ANTE PROTIV ANTE
Povezani članci
- SARAJEVO ĆE BITI: Jedan od boljih dana ikada
- ZAVNOBIH je naš temelj i putokaz!
- Matica hrvatska i Ornela Vištica organiziraju besplatnu radionicu za talentiranu djecu Mostara
- Velika poruka FK VELEŽ: Nećemo dopustiti da pobijedi fudbalska mafija
- Svaki sporazum između istine i laži uvijek je na štetu istine!
- Tomislav Jakić: NI NOBELOVA NAGRADA NIJE UVIJEK ISTA
Ono što je van svake sumnje: Etička pravila moraju biti ista za sve. Ne može neko da bude van a neko nad zakonom. Ako je slobodnim Evropljanima baš stalo do nas, neka nas i tretiraju onako kako sami žele da budu tretirani. Ni bolje ni gore.
Piše: Dino Prohić
Onaj grozni osjećaj, kada shvatiš da si lupnuo nešto glupo, u nekoj stresnoj situaciji, i onda to ostane da visi za tobom kao smrad za krmkom…. Doživotno.
Radio Slobodna Evropa u saradnji sa NED (The National Endowment for Democracy) emituje jednogodišnji TV serijala o mladima i najosjetljivijim društvenim temama na Balkanu. U drugoj epizodi koja govori o mladima iz Mostara jedan od intervjuisanih je i sedamnaestogodišnji (dakle, maloljetni) učenik srednje prometne škole u Mostaru (dakle, nije imao ocjene za upis u gimnaziju), Ante.
Kako Ante vidi svoje sugrađane druge vjeroispovjesti prenijeli su svi portali u BiH, a napravljena je i Facebook stranica na kojoj se ismijavanje toj naivnoj i, objektivno rečeno neinteligentnoj izjavi, nastavlja.
Ja biram da ne ulazim u prirodu toga što Ante govori u svom intervjuu. Ja bih to pogledao malo iz drugog ugla.
Samim objavljivanjem tog dijela intervjua sa Antom prekršeni su određeni novinarski principi, na koje se kod nas malo misli jer su postavljeni javni standardi da u medijima “nema pravila”. Nakon što su u režiji i u redakciji programa napravili ovaj propust (a da pretpostavimo da je propust a ne namjera), Ante je postavljen na stub srama. Doživio je kaznu javnosti (umalo da napišem jadnosti), i od anonimnog učenika postao je lice koje je prepoznatljivo svima koji prate medije.
Je li odluka da se ta izjava pusti u eter bila ispravna? Fenomen podijeljenog grada i toga da se mladi iz različitih etničkih (a ustvari vjerskih) grupa u BiH ne poznaju i ne podnose nije apsolutno ništa novo. Dakle, princip relevantnosti otpada. Nema u ovom konceptu nikakve kreativnosti, ničega novog, i u svakom slučaju nikakvog konstruktivnog ključa za izlaz iz današnje situacije. Dakle, nikakve vrijednosti za pojedinca i društvo.
Ali da se vratimo na novinarsku etiku. U etičkom kodeksu za novinare u BiH (nije šala, to zaista postoji: BiH) stoji jasno navedeno da se intervjui sa djecom i omladinom moraju obavljati sa dozom povećanog opreza. To u praksi znači da se izjave djece moraju uzimati sa rezervom, te da se ne trebaju nekritički puštati u javnost. Onako kako je to učinjeno sa izjavama svih učenika koji su učesnici perspektive, a u Antinom slučaju sa vrlo negativnim, a potencijalno i dugoročnim posljedicama.
Da je ovo kojim slučajem bosanskohercegovačka produkcija, možda bi se ovakvi gafovi mogli i oprostiti, jer kod nas stvarno nema nikakvog reda u društvu, a samim tim ni u novinarstvu. Međutim, ovo je međunarodna produkcija, i u nekom paralelnom univerzumu mogla bi da povuče određene posljedice po uredništvo.
Radio Slobodna Evropa emituje svoj program iz EU (centralna redakcija je u Pragu), te samim tim podliježe evropskim etičkim pravilima. U članku 3 d čeških etičkih principa stoji jasno: Poštujte privatnost pojedinaca, naročito djece i osoba koje nisu u stanju da razumiju konsekvence vlastitih izjava. Slično je objašnjeno i u etičkim principima drugih zemalja članica.
Radio Slobodna Evropa, uzgred rečeno, je osnovan kao dio psiholoških operacija u toku hladnog rata, a do 1972 je (otvoreno) finansiran od strane CIA. Danas ovaj kanal ima budžet od 92 miliona dolara, a finansira se iz fondova američke državne organizacije BBG.
Naravno, etička pravila postoje i u SAD. U kodeksu profesionalnih novinara SAD stoji sljedeće:
– Balance the public’s need for information against potential harm or discomfort. Pursuit of the news is not a license for arrogance or undue intrusiveness.
– Consider the long-term implications of the extended reach and permanence of publication. Provide updated and more complete information as appropriate.
Dakle, mimo svake sumnje je da je naš Ante morao biti zaštićen od Ante, i to po kodeksima ponašanja svih društava koja su učestvovala u stvaranju Perspektive.
Nažalost, to se nije desilo. Ante, kao i svi učenici koji su dali svoj pristanak za učešće u ovoj seriji koja nam neće otkriti ništa novo, bačeni su na trpezu gladnim internetskim trolovima. A jedina misija trolova je da ubiju svaki tračak nade u bolje sutra.
Ko iz daljnje radikalizacije građana BiH profitira, i preko čijih leđa to sve ide, procijenite sami.
Ono što je van svake sumnje: Etička pravila moraju biti ista za sve. Ne može neko da bude van a neko nad zakonom. Ako je slobodnim Evropljanima baš stalo do nas, neka nas i tretiraju onako kako sami žele da budu tretirani. Ni bolje ni gore.