Djed Mraz na Markovu trgu

Izdvajamo

• Ogledalce, ogledalce, pita ga svako jutro naš lijepoočešljani junak, reci mi.... Ali ni ogladalca ne žive vječno. Znamo i kako je ta bajka završila.

Povezani članci

• Kirin je oštetio proračun za 7,3 milijuna kuna
• SSSK
• “Tvornice straha – difamacija kao politička praksa”
• Kaubojština kao mentalitet
• Ivana Bodrožić dobitnica nagrade “Meša Selimović”
• Sretan Dan Državnosti Bosno i Hercegovino

Foto: Goran Mehkek

Tako se nekako ovih dana ponaša premijer hrvatske Vlade, u strahu da bi, valjda, mogao nestati iz legende.

Pa malo šakom, malo kapom, ispunjava želje i s lijeva i s desna. Ozbiljno konkurira Maminju u plaćanju prelazaka i kupovini novih igrača. Krpi rupe na koljenima otkidajući s rukava. Tarifa – zna se.

„Molim? Koliko? Ma, može! Retroaktivno? Ma, nema problema.“

Osim tuđe pare lijepoočešljani dijeli i lekcije. Istrošenim, bajatim vicevima o tobožnjoj većini i stabilnosti, održava „divljenje“ u vlastitom glasačkom vodu. Njegovi darovi nisu umotani u etički celofan i vezani moralnim trakama. Potpomognut medijskom kaljužom iz javnog servisa smijulji nam se u lice okrećući runde u balkanskoj krčmi.

Iz koje će, kao i prethodnici mu, nogom u guzicu, otići, a iznenađenim gostima ostaviti da podmire račun ili operu suđe.

Bilo je raznih igrača u ovom salunu. Nasmiješeni hazarder, široke ruke (uvijek blizu kolta), s par loših karata u rukavu. Dama s kamelijama i broševima koja se pravila nevješta, manje nego što je bila. Nemušti blefer, koji je gubio i kad bi vidio tuđe karte.

I sada igrač s po malo od svega od njih, u ovom lošem Croatia Hold`em pokeru.

Koji neprestano podiže uloge i koji je spreman založiti i štap i sat. Kojemu nije važan iznos već se vođen adrenalinom zadovoljava malim nasladama „pobjeda“.

Kao onaj gospodin Pir.

Pri tom mu nije strano služenje svim kartaškim trikovima. Pokerfejsom želi nadmudriti protivnika i kad u ruci drži najbijedniji par.

Zamišljajući da u drugoj ruci drži dvedeset ministara, većinu zastupnika u Saboru, nacionalne medije i „streljački vod“ od svojih tridesetak posto.

Ogledalce, ogledalce, pita ga svako jutro naš lijepoočešljani junak, reci mi….

Ali ni ogladalca ne žive vječno.

Znamo i kako je ta bajka završila.