GLASALI (ni)STE – BIRALI (ni)STE! OTI(bi)RAČI PLJAČKO(demo)KRATIJE SVI STE!

Povezani članci

• Deda baca bombu, baka peče rakiju…
• ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA
• Večna borba
• MOSTARSKI DANI ORISA PREDSTAVILI NAJBOLJE OD SVJETSKE ARHITEKTURE
• Željezničari Federacije u generalnom štrajku
• Konstitutivnost važnija od života

Sve ti je to, Stari moj, sastavni dio “moderne” pozorišno-izborne predstave.
Poznati internacionalni scenarista, sve je već odavno planirao i predvidio, kao što se, po pravilu, uvijek unaprijed planira i pauza, između prvog i drugog čina pozorišne predstave. Idealno za one koji u pauzi rado idu u WC.
A u WC-u, svako od nas ima pravo da suvereno pusti vodu, nakon što je iskoristio svoje demokratsko – gradjansko pravo, i birao izmedju male i velike nužde.
Za one koji radije puše, pauza između prvog i drugog čina pozorišne predstave, idealna je prilika, da na miru do kraja popuše (cigaretu).

Pise: Sergio Šotrić

Majke vam božije, jesu li prošli ovi izbori u Bosni i Hercegovini?
Ma neeee, ni govora, Stari moj!
Kak´i prošli, – Iz(goni)bori Bosanaca i Hercegovaca traju neprekidno!
Mi smo ti izabrani narod!
TI TO vrlo dobro znaš.
I nema za nas odmora, nema za nas PARTY-JA, dok traje PLJAČKO(demo)KRATIJA!

A sve je počelo u našem susjedstvu – u antičkoj Grčkoj.
Od tada je, širom svijeta, poznata i izreka: „dužan ko´Grčka“.
Al´to je, Stari moj, jedna sasvim druga priča…
Kao što i sam znaš, Grci nisu samo dužni ko´Grčka – Grci su i izmislili demokratiju,
a mi smo grčku varijantu usavršili u PLJAČKO(demo)KRATIJU.
Mi tuđe nećemo, a svoje (nedamo) krademo!

Riječ “demokratija”, ne znači ništa drugo nego vladavina naroda
(„demos“ = narod + „kratia“ = vladavina).
Al´ kako, Stari moj, antičku Grčku primjeniti na Bosnu i Hercegovinu?
Demokratija = Vladavina naroda. Vladavina KOJEG naroda?
Bošnjaka, Srba, Hrvata, vladavina Sejdića, vladavina Fincia?
Čija je ta demokratija u Bosni i Hercegovini?
Kojem narodu pripada ta PLJAČKO(demo)KRATIJA?

Eh, Stari moj, kod nas ti nema, kakvog naroda nema. Teško je običnom čovjeku izabrati, u ovom izobilju raznih bosanskohercegovačkih naroda, ko će nad kim vladati i ko će zajedničkom državom raspolagati.
A treba uzeti u obzir i sve druge komponenete napr.: razne religije, razne privatizacije, razne malverzacije… Ima tu, Stari moj, na stotine sastojaka.
Sve ove sastojke, treba “po ključu” dobro izbalansirati,
i zemlju u “duhu” Daytonskog sporazuma, kompletno ruinirati.
Stari moj, danas u Bosni i Hercegovini nije nimalo lako biti oti(bi)rač, nije nimalo lako birati.

Zato polovina birača i ne izlazi na izbore. Oni uopšte nemaju volje birati.
Oni jednostavno ostanu kod kuće, gledajući svoja posla, promatrajući na TV-u, kako drugi na izborima “za njih” bi(onani)raju.
Oni uglavnom kažu nešto u smislu: „šta ću ja na izborima, nisam lud, tamo idu samo najgori nacionalni oti(bi)rači“.
I niko ovu masu ljudi ne može ubijediti da se uputi, ka (lo)biračkoj kutiji.

