Kontraadmiral JNA Vladimir Barović koji 1991. odbio naredbu da bombardira Pulu i Istru te Konavle i Dubrovnik izvršio je suicid

Izdvajamo

• Crnogorac i tada je odbio naredbu srbočetničkog vođu Veljka Kadijevića. Odlučio se na ono najgore: suicid! Uzeo je pištolj i ispucao samo jedan metak u sljepoočnicu i preminuo. Za sobom je ostavio oproštajno pismo u kome je, uz ostalo, napisao da se odlučio na časnu smrt jer nije htio da ratuje protiv hrvatskog bratskog naroda i zbog agresije JNA protiv Hrvatske. Dopisao je i ove riječi koje moraju dirnuti svakog normalnog čovjeka: “…jer se Crnogorci ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio (…)”.

Povezani članci

• SUBKULTURA ANTE PORTAS
• JOVAN NIKOLAIDIS: Ko je tu, odavde je, naš je
• Okrugli sto: Sud javnosti bez javnosti u sudnici
• Zašto ne funkcionira Odbor zaštite na radu u Carinskoj upravi?
• Kockanje s državom
• Mural Draže Mihailovića u Foči još uvijek nije uklonjen, načelnik općine očekuje da će izblijediti

(Foto: Facebook.com)

Kontraadmiral Vladimir Barović, zapovjednik vojno-pomorskog sektora u Puli 1991. nije prihvatio naredbu generalštaba Jugoslavenske narodne armije (JNA) da bombardira Pulu i Istru…!

Ministri vanjskih poslova Republike Hrvatske i Republike Crne Gore Gordan Grlić Radman i Ranko Krivokapić u ponedjeljak 12. rujna 2022. su na Visu otkrili spomen ploču crnogorskom kontraadmiralu Vladimiru Baroviću koji je odbio naredbu Generalštaba JNA u Beogradu da bombardira hrvatske teritorije. Tko je zapravo bio kontraadmiral Vladimir Barović? Rodio se u Banjaluci, 7. studenog 1939. godine od majke Slovenke i oca Crnogorca. Otac Petar Barović bio je sudionik NOB-a, a nakon svršetka Drugog svjetskog rata je general i prvi zapovjednik grada Prištine 1945. godine. Nije više htio biti zapovjednik zbog omalovažavanja i teroriziranja stanovnika albanske nacionalnosti. Njegov sin Vladimir krenuo je njegovim stopama i završio vojne škole i cilj mu je bio da postane časnik JNA. Najprije je obnašao dužnost zapovjednika pomorskog 9. vojno-pomorskog sektora Boke u Boki Kotorskoj, a nakon toga premješten je u Hrvatsku u kojoj je ostao do smrti.

Kontraadmiral Barović: Ako budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, mene neće biti!

Nakon završene Više političke škole 1987. godine premješten je u Split u kome je postao zapovjednik Komandno-štabne škole u Centru visokih škola “Maršal Tito” u Lori. Nakon što je razriješen dužnosti i postavljen zapovjednikom Vojno-pomorskog sektora u Puli, ukazom Predsjednika predsjedništva SFRJ 22. prosinca 1990. godine promaknut je u čin kontraadmirala. Godine 1991. Generalštab JNA u Beogradu naredio mu je da bombardirala grad Pulu i Istru! U to vrijeme s kontraadmiralom Barovićem pregovarali su gradonačelnik Pule Luciano Delbianco, načelnik Policijske uprave Istarske Branko Kjurko te drugi  predstavnici grada da vojska JNA ode mirno iz Pule. Stoga Puljani i Istrijani moraju zauvijek zapamtiti Barovićeve herojske riječi: “OVDJE NEĆE BITI RAZARANJA DOK SAM JA ZAPOVJEDNIK, A AKO BUDEM PRISILJEN NAREDITI RAZARANJE PULE I ISTRE, MENE NEĆE BITI!” (pod. A. Č.). Ne zaboravimo da je tada u pulskom garnizonu bilo 11 000 do 12 000 vojnika, ne računajući časnike i dočasnike koji su bili raspoređeni u sedamdeset i devet objekata.

