ENG
Čuđenje
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Piše: Adem Garić
čudio se moralnim tipovima
kojima moral bijaše samo zastor
iza kojeg jedoše meso braće i sestara
čudio se sveznadarima ovosvjetskim
koji dalje od mahale ne mrdoše
čudio se takmičarima vjerskim
pred kumirima koje praviše od blata uobrazilje i
pred kojima klečaše i ničice padaše
čudio se osuđenicima što se
usuđivaše drugima da sude
a najviše se čudio ruci strpljenja
koja ga čuvaše sve da ih pošalje
u tri lijepe materine
čudio se čuđenju
o čudnim čudima
čudnih
čudoljubaca
začuđenjog
nađe ga Smrt
i otvori
mu oči
Noć kao hiljadu mjeseci
vidjeh brda
i poneku prašku
vidjeh svjetiljke
i poneko sunašce
vidjeh bašče
i poneku ružu
vidjeh sazviježđa
i poneki svemir
vidjeh potočiće
i poneki okean
za izvorom čeznuh
ponegdje i žeđ utalih
riječi otvaraše horizonte
ali ne i nebeske vidike
osmijesi blistaše
ali ne od bisera
ruke podignute bijahu
ali svaka za sebe
na hiljadu otvorenih vrata
tek poneko uđe
Vjetar i prašina
kad okusi neovisnost
zaboravi
kad zaboravi
posustane
kad posustane
odluta
kad odluta
padne
kad padne
ne vidi
iza baruštine
osunčano more
Vani je snijeg
Danima već neumorno pada.
Padaju danima tako i nedužne glave.
Padaju cijene nafte, padaju plate
padaju padaju i padaju žene u visokim potpeticama.
Vani je prije sedam godina pao u vječni san Denis Mrnjavac.
Vani se Istok i Zapad šetaju od vrata do vrata.
Vani se kroje granice novih država.
Vani je sloboda govora izdala slobodu čovjeka.
Vani snijeg neumorno danima pada.
Krvoločne zvijeri otkrivaju tragove koje niko ne gleda.
Tišina se u sebe samu sakrila i tiho se, najtiše šuti i grije.
Vani čovjek pretiče čovjeka, u hodu, u automobilu,
na pokretnim stpenicama, u redu za hljeb, u narodnim kuhinjama
kad god mogu imaju priliku kad smiju i ne smiju
sapliću jedni drugima noge. Vani. Vani je zima zavejala sela i gradove
u tišinu veću od njih samih.
Imany pak ovdje gleda svoje najdraže crtiće.
Merjem evo pored nje spokojno spava.
Soba je topla, iako smo prikraju s drvima.
Drva su vani, a vani snijeg neumorno pada.
Sutra
Februar je
i već tri mjeseca
nisam ništa čestitio pročitao.
Ništa osim Karićovog Slučajnog čovjeka.
Pa ipak sam sretan
dok prelistavam Carverove Sabrane pjesme
i Merjem egleniše na skajpu
a Imany se vozika
tamo amo, tamo amo po kući.
Da se načas opružim, godilo bi
ali isto tako bih mogao
mirne duše leći uz sunčanu obalu
i odspavati koji sahatak.
Imany me cima za nogavicu.
Sutra. Sutra će se nešto desiti.
Autor/ica 👤tačno.net