Tipično obilježje demokratije su napr. slobodni izbori i većinski izborni princip.
Molim te Stari, nemoj ovo ponovo da pobrkaš sa onim tvojim principom samo-upravljanja i principom jednakosti svih sa svima – jednakosti malih sa velikima.
Ne može danas, Stari moj, manjina da bude ravnopravna sa većinom.
Izbi to sebi, molim te, konačno iz glave!
Uostalom, mi više nismo nesvrstani!
Nas su zavadili i podijelili – mi smo u red najsiromašnijih svrstani.

Ne može, Stari moj, u današnjem “modernom” svijetu napr. mala Slovenija, da bude ravnopravna sa napr. velikom Njemačkom. Ne može sjedinjena Njemačka da bude ravnopravna sa Sjedinjenim Američkim Državama…
Znam, znam…Slovenci su 90tih na trenutak pomislili, da se u njihovoj slovenačkoj priči ipak radi o zaštiti ljudskih i građanskih prava i da je suverenost isto što i nezavisnost.
Ostali naši slobodarski narodi su, nakon Slovenaca, takođe željeli imati tu blaženu djevicu “Suverenost” u vlastitom dvorištu. Po principu: “Slovenci su uvijek bili naši Nijemci – zna pametni Sovenac-Nijemac šta radi i šta je za njega dobro”.
Pa kud svi Nijemci – tu i mali Mujo…

I bi – od Vardara pa do Triglava – suverenost!
I bi – od Đerdapa pa do Jadrana – (NE)zavisnost!

A suverenost ti je, Stari moj, kao i sujevjernost.
Trebaš, Stari moj, fanatično vjerovati, svaki bogovetni dan Bogu se moliti, da barem nakon smrti – u raju – u sljedećem životu – na onome svijetu – budeš suveren tj. okružen sa 100 ljepotica-djevica, koje samo tebi pripadaju.
Koje ti sve tvoje želje samo sa usana čitaju.
Samo sa nepokolebljivo-blesavom vjerom u vlastitu suverenost u raju – na onome svijetu – moguće je podnijeti svakodnevnicu vlastite SUJEVJERNOSTI, moguće je podnijeti svakodnevnicu običnog smrtnika, u zemlji svih Bosanaca i Hercegovaca.

Šta kažeš, ti ne vjeruješ ni u raj, ni u onaj svijet?
Pa kažem ti ja, dosta se toga promijenilo od kako si ti otišao iz našeg kraja.
Nisi ti, Stari moj, u toku aktualnih geo-političkih izluđi(zbi)vanja!
Znaš i sam, kako je naš narod nekad pjevao:
“ide Tito preko Romanije
i on vodi svoje divizije”….
A danas… Ma kakve svoje divizije, druže Stari, danas nemamo više ništa svoje, danas nema više domaćih proizvoda. Danas su i divizije pod stranom komandom. Uglavnom Amera, dijelom Rusa, nešto koalicije svih sa svakim – protiv onih drugih…I tako u krug…

Jučerašnji prijatelji, će sutra biti bombardovani,
a jučerašnji demokrati će sutra biti atakirani i svrgnuti kao diktatori…
Pa ti gledaj u kojoj si danas koaliciji, da sutra ne budeš na svjetskoj licitaciji.

Tri četvrtine građana suvereno-sujevjerne “države” Bosne i Hercegovine je od 1990. do danas glasalo za svoje nacionaliste.
Auuu… Izvini Stari moj, pogrešno ti gore napisah!
Napisah ti gore, da danas nemamo više ništa svoje.
IMAMO!
Imamo, – kako da nemamo!
Imamo još uvijek SVOJE domaće nacionaliste,
imamo još uvijek SVOJE domaće lopove,
imamo još uvijek SVOJE domaće popove!

I naravno – mi i dalje biramo svoje lopove.
Pa šta bi trebali, da biramo međunarodne lopove?
Izvini molim te – međunarodni probisvjeti – lopovi su već odavno izabrali nas!
Ne trebamo mi njih još dodatno birati!
Kužiš li Stari moj – Mi smo izabrani narod?

Naši domaći lopovi su jedini koji su nam još ostali, da pošten čovjek još uvijek barem ima osjećaj, da ga krade svoj na svome, da krade brat od brata!
Sve ostalo su ti Stari moj, strani proizvodi, upakovani u slatkorječiva pakovanja pustih obećanja.

Kužiš li TI TO Stari moj?

