ENG
Kad udbaši biraju
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Snimio Nenad REBERŠAK
Treba li udbašima vjerovati kada tvrde da su koncem osamdesetih »po strogim kriterijima« regrutirali treći ešalon svojih suradnika, sastavljen od ljudi »neupitne hrvatske opredijeljenosti«, kako bi ih infiltrirali u političke stranke i postavili na vlast?
Piše: Predrag Lucić, Novi list
– Možeš li ti, trafikant, vjerovat da u ovoj zemlji postoje ljudi koji javno prijete kako neće dopustit da se u Ustav unese odredba o nezastarijevanju politički motiviranih ubojstava?
– Pa naravno da mogu. Nisi se valjda došao čudit što udbaški i zločinački nitkovi koji su upetljani u likvidacije sada na sve načine žele spriječit i samu mogućnost da jednoga dana pred sudom odgovaraju za svoja zlodjela.
– Znaš li ti šta govoriš?! Kako te nije sram i posumnjat da bi se Tomislav Karamarko mogao bavit takvim svinjarijama?!
– Kakav te Karamarko spopao?! Niti sam ga spomenuo niti sam pomislio na njega!
– Nemoj mi se pravit naivan, trafikant! Ne misliš valjda da ću ti povjerovat da nisi čuo šta je Karamarko rekao na proslavi obljetnice Mladeži HDZ-a u hotelu Antunović!
– A šta je rekao? Nije vrag da je uspio sročit išta zanimljivije od »Mladeži HDZ-a, sretna ti obljetnica!«?
– U 24 sata ti lijepo piše: »Što se tiče izmjena Ustava koje traži SDP zbog nezastarijevanja politički motiviranih ubojstava, Karamarko je ponovio da je uvjet HDZ-a da se odmah ukine sporni ‘lex Perković ‘, te rekao da SDP želi izjednačiti ubojstva koja su se po partijskom nalogu događala u Jugoslaviji s kaznenim djelima u suvremenoj Hrvatskoj. ‘U suvremenoj Hrvatskoj ubojstva su se sankcionirala, a udbaši koji su u Jugoslaviji ubijali naše nesretne emigrante za to su bivali nagrađeni. To nećemo dopustiti!’ – rekao je Karamarko.«
– Šta to gospoda HDZ-ovci neće dopustit? Da se najzad istraže i sankcioniraju sva politička ubojstva, uključujući i ona koja Karamarko od milošte naziva »kaznenim djelima u suvremenoj Hrvatskoj«?
– Pa neće se valjda ta »kaznena djela« dvaput sankcionirat! Je li ti Karamarko rekao da su se u suvremenoj Hrvatskoj ubojstva sankcionirala?
– Ma šta se sankcioniralo? Ubojstva Milana Krivokuće i Milana Levara, Ante Paradžika i Blaža Kraljevića … Treba li dalje nabrajat?
– Kao prvo, Blaž Kraljević nije ubijen u Hrvatskoj nego na teritoriju Bosne i Hercegovine, a kao drugo – policajci koji su ubili Paradžika, jer su dobili dojavu da se u njegovom autu nalaze martićevci, osuđeni su na zatvorsku kaznu…
– Trebam li te podsjetit kako se zvao visoki dužnosnik Republike Hrvatske koji je brutalnu likvidaciju Blaža Kraljevića i još osmorice ljudi javno pravdao tvrdnjom da su »krenuli rušiti legalnu vlast u Herceg-Bosni«, pa su u tome, eto, blagovremeno spriječeni? Trebam li te podsjetit da su navodno slučajni izvršitelji Paradžikove likvidacije amnestirani, a da se hrvatsko pravosuđe nikada nije pozabavilo stvarnom pozadinom tog ubojstva? Ili je možda bolje da te podsjetim u kojoj su državi počinjena ta – što bi Karamarko rekao – »kaznena djela« u kojima su smaknuti Krivokuća i Levar, jedan na kućnom pragu, drugi u svome dvorištu?
– Šta si zinuo na mene? Ja ti samo prenosim šta je rekao Karamarko…
– A kad već govori o nagrađivanju ubojica i udbojica, zašto ne kaže i čime su sve udbaši nagrađivani u »suvremenoj Hrvatskoj«, i za kakve sve zasluge?!
– Jebiga, trafikant, posao im nije bio nimalo lak. Trebalo je zasukat rukave da se odrade prvi demokratski izbori 1990. i da službenici državne sigurnosti na njima izaberu više od 70 posto predsjednika općina…
– O čemu ti govoriš? Pa nisu predsjednike općina birali udbaši…
– Pročitaj šta u Slobodnoj Dalmaciji kaže Dušan Viro, nekadašnji pomoćnik ministra obrane Pavla Miljavca. On priča kako ga je Miljavac poslao da odnese nekakve dokumente nekom njegovom znancu i da ga usput počasti ručkom, te kako mu je taj neimenovani ministrov znanac – nekada visoko rangiran lik u Službi državne sigurnosti i pomoćnik republičkog sekretara unutrašnjih poslova Vilima Mulca – ispričao detalje o udbaškoj sačekuši u kojoj je Joško Bošnjak, prvi HDZ-ov kandidat za predsjednika sinjske općine, pištoljem prislonjenim na zatiljak i prijetnjama da će mu pobit cijelu obitelj bio primoran da odustane od kandidature. I još priča kako mu je taj Miljavčev druškan za tim ručkom, tek onako, ničim izazvan, izložio čitavu udbašku strategiju. Navodno mu je doslovno rekao: »Služba državne sigurnosti još 1988. došla je do zaključka da se raspada Jugoslavija. Služba je imala profesionalne djelatnike i terenske suradnike iz pričuve. Odlučeno je da se regrutira i treći ešalon, i to od ljudi neupitne hrvatske opredijeljenosti kako bi ih infiltrirali u stranke čije se osnivanje očekivalo. Ti ljudi su birani po strogim kriterijima, a regrutirani ucjenama ili obećanjima karijera. Mi smo 1990. godine izabrali više od 70 posto predsjednika općina.« Je li ti to, trafikant, možeš vjerovat?
– Naravno da ne mogu.
– A zašto ne možeš?
– Zato što taj Miljavčev pajdaš tvrdi da su udbaši te svoje suradnike »neupitne hrvatske opredijeljenosti«, koje su infiltrirali u političke stranke i postavili ih na vlast, birali »po strogim kriterijima«. A ti sad pogledaj šta su i koga su izabrali, pa mi pošteno reci: vidiš li ti tu ikakvih kriterija?!
Autor/ica 👤Predrag Lucić
