Promocija ratnog dnevnika Gorana Sarića na Boračkom jezeru

Povezani članci

• Spomenika žrtvama izbrisa u Sloveniji
• Karikaturom kao novinarskim ilustrativnim žanrom protiv društvenih devijacija
• IZBJEGLIČKI BLUES, Halil Džananović
• Antologijska ostvarenja Branka Pleše
• Predstava “Schindlerov lift” ušla u takmičarski program festivala Sterijino pozorje
• OZBILJNA KRIZA

Na Boračkom jezeru u Herzegovina Lodges 29. 7. održana je promocija ratnog dnevnika Gorana Sarića „Lijepo gore klasici marksizma“. Dnevnik je nastajao za vrijeme rata u Konjicu i, između ostalog, govori o patnji toga grada kojeg su izvana rušili Vojska Republike Srpske i Hrvatsko vijeće obrane a iznutra su mu pojedini pripadnici Armije BiH zadavali rane koje ni do dan-danas nisu zaliječene a tiču se zločina počinjenih nad građanima srpske i hrvatske nacionalnosti.

Zbog toga su svi promotori ocijenili Sarićev dnevnik kao izuzetno važan za suočavanje s prošlošću u Konjicu, ali i šire.

Amer Tikveša, jedan od recenzenata knjige, rekao je kako je rat u Konjicu paradigmatski primjer onoga kako su se tretirale manjine na teritoriji pod kontrolom Armije BiH. „Konjic nije Prijedor gdje su ljudima rekli da okače bijele trake ako nisu Srbi, nije Srebrenica gdje je za nekoliko dana ubijeno više od 8000 ljudi, međutim, u Konjicu se desio jedan sofisticirani vid etničkog čišćenja. Kada neko uđe u nečiji stan i pobije cijelu porodicu samo zato jer su Srbi ili opljačka nečiju imovinu samo zato što je taj neko Srbin ili Hrvat i pritom vlast ekspresno ne sankcioniše te zločine, onda je to poruka svakom ko nije Bošnjak da ide iz grada.“

Kao vrijednost knjige u literarnom smislu Tikveša je posebno istakao liričnost iskaza, autorovu odluku da u dnevnik uvrsti i svoje pjesme nastajale u ratu te postupak citatnosti kojim se autor obilato služi u knjizi.

Enver Kazaz, također recenzent knjige, rekao je da se Konjic mora suočiti sa svojom podsviješću jer sve te potisnute, neispričane priče destruktivno će uticati i utiču na sam život u gradu. Goranov dnevnik je stoga i ljekovit za međuljudske odnose. Kazaz je Sarićev dnevnik svrstao među najbolje ratne dnevničke zapise koji se tiču posljednjeg rata u Bosni kakvi su još dnevnik fra Ljube Lucića i dnevnik Jakova Jurišića.

Jedan od promotora knjige bio je i književnik Gradimir Gojer koji je rekao da knjiga na najbolji mogući način manifestira ono čime se bavi njen izdavač NVO Gariwo, a to je afirmacija građanske hrabrosti. oran Rekao je da je u knjizi izražena svijest pojedinca „koji nadsvođuje vrijeme svojom hrabrošću“ i koja raskrinkava druge vrste svijesti kakve su „svijest potčinjavanja vladajućim elitama“ i „svijest provincijalnog bježanja od istine“.

Promociju je moderirala Svetlana Broz, direktorica NVO Gariwo, a u promociji su uzeli učešća i trojica autorovih prijatelja, koji su istovremeno i zastupljeni u Dnevniku: Emir Gačanin Čarli, Omar Kudović i Dino Šašić.

Svi prisutni dobili su besplatno primjerak knjige.

Prisutnima je nakon promocije prikazan film o Predragu Matvejeviću, laureatu Nagrade Duško Kondor za građansku hrabrost. Film nosi naziv Između azila i egzila i nastao je u Gariwo produkciji

Izdavanje knjige i produkciju filma finansijski je podržalo Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.