Mnogi politički analitičari, u stranoj i domaćoj štampi, reagovati će zaprepašteno povodom rezultata zadnjih izbora u suvereno-sujevjernoj Bosni i Hercegovini. Nekolicina rodoljuba i patriota će takođe reagovati razočarano i ogorčeno.
Ti ćeš se, Stari moj, nekoliko puta okrenuti u grobu…I na tome će se završiti prvi čin.

Sve ti je to, Stari moj, sastavni dio “moderne” pozorišno-izborne predstave.
Poznati internacionalni scenarista, sve je već odavno planirao i predvidio, kao što se, po pravilu, uvijek unaprijed planira i pauza, između prvog i drugog čina pozorišne predstave. Idealno za one koji u pauzi rado idu u WC.
A u WC-u, svako od nas ima pravo da suvereno pusti vodu, nakon što je iskoristio svoje demokratsko – građansko pravo, i birao između male i velike nužde.
Za one koji radije puše, pauza između prvog i drugog čina pozorišne predstave, idealna je prilika, da na miru do kraja popuše (cigaretu).

Poneko će možda i postaviti legitimno pitanje, šta su to zapravo demokratski izbori?
Čemu oni uopšte služe? Kada uvijek pobjeđuju isti PLJAČKO(demo)KRATI?
Izbor, u smislu političkih nauka, je unaprijed određena procedura (na nivou država, institucija itd.) sa ciljem odabira jedne ili više osoba/predstavnika – nosilaca odgovornosti u procesima odlučivanja i upravljanja.
Ahhhaaaa….
Sve je to, Stari moj, divno i krasno! Odlučivanje, upravljanje itd., ali šta ćemo sa ovim dodatkom – “nosioci odgovornosti”?
Nosioci odgovornosti u suvereno-sujevjernoj Bosni i Hercegovini su, od 1990. do danas, bili (OD)nosioci svega i svačega, samo ne nosioci odgovornosti.
Ni političku-, ni krivičnu-, ni moralnu-, ni bilo koju drugu odgovornost, niko od naših domaćih PLJAČKO(demo)KRATA nije snosio, nego uglavnom državnu imovinu ODnosio.
Uostalom. kako uopšte prevesti riječ odgovornost na jezik/jezike naših naroda?

Odgovornost = bahata bezobzirnost?

Stari moj, ne razumiješ ti ovo današnje vrijeme, niko danas ne izdaje naređenje: “ranjenike ne smijemo ostaviti”.
Danas se prelazi i preko leševa i preko ranjnih – danas se prelazi i preko živih i preko mrtvih. Danas je to normalno – danas su to fini maniri “elite”.
Danas na Neretvi nema humanih bitaka.
Danas na Neretvi ima samo egzistencijalnih gubitaka.

Danas je normalno, da na izborima, najbolji rezultat postižu oni, koji uopšte ne izlaze na te „demokratske“ izbore.
Danas su najbrojniji oni glasači, koji na izborima uopšte ne glasaju!

Pitaš me, zašto se onda svi ti ljudi – svi ti glasači, koji uopšte ne izlaze na izbore, ne udruže i preuzmu vlast u svoje ruke, kada su eto svakako odavno najbrojniji?
Pssssssssttt….!!!
Šuti Stari, majke ti božije, čut´će te neko, pa će te optužiti da si diktator i terorista!
Takve stvari se danas ne smiju pitati javno!
Sloboda (prisluškivanja) govora, danas funkcioniše sjajno!

Fino sam ti gore objasnio, da danas vlada onaj ko dobije većinu izbornih glasova, ali to je samo oficijelna verzija – to je samo priča za malu djecu. To je samo verzija za novine i TV!
Kužiš TI TO?
U suštini, danas manjina vlada nad većinom – u suštini, danas nekoliko pojedinaca vlada narodnom masom – u suštini, danas nekoliko familija vlada svijetom.
Zar to nije genijalno smišljeno?
Vladavina manjinske bratije.
To ti je velika umjetnost današnje PLJAČKO(demo)KRATIJE!

Šta kažeš, nije ti jasno?
E moj Stari, ti kao da živiš u nekoj bajci – ti kao da živiš u nekoj „Kući Cvijeća“ – ništa ti više ne kužiš.

