva paradigma vođenja Hrvatske kakvu imamo dva desetljeća pokazala se katastrofom za hrvatski narod. Dali su nam pravo na lijepu našu i na simbole, a sve drugo su zarobili u svoju nadležnost. Ovdje se nije dogodila demokracija, ni politika, ni pravna država. To su nacionalne sramote: to da su od demokracije napravili partitokraciju i idiotizaciju Hrvatske, da od pravne države nismo ostvarili ništa, od socijalne da ne govorimo što je ostalo.

Stanje – kritično

  U pozivu građanima pišete da su kod nas »i koalicija na vlasti i oporba ideološki sijamski blizanac«, s čime će se većina složiti. No, malo tko ima vjere da će se stvari doista, a pogotovo u nekom kraćem vremenu, promijeniti?

  – Jedan od problema je taj što nemamo kulturu građanskog ponašanja i nemamo politički zreo birački korpus. To je mentalni sklop, jer mi nikad i nismo živjeli u demokraciji, jer je umjesto demokracije došlo do idiotizacije ili partitokracije Hrvatske, i zapravo se nikad nije dogodila zamjena ljudi. Svojevremeno je Crkva dala znak i opredijelila se za Tuđmana i za HDZ. I sada nakon svega što se kroz HDZ dogodilo i kad mu je rejting na šest posto, bez obzira koliko je postotak točan, Crkva je i sada – kako to iščitavam po izjavama Bozanića i Kaptola – za HDZ. To je problem, a narod – taj postotak koji vjeruje u HDZ – to su naši talibani, nažalost i školovani ljudi koji to podržavaju.

Čuo sam da je jedan propovjednik u Splitu na Pepelnicu ljudima rekao kako se u korizmi mogu i uređivati i činiti sve da se ne zanemare, a jedino što im preporuča je ne idu na prosvjede. To je stvarno previše, a s druge strane imam informacije da će svećenici i biskupi stati iza HDZ-a, jer je HDZ stavio Crkvu na proračun gdje se daju pusti milijuni.

S Vama će se složiti mnogi građani, no kako rehabilitirati politiku kao rad za opće dobro i gdje naći nove ljude? Štoviše, kako ih – u najrazličitijim i ne uvijek etičnim interesima premreženoj Hrvatskoj – dovesti do političkog angažmana?

  – Očito je da se s ovim ljudima koji su sada na političkoj sceni ne može rehabilitirati politika. Zbog toga bi oni trebali otići, a osim toga oni koji su Hrvatsku doveli u ovakvo stanje, ne mogu je iz njega izvući. Mora, dakle, doći do promjena, ali ne takvih da na vlast dođe druga stranka koja ne prihvaća korjenite promjene. Tako će samo doći do zamjene fotelja, a sve će drugo ostati isto.

Paradigma na kojoj se Hrvatska izgrađivala zadnjih 20 godina je potpuno potrošena na svim područjima – pravnom, ekonomskom, socijalnom, posebno na moralnom. Smatram da je Hrvatskoj potrebna nova paradigma, biblijski rečeno: »novo vino u nove mjehove«. Inače, stari će mjehovi puknuti. Stanje je više nego kritično. Ova vlast, što je najgore, ne zna dokle je narod dovela. A za narod je bolje da ne zna dokle smo sve došli da bi mogli donekle ostati mentalno pri sebi, da nastavimo živjeti.

Crkva nije stala uz narod, doživjet će sudbinu HDZ-a

 Često ističete da je dio odgovornosti za stanje u našoj zemlji i na Crkvi?

– Mislim da je krivnja i na Crkvi koja je trebala biti moralna institucija, a koja se, po mom mišljenju, u najmanju ruku nije snašla u promjenama. Tražila je rješavanje svojih institucionalnih problema, a to znači novčani interes i jasno da su prosvjednici osjetili potrebu ići i pred katedralu i vikati: »popovi – lopovi« ili »ovdje ne stanuje Bog«. Crkva nije stala uz narod, a ona mora biti uz narod. Namjerno sam napisao da ova inicijativa podršku očekuje i od Crkve, ali znajući da za to nema nikakve šanse. Jer Crkva se opredijelila i ona ostaje uz HDZ.

Još sam prije deset godina rekao da će Crkva doživjeti sudbinu HDZ-a – kad se HDZ raspadne neće joj ostati ništa. I sada vidimo da je vjeronauk u školama promašen, a djeca ne idu u crkvu, da smo izgubili s njima vezu, da ih poslije krizme u crkvi velikom većinom nema.

Sakramentalizam koji se gura u Crkvi, kao i potvrde za primanje sakramenata – to je papirnato kršćanstvo. Od toga nema ništa, jer kršćanstvo je sustav vrijednosti koji se prihvaća ili ne prihvaća, koji se živi ili ne živi. Po tom ćete znati da ste moji, kaže Isus, ako ljudi vide vaša dobra djela. Crkva je trebala biti neutralna, ne ići na proračun, živjeti s narodom, više surađivati s udrugama civilnog društva. Ovako na duži rok Crkva osiromašuje, postaje neprepoznatljiva, ljudi okreću leđa. A to nije dobro, jer Crkva ima poslanje koje je potrebno – posebno za dublji smisao života i za etička načela.

Jedna od točaka Vašeg proglasa najavljuje revidirati dotiranje vjerskih zajednica iz proračuna. Kako vidite buduću zgradu HBK-a s pročeljem obloženim oniksom?

– To je isto jedna od nacionalnih sramota i tu Crkva radi u korist vlastite štete. Crkvi koja bi trebala prednjačiti u skromnosti i poniznosti ne priliči – dok drugi kopaju po kantama za smeće da se prehrane – graditi velebna zdanja. To je socijalno neosjetljivo i to je izdaja kršćanstva. Treba graditi živu Crkvu, to znači odnose među ljudima, promovirati etička načela, brigu za siromašne, ugrožene, a ne tako trošiti. No tu je i nuncijatura, isto izgrađena od vrhunskih materijala, kao i zgrada vojnog ordinarijata, ali i druge zgrade koje niču. Jesam za to da se Crkvi pomogne jer ona ne može kao institucija živjeti od zraka, ali neka ju uzdržavaju vjernici.

Neka građani odlučuju kome će dati dio poreza, kako je to u Njemačkoj ili Italiji – da li Crvenom križu, Caritasu ili nekom drugom. Nisam za to da se Crkvu vrati u sakristiju, ali ona je izišla iz Crkve, no ne u narod nego na ulicu.

Novi list