ZAKON O ZABRANI SRANJA PROTIV DOMOVINSKOG RATA

Povezani članci

• Spomen-kosturnica iz ormara
• SIGURNOST INSTINKTA
• Izvještaj sa stočnog sajma
• Mešetarenje Gotovinom
• Božica Jelušić: ČIŠĆENJE AURE PRIJE POSLJEDNJEGA STUPNJA
• Božica Jelušić: ORIGANO I BANALNE TRAVULJINE

foto: bbc.co.uk

ZBOG UGROŽENOSTI ČISTOĆE KARAKTERA DOMOVINSKOG RATA, SUDAC ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU IVAN TURUDIĆ PONUDIO JE RJEŠENJE IZ NUŽDE:

                                          ZAKON O ZABRANI SRANJA PROTIV DOMOVINSKOG RATA

članak 1.
Ustavom Republike Hrvatske svim je građanima zajamčena potpuna sloboda izražavanja vlastitog mišljenja, ali to ne znači, kako se pogrešno tumači, da je dozvoljeno svakome srati sve što mu padne na pamet.

članak 2.
Zakon o zabrani sranja protiv Domovinskog rata odnosi se na one građane koji imaju potebu srati protiv Domovinskog rata, a njegova temeljna postavka sadržana je u članku 3.

članak 3.
Građanima ne smije pasti na pamet srati protiv Domovinskog rata.

članak 4.
Oni koji prekrše članak 3. ovog Zakona, po prijedlogu državnog odvjetnika ili Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, sudski će se goniti po dva osnova: zato što im je palo na pamet srati protiv Domovinskog rata, i drugi, što im nije palo na pamet srati za Domovinski rat.

članak 5.
Sranjem protiv Domovinskog rata smatra se svaki javni, ili privatni istup u domaćinstvu fizičke osobe, javne ustanove i sl., ukoliko ista posjeduje prostorije za takva istupanja, kojim se dovodi u pitanje karatker Domovinskog rata, sudionici, ratne operacije, ratni zločini, kršenje ljudskih prava, mitologija, pljačka i ratno profiterstvo. Sranjem se smatra svaki istup kojim se Domovinskom ratu prave sranja.

članak 6.
Sve je sranje osim pišanja. Pišanje je sranje ako se piša u vjetar.

članak 7.
Republika Hrvatska Ustavom je definirana kao demokratska, sa svim zajamčenim građanskim pravima i slobodama, ali se u tom kontekstu sranje protiv Domovinskog rata ne može tretirati kao nužno zlo, nego zlo iz nužde.

članak 8.
Istražni i tužbeni postupak protiv seronja ovlaštene osobe pokreću na temelju indicija, dojave ili javno obznanjenog djela, u usmenoj, pismenoj, tekućoj ili krutoj formi.

članak 9.
U ekstremnom slučaju, ako se ustanovi da je cijela država u govnima, posebna komisija će odlučiti jesu li do toga doveli oni koji seru protiv ili oni koji seru za Domovinski rat, te na osnovu toga pokrenuti postupak nagrađivanja ili kažnjavanja seronja.

članak 10.
Ako građanin sere protiv Domovinskog rata u kafiću, restoranu, na koncertu, na javnoj površini, na utakmici, u javnom wc-u, i to čini u prisutstvu više od dvije osobe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do godine dana.

članak 11.
Ukoliko seronja delikt iskazuje putem sredstava javnog priopćavanja, kaznit će se kaznom od šest mjeseci do pet godina.

članak 12.
Ukoliko seronja delikt iskazuje na državnoj televiziji, kaznit će se glavni urednik koji je propustio sranje protiv Domovinskog rata objaviti kao sranje za Domovinski rat, i to kaznom od šest mjeseci do godine dana.

članak 13.
Ukoliko građanin djeluje kao dio manje ili veće grupe osoba koje su seronje, kaznit će se kaznom od pet do deset godina, zbog sudjelovanja u organiziranom proturatnom serijalu.

članak 14.
Sudski određenu kazna zbog sranja, nije moguće skratiti niti produžavati pomoću sredstava za čišćenje.

članak 15.
Postupak protiv seronja ovlaštene osobe dužne su pokrenuti unutar dva dana od kada se sralo, ili po dolasku prve mušice.

članak 16.
Zdravstveno stanje seronje, proljev ili imanje mišljenja i s njim izjednačene kognitivne radnje, nisu razlog isključenja protupravnsti.

članak 17.
Žalba na presudu moguća je najkasnije pola sata prije kraja izdržavanja kazne, osim u vrijeme blagdana i praznika.

članak 18.
Žalba na presudu je sranje u smislu čl. 5. i 6. ovog Zakona.

članak 19.
Ako se nakon izdržane kazne, seronja-recidivist ponovno upusti u sranje protiv Domovinskog rata, njegovi sljednici imaju pravo uzvratiti istom mjerom. I to unaprijed.

Ivan Galić, Dišpet