Al´nisi ti jedini, evo i ovaj američki filozof – Jason Brennan (Georgetown University), argumentuje u svojoj knjizi “The Ethics of Voting”, da učešće i glasanje na izborima nije u skladu sa etičkim principima, ako nije moguće glasti za nepobitno-dokazano najbolju politiku. Osim toga, ovaj američki filozof kaže, da kupovanje i preprodaja glasova, nije u skladu sa etičkim principima, ako se ti glasovi ne koriste isključivo za nepobitno-dokazano najbolju politiku. Ovaj profesor filozofije je 2011. godine objavio text, u kojem današnje – demokratsko – opšte pravo glasa, karakteriše kao suštinski nepravedno, zalažući se da demokratija bude zamjenjena epistokratijom.

Molim?
Ne znaš šta je epistokratija?
Jednostavno, Stari moj, to ti je vladavina filozofa.

Vladavina filozofa je centralni element političke filozofije antičko-grčkog filozofa Platona (348 / 347 vijek prije naše ere). Platon u svom dijalogu “Politeia„ (država) zastupa mišljenje, da je državom moguće uspješno / pravično vladati i upravljati, jedino ako se na njenom čelu nalaze filozofi. Platon zahtjeva, da se monopol moći stavi na raspolaganje filozofima, a razloge opširno obrazlaže u svome dijalogu „Država“.
Za primjenu ovog koncepta, Platon teoretski vidi dvije mogućnosti:
a) da državni vladari postanu istinski filozofi,
ili
b) da se vlast u državi preda istinskim filozofima.
Platon je ubijeđen, da princip stručne i pravične podjele dužnosti, kao i u svim ostalim segmentima društva, mora biti primjenjena i na visoko odgovornu dužnost – poziciju vođe/vođa države.
Jer od kvalitetnog odabira vodećih ličnosti jedne države, direktno zavisi daljnja egzistencija svih društvenih dobara i sudbina svih građana.

Ako bi se dužnosti za ključne pozicije jedne države dodjeljivale po racionalnom principu, niko ne bi mogao za vodeću poziciju biti kvalificiran samo time, da je pobijedio u klasičnoj borbi za vlast (na demokratskim izborima) i/ili da je vodeću poziciju stekao iz razloga svoga ličnog bogatstva i/ili utjecaja.

Platon kaže, da uopšte nije racionalno nekome povjeriti vlast i vodeću funkciju u državi, samo zato što taj neko ima podršku većine građana.
Jer demokratske-većine vrlo lako mogu biti u zabludi (istorijski bezbroj puta dokazano).
Platon kaže, da masi neobrazovanih građana nedostaje jasna i sveobuhvatna slika države i društva. Masa se lako može zavesti, a odluke mase su po pravilu zavisne od iracionalnih motiva.

Dužnost vodstva jedne države, kaže Platon, smije se povjeriti samo onima, koji su za tu visoko odgovornu dužnost najbolje kvalificirani!
Oni bi sticali legitimaciju za vodeće pozicije u državi, isključivo na osnovu svoje kompetencije, a preduslov bi bio, da lični interesi nosilaca vodećih državnih funkcija, budu isključivo podređeni interesima i prosperitetu zajedničkog društvenog dobra i široke društvene zajednice.

Platon zaključuje: samo filozof, koji svoj život posvećuje znanju, bi, po prirodi stvari, bio predodređen, za ovu visoko odgovornu dužnost – vladavinu i upravljanje državom.

Stari, majke ti božije, nemoj ovo nikome pričati – ovo nisu moje misli!
Ovo je rekao Platon 3stotinjak godina prije naše ere. Davno prije nego što su se rodili i Isus i Alah i Josip Broz – ovo su prastare antičke misli.

Čudi me samo, Stari moj, da Platonove knjige do danas još nisu spaljene.
Ne bi me uopšte začudilo, da se i to u budućnosti dogodi.
Pa zamisli Stari moj, da neko ozbiljno pročita ovog filozofa Platona napr. u: Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji, Njemačkoj i/ili Bosni i Hercegovini?

