Glasati i trpiti

Izdvajamo

• Složno, snažno, jedinstveno, odlučno i dostojanstveno. Za šta? Za našu domovinu u ludačkoj košulji.

Povezani članci

• Bajrović, Šušnica, Dizdar: Šta će se desiti 26-og, dan poslije referenduma?
• BiH – Paranoja političkih manipulatora i „titromuda“!
• Moramo prekinuti robovanje začaranom krugu nasilja
• Krleža iz Ciste Provo
• Članovi VSTS nisu ni razmatrali prigovore: Tegeltija odlučio sam, Tabaković traži poništavanje odluke
• Bajtal: Napredovali smo u svojoj propasti, otišli smo još dalje

Nije tačno, kako neki tvrde, da su pozive na pregled radili amateri. Radili su ih vrhunski prefesionalci koji znaju koji jezik i kakva slika ima željeni efekat. Pametnim i razumnim obraća se na drugi način. Pametan i razuman ili je otišao ili se sprema da ode. Ne traži se pametan i razuman, traži se poslušan.

Ne mogu se tačno sjetiti ko je i kada upotrijebio prvi put izraz „ludačka košulja“ da bi opisao društveno uređenje jedne države i opšte stanje u njoj, a bilo bi veoma važno znati je li to bio neko od onih koji su je napravili takvom ili neko od smještenih u nju dok je još bio pri zdravoj pameti.

Tek, nalazimo se u njoj skoro već dvadeset godina, rukava svezanih na leđima, ponekad i rijetko, manje stegnutih ali nikad razvezanih. Ono malo što smo znali o stanju i izgledu pacijenata koji su smješteni u te košulje izazivalo je jezu ali i strah da se neko takav kojim slučajem ne oslobodi i ne nađe, ne daj Bože, u našoj blizini. Naslućivali smo ili saznavali, uglavnom gledajući filmove, kako se liječe takvi bolesnici kao i da, malo je reći najčešće, ta košulja zauvijek ostaje na njima.

Mislite li da ste ostali normalni boraveći u toj košulji dvadeset godina. Većina će naravno, čak i uvrijeđeno, reći da jeste. E pa oni koji odlučuju o tome ne misle tako.

Konzilij uglednih specijalista iz Vašingtona i Brisela odlučio je da košulja i dalje ostaje na nama ili mi u njoj, svejedno, pa čak i onaj koji je išao u Moskvu po potvrdu da je normalan. Koji ludak, jebote.

Terapija ostaje ista. Čvrsta privrženost Dejtonskom sporazumu koji je ili uzrok ili posljedica našeg ludila. U to više nisam ni sam siguran.

Redovan pregled i kontrola očekuje nas za dvadesetak dana. I dok nas jedni prizivaju da se u što većem broju odazovemo pregledu drugi nas informišu kako smo do sada i kako ćemo i ovaj put biti prevareni.

Sve naše novine, mislim pri tome u prvom redu na one „nezavisne“ a naročito one najtiražnije „nezavisne“, imaju samo žute i crne strane. Na žutim se opisuju sve bahanalije, perverzije, bludne radnje koje su do sada vršene nad nama uključujući i nekrofiliju. Nalov „Glasovi iz groba“ i opis kako se mrtvi koriste u prebrojavanju glasova. Na crnim, do najsitnijih detalja, opisi i slike ubica, samoubica, pedofila sa ili bez uniforme, ludaka sa sjekirama ili brzim autima. Na istim stranama i sport i vremenska prognoza. Uglavnom potop.

Piljimo u jednu tačku i tek, s vremena na vrijeme, čuje se pokoji krik. Iz košulje.

Nije tačno, kako neki tvrde, da su pozive na pregled radili amateri. Radili su ih vrhunski prefesionalci koji znaju koji jezik i kakva slika ima željeni efekat. Pametnim i razumnim obraća se na drugi način. Pametan i razuman ili je otišao ili se sprema da ode. Ne traži se pametan i razuman, traži se poslušan.

Složno, snažno, jedinstveno, odlučno i dostojanstveno. Za šta? Za našu domovinu u ludačkoj košulji.

Vrhunac beščašća ili nedostatka ljekarske etike oslikan je na plakatu na kojem nam se poručuje da ili glasamo ili trpimo. S košuljom svezanih rukava na leđima moglo nam se poručiti i da glasamo i trpimo. Svejedno je.

Nije se niko ni usudio pred ovaj četverogodišnji pregled pomenuti, pozivajući nas, da će nam skinuti prvo košulju pa onda, je li to više i moguće, pokušati složnim rukama ispuniti sve ili bar malo od onoga što nam obećavaju.

Iskreno govoreći vjerujem da se već svi i pribojavaju šta bi se desilo kad bi se nekom poput nas, poslije dvadeset godina, skinula ta košulja.

Otiđite, pregledajte se. Košta kao i prošli put.