General armije Kadijević smijenio kontraadmirala Barovića

General armije JNA Veljko Kadijević i njegova velikosrpska i četnička žgadija smijenili su kontraadmirala Barovića s dužnosti zapovjednika Vojno-pomorsko sektora Pula i premjestili u Split gdje je obnašao dužnost zamjenika Vojno-pomorske oblasti i dužnost preuzeo od admirala Mile Kandića. Ponovno se našao u gradu koji je iznad svega volio, a Pulu i Istru te njezine stanovnike je obožavao. U najtežim trenucima u Puli se te 1991. godine glasno šaputalo o Baroviću kao hrabrom zapovjedniku koji nije dao bombardirati grad! Kad je morao napustiti grad, od tog trenutka kontraadmiral Vladimir Barović postao je heroj i nadasve veliki čovjek! U Splitu i na Visu gdje se tada nalazio vladalo isto zlo kao u Puli, ali ono je dolazilo iz Beograda, glavnog grada tadašnje Jugoslavije. Ponovno naredbe, jedna za drugom, da treba bombardirati gradove i mjesta te pobiti civilno stanovništvo, starce, odrasle muškarce, žene i djecu. Hrabri i pošteni Crnogorac nije se više upuštao u političko-vojne srbočetničke JNA.

Kontraadmiral Barović izvršio samoubojstvo na Visu

Crnogorac i tada je odbio naredbu srbočetničkog vođu Veljka Kadijevića. Odlučio se na ono najgore: suicid! Uzeo je pištolj i ispucao samo jedan metak u sljepoočnicu i preminuo. Za sobom je ostavio oproštajno pismo u kome je, uz ostalo, napisao da se odlučio na časnu smrt jer nije htio da ratuje protiv hrvatskog bratskog naroda i zbog agresije JNA protiv Hrvatske. Dopisao je i ove riječi koje moraju dirnuti svakog normalnog čovjeka: “…jer se Crnogorci ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio (…)”. O tomu je u Monitoru (10. listopada 2014.) objavio napis Veseljko Samardžić pod naslovom “Sudbina crnogorskih admirala koji su devedesetih godina odbili da služe zlu: čast je skuplja od života”. Treba upoznati širu javnost da je samo jedan dan nakon što je Barović izvršio samoubojstvo, crnogorska vojska započela bombardirati Dubrovnik, a snimke su objavljene u gotovo svim svjetskim medijima. Da to doživio časnije Crnogorac Barović zasigurno bi izustio: Izdajnici crnogorskog naroda! Crnogorski dnevni list Pobjeda koji izlazi u Podgorici jučer je objavio opširan članak Radmile Uskoković Ivanović pod naslovom “Jednim metkom protiv hiljadu plotuna”. U članku je i izjava Raška Konjevića, potpredsjednika Vlade i ministra obrane:

– Admiral Barović je jednim metkom zaustavio hiljadu plotuna. Oduzeo je sebi život da ne bi došlo do razaranja i stradanja hrvatskog naroda i gradova. Vladimir Barović je zaslužio da mu Pula podigne spomen-obilježje ili njegovim imenom nazove ulicu…

Vladimiru Baroviću posvećena je divna pjesma jednog crnogorskog pjesnika o njegovoj hrabrosti i čovječnosti. No, žalosno da kontraadmiralu Vladimiru Baroviću ništa od sve toga nije učinjeno u gradu Puli. Za to svakako najveću krivicu snose gradonačelnici Grada Pule: prvi Luciano Delbianco, koji je u dva navrata obnašao tu dužnost 1993. i od 2001. do 2005. (on je kao što sam napisao sudjelovao u pregovorima i njegovo ime nosi dio pulske rive – op. A. Č.), koji, ako bismo vagali pozitivne i negativne stvari, prevagnule bi negativne i po meni nije zaslužio da se njegovim imenuje ulica u Puli! Zatim gradonačelnici Igor Štoković (1993.-1996.), Giankarlo Župić (1997.-2001.). Boris Miletić (2006.-2021.) i Filip Zoričić (2021. – ). Držim da u odnosu na čovjeka i heroja Vladimira Barovića, oni od toga nisu imali ili nemaju ništa! Vrijeme je da sadašnji pulski gradonačelnik Zoričić i Gradsko vijeće isprave dosadašnju neoprostivu grešku…!

SABA.hr