Zamisli, Stari moj, barem na tren, kada bi se dužnost vodstva i upravljanja državom Bosnom i Hercegovinom, u budućnosti smjela povjeriti samo najbolje kvalificiranima!
Samo onima, koji bi legitimaciju za preuzimanje vodeće pozicije, sticali isključivo na osnovi lične kvalifikacije i kompetencije.

Zamisli, Stari moj, barem na tren, da se dužnost vodstva i upravljanja državom Bosnom i Hercegovinom dodijeli jednom našem domaćem bosanskohercegovačkom filozofu, napr. filozofu Esadu Bajtalu?
Platon kaže: samo filozof, koji je čitav svoj život posvetio znanju, bi, po prirodi stvari, bio predodređen za vladavinu i upravljanje državom.
Šta misliš, Stari moj, da li bi napr. naš filozof – Esad Bajtal mogao ispuniti ove uslove?

Šta kažeš? Esad Bajtal ne bi mogao u „duhu“ Daytonskog sporazuma da upravlja Bosnom i Hercegovinom, pošto on ne bi mogao da predstavlja Srbe i Hrvate.
Šta kažeš, Esad Bajtal je Bošnjak?
Ama Stari, pusti TI TO!
Šta mene boli briga je li Esad Bajtal: musliman, katolik, pravoslavac ili vanzemaljac!
Vidiš šta kaže uvaženi Platon – važno je da je čovjek istinski filozof i da je čitav svoj život posveto znanju.

Odlučujuća je kvalifikacija, a ne nacija!

Odlučujeće bi bilo da racionalno izaberemo najboljeg među nama!
Najvažnije bi bilo, na svaku poziciju u društvu, pa tako i na poziciju 1. čovjeka u državi, izabrati one, koji su za tu dužnost najkvalificiraniji – koji su za tu izuzetno važnu funkciju jednostavno NAJBOLJI!

Jer od kvalitetnog odabira vodećih ličnosti jedne države, direktno zavisi daljnja egzistencija svih društvenih dobara i sudbina svih građana.

Stari moj, samo bi neko konačno trebao ozbiljno pročitati Platona!

Šta kažeš? To bi moglo biti problematično?
Pitaš me, ako bismo mi danas čitali i poslušali Platona, ako bi kompetentni filozofi, ako bi najbolji – najkvalifikovaniji ljudi došli na čelo država, šta bi onda bilo od svjetske vojne industrije, šta bi onda bilo od međunarodnih monetarnih fondova, šta bi onda bilo od svjetske banke?
Šta bi onda bilo od svjetskih diktatora?

Šta bi onda bilo od PLJAČKO(demo)KRATA?

Kužim Stari moj, kužim šta mi TI TO želiš reći…
Najbolje je, da ovdje prekinemo razgovor – kasno je već – idemo leći…

A i Platon je svakako već odavno pao u zaborav,
kao što danas u zaborav brzo padaju i svi oni, koji imaju racionalan stav.

Sve ti je to, Stari moj, sastavni dio “moderne” pozorišno-izborne predstave.
Poznati internacionalni scenarista, sve je već odavno planirao i predvidio, kao što se, po pravilu, uvijek unaprijed planira i pauza, između prvog i drugog čina pozorišne predstave. Idealno za one koji u pauzi rado idu u WC.
A u WC-u, svako od nas ima pravo da suvereno pusti vodu, nakon što je iskoristio svoje demokratsko – građansko pravo, i birao između male i velike nužde.
Za one koji radije puše, pauza između prvog i drugog čina pozorišne predstave, idealna je prilika, da na miru do kraja popuše (cigaretu).

Laka ti noć, Stari moj vrhovni filozofe…
Laka ti noć Bosno, a bogami i Hercegovino…

P.S.
Sto zima, a ni jedno ljeto.
Poneka mrvica sa tvoga stola…
A nikad niko nije čeko´,
kao što čekam ja do bola…
Ako ima boga…?

Moji drugovi
odavno…
kuće imaju
samo…
moja kuća je bez krova…

Prokleta bićeš!
Ako ima boga,
u paklu gorićeš!

(Bosanskohercegovačko – rokerska filozofija benda “Bijelo Dugme”)